Vučković: Sjetva ide prilično dobro, dok će se na probleme s radnom snagom reagirati na vrijeme. Bošnjaković: Već nekoliko tjedana suočavamo se s nelojalnom konkurencijom i padom cijena mlijeka, svinja i junadi
Govori se o kafićima, restoranima, frizerajima, a sve je jasnije da će u drugom dijelu godine biti znatnog manjka poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu zbog prekinutih lanaca opskrbe. Na ljeto ili jesen očekuje se rast cijena, ali i manjkovi jer će, ovisno o razvoju situacije s epidemijom, sve zemlje nastojati osigurati dovoljno hrane i zaliha za sebe, uključujući zabranu izvoza pojedinih proizvoda, sažeta je, ali i alarmantna slika koju je za Večernji list iznio ugledni ekonomist Željko Lovrinčević, pozvavši Vladu da u ovom trenutku prvenstveno mora brinuti o poljoprivredi koja je strateška grana svake države. No, kako brzo staviti u pogon većinu resursa u poljoprivredi kad su sve dosadašnje strategije vrijednost poljoprivredne proizvodnje svele na 17 milijardi kuna, dok nam je proizvodnja 2008. godine bila 22 milijarde, a početkom 90-ih prošlog stoljeća i 30 milijardi kuna?
Milijarda i dvjesto tisuća eura vanjskotrgovinskog deficita u lanjskoj godini kad je u pitanju uvoz hrane težak 3,4 milijarde eura te izvoz od 2,2 milijarde, koji i dalje raste sporijim stopama od uvoza, daju i najmanje toliko razloga da u pandemiji koronavirusa dobro promislimo što ćemo ove godine sijati, saditi, a u konačnici i žeti i brati. Jer ne samo da smo s vlastitim voćem, povrćem, mesom… samodostatni tek oko 50 posto, već bi nam se moglo dogoditi da u situaciji kad se i druge države bore s manjkom sezonskih radnika u poljoprivredi, elementarnim nepogodama, koronom… ni uvozne robe ne bude dovoljno. Očekuje se da će EU mjerama uređenja tržišta iz proračunskih zaliha upumpati 400 milijuna eura koji se ne koriste jer su vezani za izravna plaćanja, s time da se državama, što je dosad bilo najstrože zabranjeno, dopuštaju i državne intervencije u poljoprivredu i do 100 tisuća eura po subjektu.
Ministrica poljoprivrede Marija Vučković kaže kako poduzimaju sve što mogu. Prvi korak je, tvrdi, bio pravovremeni odgovor na krizu nizom horizontalnih mjera Vlade te nizom sektorskih mjera ispregovaranih s Europskom komisijom koje se isplaćuju poljoprivrednicima kao potpora stabilnosti dohotka. Sjetva zasad ide prilično dobro, dok će se na probleme s radnom snagom nastojati reagirati pravovremeno, tvrdi ministrica. – Što se pak tiče povećanja proizvodnje i strukturnih problema koji se u sektoru nižu desetljećima, radi se na izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojima će se ubrzati proces dodjele zemlje, najvažnijeg resursa koji Hrvatska ima. Izmjene će uskoro biti u javnoj raspravi, a uskoro će se prezentirati i nacrt strateške vizije hrvatske poljoprivrede koju nije usporila ni korona. I, na kraju, kad govorimo o prvim investicijama iz preostalih sredstava iz Programa ruralnog razvoja ili iz novog okvira Zajedničke poljoprivredne politike EU, odnosno privremene regulative, ići će se u podizanje razine proizvodnje u sektoru svinjogojstva, podizanje plasteničke proizvodnje zajedno s navodnjavanjem te sufinanciranje obnavljanja zapuštenog poljoprivrednog zemljišta – rekla je ministrica Marija Vučković, domećući kako su uloženi dodatni napori i u promociju vrijednosti kupnje te javnu nabavu domaćih proizvoda i kratkih lanaca opskrbe, stvara se i nacionalna digitalna tržnica. Evo što o dizanju proizvodnje, potrebnim mjerama Vlade… smatraju i u nekim vodećim tvrtkama u sektoru.
Davor Bošnjaković, Belje plus Neophodne su jače kontrole uvozne hrane
– Hrvatska poljoprivreda može proizvesti dovoljne količine hrane za naše vlastite potrebe. Trenutačno žitarica proizvodimo i više od vlastitih potreba, no naša prerađivačka industrija nema dostatnih kapaciteta za proizvodnju finalnih domaćih proizvoda od sirovina uzgojenih na našim oranicama. Stoga je, osim u poljoprivredu, važno ulagati i u širenje kapaciteta domaće prehrambene industrije. U ovom trenutku Vlada može pomoći poljoprivrednim proizvođačima jačim kontrolama i inspekcijom kvalitete uvozne hrane u segmentu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Već nekoliko tjedana za redom, suočavamo se s nelojalnom konkurencijom i padom cijena mlijeka, svinja i junadi koje ozbiljno ugrožavaju domaću proizvodnju uslijed dampinških cijena uvoznih proizvoda. Trenutačno je veliki izazov za sve poljoprivrednike i osiguravanje sezonske radne snage jer je pred nama period intenzivnih sezonskih radova u povrtlarstvu, voćarstvu, ratarstvu, sjemenarstvu i vinogradarstvu. Prilagodba postojećeg zakona o radu vezano za sezonske poslove omogućila bi dostupnost radne snage i ispunjavanje svih agrotehničkih rokova. Za samodostatnost u poljoprivredi potrebno je staviti u funkciju sve neobrađene poljoprivredne površine, unaprijediti i povećati proizvodnju svih proizvoda u kojima je RH nedostatna, a ima kapacitete, znanje i tradiciju.
Igor Miljak, Grupa Pivac Treba nam 2,3 milijuna svinja, a imamo 1 milijun
– U posljednjim tjednima pokazuje se da je trebalo doći do krize svjetskih razmjera kako bi se pozornost javnosti usmjerila na opasnost ovisnosti o vanjskim tržištima, osobito kad je riječ o proizvodnji hrane. Uzmimo za primjer situaciju eventualnog zatvaranja granica ili otežanog prometovanja, u kojoj bi se brzo vidjelo da Hrvatska ne proizvodi dovoljno primarne sirovine za svoje potrebe. Uz to, moramo biti svjesni mogućnosti da će se situacije poput ove s koronavirusom, ali i sličnim pandemijama unutar životinjske populacije javljati ponovno, stoga država mora usmjeriti svoje strateške interese na proizvodnju hrane za svoje potrebe. Prerađivački kapaciteti su dovoljni i oni mogu udovoljiti našim potrebama, čak i kad u računicu uključimo turističku sezonu. Međutim, kad govorimo o sirovinskoj osnovi u segmentu crvenog mesa, mi nismo ni na 50% svojih ukupnih potreba. U segmentu svinjogojstva, a slični su omjeri i u govedarstvu, nekad smo proizvodili 2 milijuna svinja, dok realne potrebe iznose 2,3 mil. svinja, a sad proizvodimo zajedno sa seoskim domaćinstvima svega 1 milijun. Ostvarenje samodostatnosti proces je koji traje od 5 do 7 godina i ne može se riješiti kratkotrajnim mjerama, primjerice dijeljenjem svinja koje treba uzgajati. Jedna od mjera koja bi mogla pokrenuti proces bila bi davanje bespovratnih sredstava u iznosu od barem 70% za gradnju reprodukcijskih centara i tovilišta, uz sve druge mjere koje su se krenule provoditi. Hrana je strateški interes svake zemlje, a pogotovo kad ima sve potrebne uvjete poput naše zemlje i kad je taj interes ostvarivan u ne tako davnoj povijesti.
Dragutin Drk, Grupa Vindija Moramo se oslanjati na domaću proizvodnju – S obzirom na naše kapacitete i zaokruženi ciklus proizvodnje od valionice i tova do visokokvalitetnih finalnih proizvoda od mesa peradi, Grupa Vindija otpočetka krize, kada smo imali kratkotrajni veliki skok u potražnji, može osigurati neprekinutu opskrbu domaćeg tržišta. U segmentu proizvodnje svježe hrane, ključni izazovi u ovom su trenutku sve ono što se događa nakon što svježi domaći proizvod kratkog životnog ciklusa napusti pogon. U proizvodnji svježe hrane planira se daleko unaprijed, količine i dinamika isporuke i s kooperantima i dobavljačima ugovaraju se na godišnjoj razini te stvaraju obveze koje moramo poštovati bez obzira na moguće poteškoće. Proizvodna linija ne može se pokrenuti u jednome danu, a svježa sirovina ne može čekati, pa sudbina proizvoda s kratkim rokovima trajanja, odnosno najkvalitetnije domaće hrane, sa svojim zahtjevima za pažljivom distribucijom, propisnim skladištenjem i s kratkim rokovima trajanja posve ovisi o prodajnom lancu. Trebamo biti svjesni da, s obzirom na zbivanja u okruženju i globalnu krizu, možemo očekivati i prelijevanje proizvodnih viškova, osobito mljekarskih proizvoda iz drugih zemalja, koji će konkurirati dampinškim cijenama. Ova kriza pokazala je kako se kao turistička zemlja moramo oslanjati na domaću proizvodnju te se nadamo se da će i ovi izazovi domaće prehrambene industrije biti uzeti u obzir u kreiranju mjera Vlade za pomoć gospodarstvu.
Mirko Ervačić, Osatina grupa Konačno je došlo vrijeme da se podrži struka
– U proizvodnji mlijeka doveli smo se na svega 52%, a do oporavka sektora ne dolazi. U proizvodnji mesa Hrvatska nije samodostatna od 2006. Samodostatnost u proizvodnji voća iznosi svega 59%, a povrća oko 63%. Dakle, na prvom je mjestu potrebno urediti tržište – proizvodno i tržišno se organizirati, kao i smanjiti vladajući populizam u odnosu na najvredniji resurs – poljoprivredno zemljište. Prvi je put zakonski omogućeno da o sudbini nekog poljoprivrednog proizvođača, njegovim ulaganjima ne odlučuje tržište, već potpuno arbitrarno lokalna samouprava. Nemali broj ljudi koji su članovi tijela lokalne samouprave izravno se bave poljoprivredom i imaju interes za zakup poljoprivrednog zemljišta u koje su dosadašnji zakupnici ulagali i povećali njegovu vrijednost. Dakle, takvom načinu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem inherentna je pristranost koja otvara mogućnost pogodovanja parcijalnim interesima. Ako težimo dugoročno održivoj i konkurentnoj poljoprivrednoj proizvodnji, koja će biti u stanju zadovoljiti potrebe RH, nužno ju je lišiti svakog prizvuka lokalnog raspolaganja, budući da su se takvi modeli u praksi pokazali kao vrlo arbitrarni i neobjektivni, a kako bi se napravio iskorak u poljoprivredi, nakon tri desetljeća urušavanja i zaostajanja, konačno je došlo vrijeme da se podrže prijedlozi i preporuke struke koja razumije koji su potezi danas nužni, kako bi se proizvodnja hrane, a zatim i prateće industrije, izdigle iz sadašnjih razina.
Vecernji list