Težak je život poljoprivrednika, pun neizvjesnosti. Dobro znaju što bi se sve trebalo ostvariti kako bi uživali plodove svoga truda. Zemlju treba uzorati kako bi je pripravili za sjetvu. Veliku im brigu zadaje nabava kvalitetnog sjemena. Znaju oni kad je vrijeme sjetve. Bogu se mole kako bi se ostvarili pogodni klimatski uvjeti. Trude se zaštititi usjev od štetočina – od korova, koji brzo osvaja.
Postoje ukrasna, a i plodonosna stabla. Ima ih koja u vrijeme cvata izazivaju divljenje svojom ljepotom, ali malo ploda donose, zbog nepovoljnih uvjeta u vrijeme cvata. Ima i onih koji rode svake druge godine. Poznat nam je primjer nerodne smokve koju su htjeli posjeći, ali je prevladala razboritost i strpljenje. Treba joj posvetiti malo više pažnje: okopati je, pognojiti, zaliti. Tek tada možemo očekivati slatke plodove.
U duhovnoj građevini kršćani su „rod izabrani“
Sve to u prenesenom značenju vrijedi za ljude. U sjeme – riječ Božju ne treba sumnjati. Pitanje je kakova je njiva na koju se sije Božja riječ – naše srce. Možda je prekriveno zemaljskim željama koje otežavaju ukorenjenje i rast Božje riječi. Možda smo nestrpljivi u očekivanju plodova, pa ako ih ko djeca beremo još zelene, te nam ostavljaju gorak okus u ustima kad ih zagrizemo. Savjesno, marljivo i strpljivo radeći dočekat ćeš dan njihova sazrijevanja.
Iz današnjeg prvog čitanja saznajemo da je riječ Božja rasla, da se uvelike množio broj učenika u Jeruzalemu.
U prvoj kršćanskoj zajednici su znali razlikovati ovozemaljske želje od duhovnih. One se prožimaju, potpomažu.
Potrebno je dobro uvidjeti sklonosti pojedinih članova i podijeliti im zaduženja. Da bi brod uspješno plovio svi članovi posade moraju biti složni: kapetan, strojar, kuhar, mornari…
Sve to znaju i apostoli, te, „Dvanestorica na to sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: „nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi“. (Dj.6.2-4). Tako je u crkvi nastao stalež đakona.
U drugom čitanju apostol Petar ističe kako su kršćani pozvani da u jedinstvu s Kristom postaju živa stijena na kojoj se izgrađuje i razvija Crkva. U toj duhovnoj građevini kršćani su „rod izabrani da posvuda navještaju silna djela Onoga koji ih je iz tame pozvao k divnom svjetlu svome“. (2.Pt.2.9.).
Danas se ističe problem zaposlenja i problem stanovanja. I jedno i drugo je teško ostvariti. Posebno je teško pronaći posao, a kad ga i nađeš plaće su male i neredovite. Stanovima cijene stalno rastu. Mnogo se o tim problemima govori a sporo ih se rješava. Kažu da je to jedan od razloga odlaska iz domovine tražeći negdje drugdje mjesto pod suncem u „obećanoj zemlji“, koja to nije, niti ikad može biti.
Majka je samo jedna, ona koja te rodila- zemlja gdje si rođen – i odnjegovala na svom krilu. Znaj, majka i stegom odgaja, i kad kažnjava ona ljubi. Čeliči te u trpljenju. Nitko te nikad neće voljeti niti ti dobro željeti kao ona.
Kristovi sljedbenici ne smiju dopustiti da ih nadvlada malodušje. Vjera oslobađa čovjeka od svakog straha jer mu otvara vedre vidike budućnosti koju mu u Očevu kraljevstvu priprema Krist, koji je Put koji vodi tom odredištu.
„Nitko ne dolazi Ocu osim po meni!
„U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: „Idem pripraviti vam mjesto“? (Iv. 14.2.).
Dom je mjesto u kojem se čovjek dobro i ugodno osjeća. Isus se pobrinuo da njegovim sljedbenicima bude lijepo i dobro kroz svu vječnost. Eto ti mjesta za kojim si čeznuo. Konačno možeš reći da su ti želje ispunjene.
Budemo li slijedili Isusov primjer ravnajući se po načelima njegova nauka uvidjet ćemo da naš život ne luta u tami besmisla, nego vodi punini života u Kristu. To nam donosi potreban mir i sigurnost u djelovanju.
Ljudi se u životu bave svim i svačim. Tako je netko izračunao koliko čovjek tokom života provede u: spavanju, u razgovoru s drugima, za ishranu, koliko je koraka svakog dana prohodao – tokom života ih je napravio toliko da bi mogao stići na mjesec. Jedini što taj čovjek nije izračunao koliko čovjek vremena posveti svojoj duši, molitvi, za Boga i nebo.
O kako se često čuje: „Nemam ti ja vremena – nemam vremena! Bez obzira na sve naše preokupacije, za neke vrednote što život znače, moramo naći vremena.
Sva mudrost se sastoji u tome čemu u određeno vrijeme daješ prednost. Potrebno se odmarati, ali ne kad si na radnom mjestu. Dobro je da je dijete u crkvi, da se igra, ali ne u vrijeme kad bi trebao biti u školi na nastavi. Zato u školi i postoji raspored sati kojeg se treba pridržavati.
Često smo nalik maloj djeci koja stalno propitkuju. Teško je zadovoljiti njihovu znatiželju. Teško je bilo i učenicima koji stalno nešto pitaju Isusa, koji im reče: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni…“. Kaže mu Filip: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!“. Na to će mu Isus: „Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?“. (Iv.14.5-8).
Te se riječi upućene Filipu možda i na tebe odnose. Zar i ti stalno ne propitkuješ želeći svoju vjeru pretvoriti u čisti matematiku gdje je sve jasno. Shvati već jednom da je vjera ona koja ti daje snagu u traganju za istinom. Strpi se. Bit će ti sve jasno tek kad se sretneš s njime u vječnoj domovini. Sve do tada ne gubi nade ni vjere u njegova obećanja.
Preispitaj se malo koliko si nalik Učitelju: On ljubi sve – mi samo neke. On prašta – mi vrijeđamo. On je služio – mi želimo da nam drugi služe. On je milosrdan – mi podmećemo krivicu drugima. On uzvisuje poniznoga carinika – mi plješćemo farizejima.
Još bi mnogo toga mogli spomenuti kao primjer – preispitaj se sam. Budi iskren prema sebi. Suoči se sa stvarnim stanjem – možda ćeš trebati koješta promijeniti.
Učini to već danas dok imaš vremena, možda već sutra bude kasno. Ne poigravaj se vječnom srećom.
Poznata je ona narodna: „Tko prvi djevojci, njegova djevojka“. Kod Isusa nije tako. Kod njega i posljednji može biti prvi – zapravo svi kod njega mogu biti prvi. Ipak, nemoj kasniti.
Čeka te On koji će ispuniti sve tvoje težnje i nadmašiti sva tvoja očekivanja, jer oko nije vidjelo, ni uho čulo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube.
Budi spreman za taj susret!