Zapuštena polja mogla bi se napokon početi obrađivati, barem tako kaže zdrava logika. Svi se kunu u domaću salatu, a 400 tisuća hektara zjapi prazno?!

Svako zlo za neko dobro: zbog korona krize, dosad zapuštena hrvatska polja mogla bi se napokon početi obrađivati. Barem tako kaže zdrava logika.

U vremenu pandemije potvrdilo se da Hrvatskoj kronično nedostaje domaće hrane, poglavito u izvanrednim okolnostima kada se zatvaraju granice ili je pak otežana komunikacija. Tada su sada sve oči uprte u domaću poljoprivredu od koje svi očekuju da tržište opskrbi kvalitetnim voćem i povrće, mlijekom, mesom i prerađevinama. Istovremeno se zaboravlja da su domaći poljoprivrednici, a tako je i u sektoru stočarstva i mljekarstva, dovedeni na rub opstanka. Jeftiniji uvoz gotovo je uništio hrvatsku proizvodnju.

Nažalost, postali smo zemlja u koju je lakše uvesti mlijeko nego ga proizvesti na našim farmama, ili pak uvesti iz Kine češnjak ili krumpir, dok naša polja stoje neobrađena.

Uvaljuju nam višak

– Hrvatska poljoprivreda je suočena sa nizom problema posljednjih godina. Prvi i osnovni problem je posljedica ulaska u Europsku uniju. Zatim, tu su sankcije Rusiji i slom Agrokora. Sve je to negativno utjecalo na poljoprivrednu proizvodnju, pojašnjava agronom Robert Doko, naglašavajući da je Hrvatska ulaskom u EU ušla na veliko, globalno tržište, dok su ruske sankcije poremetile promet poljoprivrednih proizvoda. Veliku ulogu u ovoj priči igraju i trgovački lanci koji donose svoja pravila igre. Oni imaju svoje kanale nabave u velikim europskim proizvođačkim regijama u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, kojima Hrvatska teško može konkurirati.

– Uslijed sankcija Rusiji, mnogi viškovi europske robe dolaze u Hrvatsku koja se nije zaštitila na odgovarajući način i sve je to utjecalo na propast domaće proizvodnje – pojasnio je Doko, naglašavajući da je ova pandemijska kriza prilika za revitalizaciju domaće poljoprivrede, kako bi bila samodostatna za hrvatske potrebe.

Međutim, da bi se to u praksi provelo, potrebno je donijeti niz zakona kojim bi se, primjerice, na policama trgovačkih centara jasno odvojilo domaće i uvozno voće i povrće.

Kako povećati proizvodnju

– Kupac mora imati pravo izbora, ali i vidljivo označene proizvode tako da u svakom trenutku zna gdje je jabuka, rajčica ili jagoda uzgojena – kaže Doko. Jedino tako bi, veli, hrvatska poljoprivreda mogla izaći iz agonije u koju je zapala nakon ulaska na veliko tržište Unije.

Podatak da je u Hrvatskoj preko 400 tisuća hektara neobrađenog zemljišta otvara čitav niz mogućnosti u poljoprivrednoj proizvodnji i stočarstvu. Kada bi se barem polovina tog zemljišta stavila u funkciju, Hrvatska bi sa vlastitih polja mogla kompletno zadovoljiti domaće potrebe za voćem i povrćem, a bilo bi i za izvoz.

Šansa je to za mlade poljoprivrednike ali i one koji se poljoprivredom nikada nisu bavili no željeli bi, bilo da upotpunjuju svoj kućni budžet ili potpunu mijenjaju djelatnost.

Trenutka za to je upravo sada, u ovom kriznom vremenu pandemije korona virusa, kada su Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede blagonakloni prema revitalizaciji domaće proizvodnje koju će, kako sada stvari stoje, izdašno i novčano poticati.

– Svakodnevno nam se javljaju mladi ljudi koji se žele baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Zasigurno je i ova kriza utjecala na to, ističe Vjekoslav Budanec, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, te voditelj jedne poljoprivredne zadruge koja okuplja dvadesetak zadrugara, koji su udružili svoje snage i zajednički nastupaju na tržištu. Upravo je to organizacijski oblik koji je trend u europskoj poljoprivrednoj proizvodnji, a novčano ga podupire i Ministarstvo poljoprivrede.

– Hrvatska povrtlarska proizvodnja može biti dostatna za potrebe hrvatskog tržišta. Svi postojeći proizvođači imaju kapacitete za proširenje proizvodnje a tu su i novi koji bi se tek počeli baviti poljoprivredom, kaže Budanec naglašavajući da je na potezu država, koja bi trebala urediti tržište poljoprivrednih proizvoda i suzbiti sivu zonu. U takvim uvjetima, u roku od godine dana povrtlarska proizvodnja u Hrvatskoj mogla bi se značajno povećati.

– Nužna su ulaganja u plastenike i staklenike, odnosno zatvorene prostore u kojima bi se moglo proizvoditi povrće tijekom čitave godine. Svjedoci smo da je i Vlada postala svjesna da država treba imati vlastitu proizvodnju, odnosno da bi trebala biti neovisna od uvoza, naglašava Budanec.

– Ljudi su spremni proizvoditi, ali jednostavno ne mogu se sami pokrenuti i tu treba intervenirati država. Poljoprivrednici bi se trebali povezati u zadruge te organizirati plansku proizvodnju voća i povrća uz sigurnost plasmana. Isto tako bi im država trebala poticati nabavku repromaterijala i mehanizacije. Toga danas u Hrvatskoj nema i zato smo tu gdje jesmo – rezolutan je Budanec, koji izlaz iz ove letargije vidi jedino u okrupnjavanju poljoprivrednih proizvođača kroz zadruge, gdje bi im bilo lakše proizvoditi i prodavati. Prilika je to i za one koji nemaju ništa oruđa za poljoprivredu nego dobru volju, jer bi se, primjerice, kupio jedan zajednički traktor ili repromaterijal koji bi onda mogli koristiti svi zadrugari u proizvodnji.

Nažalost, hrvatske statistike danas su porazne: dvostruko više voća i povrća uvozimo nego što izvozimo. Jedino hrvatsko izvozno voće su mandarine i tako će zasigurno još dugo ostati jer je voćare na kontinentu ovih dana dokrajčio mraz.

– Hrvatsko voćarstvo u prošlom je tjednu pretrpjelo totalnu štetu na svim voćnim vrstama od mraza. Uz štetu koja je nastala zatvaranjem tržnica te nemogućnošću plasmana svojih proizvoda, voćari su u bezizlaznoj situaciji! Nažalost, mjere koje je donijela Vlada za ublažavanje šteta poljoprivrednicima nisu prepoznale tu situaciju u potpunosti, već samo djelomično, kritičan je Željko Ledinski, predsjednik kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice.

– Te mjere ne mogu spasiti stanje! U našim trgovačkim centrima prodaje se roba iz uvoza i time nanosi dodatna šteta jer proizvođači se ne mogu probiti do tih centara, rezolutan je Ledinski.

Otkup za donacije

Naime, kako bi se ublažila kriza u sektoru poljoprivrede, resorno ministarstvo poljoprivrede sa 53 milijuna kuna potpomaže voćare, povrtlare, ratare i stočare da prežive korona krizu. Tako je i organiziran otkup mlijeka, od malih mljekara pogođenih krizom koje se zatim donira potrebitima. Do sada je na taj način distribuirano 20 tona svježeg mlijeka, jogurta, sira i vrhnja a projekt je vrijedan oko 2,5 milijuna kuna.

Igor Rešetar, iz Hrvatskog saveza proizvođača mlijeka, pozdravlja ovu mjeru ističući da su krizom najpogođeniji mali mljekari, koji mlijeko pokušavaju prodavati od vrata ili on line prodajmo ali to nema baš značajnijeg uspjeha. Uz stočare zadovoljni su i u Mreži hrane Hrvatske koja se godinama zalaže za doniranje hrane potrebitima.

– Sve donacije se izvršavaju preko uspostavljenog centralnog IT sustava za doniranje hrane, i to posrednicima (socijalnim samoposlugama i distributerima donirane hrane) koji su registrirani pri Ministarstvu poljoprivrede. Odluka je to koja ne spašava samo domaće mljekare i uvelike pomaže potrebitima, već je to odluka koja dugoročno doprinosi ukupnom svijesti o potrebi doniranja hrane, koja iz godine u godinu sve više raste, kako zbog napora ministarstva, trgovačkih lanaca i proizvođača, tako i zbog svijesti koja se širi među onima koji hranu mogu donirati, kazao je Zoran Grozdanov, koordinator Mreže hrane.

Izvor: SD