TREĆA VAZMENA NEDJELJA – „VISOKO JE IZNAD ZEMLJE NEBO, TAKO SU PUTI MOJI IZNAD VAŠIH PUTOVA I MISLI MOJE IZNAD VAŠIH MISLI“
Svi mi u životu želimo nešto postići. Planovi nam se često ne ostvaruju jer su nam čežnje bile „previsoke“, pa o tome sanjarimo. Te misli nas svugdje prate, pa niti što drugo čujemo niti vidimo. Šetamo tako zaokupljeni svojim brigama. Ni zapazili nismo kad nam se netko pridružio pozdravljajući nas, te nastavio priču pokušavajući nas „trgnuti“ iz naših misli, ali mi i nadalje „u svom filmu“.
Nešto slično se dogodilo dvojici Isusovih učenika na putu u Emaus. Pratili oni Isusa na svakom koraku, slušali njegove pouke i vidjeli velika djela koja je činio. Divili mu se komentirajući: Ovako još nitko nije govorio.
„Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga“
A glavari svećenički i vijećnici naši predadoše ga da bude osuđen na smrt te ga razapeše. A mi se nadali da je on onaj koji će otkupiti Izraela.
Vidjevši kako je Isus nesretno završio na križu, gorko razočarani odlaze iz Jeruzalema puni pitanja bez odgovora. Međutim, „stranac“ koji im se pridružio na putu „otvara im oči“. Shvatiše važnost križa i radost uskrsnuća, prepoznavši u njemu Isusa, te se žurno vraćaju u grad kako bi tu spoznaju podijelili s ostalim učenicima.
Gospodin nalazi put do srdaca onih koji ga ljube. „Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stoga mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna kraljevstvo vječno“. (Ps.16).
Čuli smo svetog Petra koji u svom govoru podsjeća kršćane na tajnu Isusova zemaljskog života. Usprkos svega što je Isus činio da bi pomogao ljudima, oni ga nisu prihvatili, već su ga se odrekli i osudili ga na smrt, i to smrt na križu.
Isusovim se neprijateljima činilo da su uspjeli u svom naumu. Riješili su se neugodna konkurenta i moći će raditi što god ime se prohtije, jer ih neće imati tko ispravljati.
Petar nastavlja svoj govor o onome što se dogodilo nakon Isusove smrti, a to je njegovo uskrsnuće. Time Isus obara sve zamisli svojih neprijatelja koji su već slavili svoju pobjedu.
„Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada“. (Dj.2.24.).
Na Isusu se potpuno ostvarilo ono što je rekao Jahve preko proroka Izaije: „Misli vaše nisu moje misli, ni puti moji nisu vaši puti. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli“. (Iz.55.8-9).
To mogu shvatiti samo ponizni, i u tome je njihova veličina. Apostol Petar priopćava vjernicima kakvu je otkupninu Isus trebao platiti da bi nam pribavio oslobođenje. „Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“. (1. Pt.1.18-19.).
Kad shvatiš i prihvatiš „otkupninu“ znat ćeš koliko si vrijedan i potrudi se da životom opravdaš tu žrtvu. U tome je smisao sve tvoje borbe za dostojanstvo djeteta Božjega.
Sveti Luka nam piše da su dvojica učenika prepoznali Isusa za stolom u lomljenju kruha. Prepoznaše ga u Euharistiji. Eto ti jasnog poticaja za blagovanje Kruha Života, te bratskog dijeljenja za obiteljskim stolom.
Podijeli kruh svoj s gladnima i sinut će ti svjetlo života. „Što oko ne vidje, i uho ne čuje, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“. (1.Kor.2.9.).
Ostani s nama Gospode, ta spušta se „mrak modernizma“
Zar nisi znatiželjan? Potrudi se to zaslužiti, vidjeti i uživati. Sveti Pavao pokušava objasniti Korinćanima uskrsnuće mrtvih pa piše: „Sije se raspadljivost, uskršava u neraspadljivosti, sije se u sramoti, uskršava u slavi: sije se u slabosti, uskršava u snazi, sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno“. (1.Kor.15.43.).
Za taj život jamči Gospodin: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke“. (Iv.6.54.).
Svi smo se mi susretali s bolesnicima. Kad vidimo da bolesnik već dugo odbija hranu znamo reći: „Dani su mu odbrojani. Ne će još dugo. I bude tako. Nije potrebna velika pamet za taj zaključak.
Zar misliš da za duhovni život vrijede neka druga pravila? I on treba hranu. Koja ti je tu na dohvat ruke. Uzmi blaguj i „podijeli“ drugima. Bit će ti zahvalni.
Nedjeljom te Gospodin poziva u svoj dom na susret s njime i „njegovom braćom“, kako bi mu zahvalili za sve što je za nas učinio i što čini.
Sveti Petar govori o onima koji su Isusa dali razapeti, da su razapeli Pravednika koji nije mogao ostati pod vlašću smrti.
Te su riječi upravljene i nama. Svaki puta kad optužujemo bilo koga za nešto za što taj uopće nije kriv, mi sudjelujemo u optužbi Isusa Krista. Isus je to jasno rekao: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“. (Mt.25.40.).
Prema tome, svaka laž, svaka kleveta, svaka nepravda, svaka uvreda nanesena drugome radi našeg sebičnog probitka, je uvreda učinjena Isusu Kristu, koji za nas umrije i uskrsnu.
Sveti Toma Akvinski je molio: I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel“.
Koliko si svjestan tog dara? Pokaži to životom. Ne dopusti da ta krv za tebe bude uzalud prolivena.
Ne budi slijep kod zdravih očiju. Pogledaj prirodu kako ga slavi. Od tebe se traži mnogo više. Traže se djela kršćanske ljubavi koja svjedoče vjeru u Uskrsloga.
Posjetio nas prijatelj s kojim smo proveli ugodne trenutke. On se diže i pozdravlja – odlazi. Ma gdje ti se žuri, ostani još malo, ljubazno ga molimo.
Ostani s nama, Gospode“, ta spušta se „mrak modernizma“ koji se trudi svim silama, na svim područjima ljudskom života, ugasiti tvoju nauku, koja nam mora biti Put, Istina i Život!
Isuse, trebamo te toj borbi za „čisti obraz“ i vjernost koju smo ti obećali!