Kao da se sve zlo ovoga svijeta sručilo na stonske školjkare. Prošle godine upravo u ovo doba poharao ih je noro virus zbog čega mjesecima nisu mogli prodavati kamenice, piše Slobodna Dalmacija. I tek što su se izvukli od jedne pošasti zadesila ih je druga korona-virus. Prodaja kamenica potpuno je stala, baš u vremenu kada bi se školjke trebale najbolje prodavati jer su najpunije i najukusnije upravo u ožujku iza blagdana Svetoga Josipa. Nažalost, ove godine nije tako. Stonski školjkari zbrajaju gubitke, mnogi se neće ni moći izvući iz ove krize, jednostavno odustati će od proizvodnje.
Gubici su veliki i pravi razmjeri štete znat će se tek kada ova kriza prože. A nitko ne zna koliko će potrajati.
Školjkari se posebno boje toplijih dana kada ugrije more jer kamenica ne voli toplo dio će zasigurno otpasti sa pergolara i propasti na dnu mora. Najugroženije su one kamenice koje su upravo prispjele za berbu, među njima će biti i najviše štete.
Da dozrele kamenice ne vole toplo more potvrdo nam je i „doktor“ za kamenice, Vlado Onofri, koji ističe da kamenica poslije mrijesta gubi kondiciju a što je posebno izraženo u svibnju i lipnju kada se more počne zagrijavat. Zbog toga kamenica otpada sa pergolara i umjesto na tanjuru završava na dnu mora. To će se dogoditi ovoga proljeća, jer doslovno kamenice dozrele kamenice ostaju „neobrane“. Međutim, dr. Onofri ima i rješenje kako bi se barem malo ublažilo onako loše stanje te smanjio mortalitet kamenica.
– Postojeće pergolare bi trebalo produžiti barem dva do tri metra i spustiti u dubinu, gdje je more hladnije što više odgovara kamenicama, kazuje Onofri. On smatra da to u konačnici ne bi bila velika investicija, jer je riječ doslovno od nekoliko metara konopca kojim se produžuje postojeći pergolar.
Školjkari sa kojima smo razgovarali potpuno su izbezumljeni. Kamenice bi trebalo vaditi a prodaja stoji. Gotovo ništa se ne prodaje. Doslovno ništa. Prije zabrane napuštanja mjesta stanovanja, poneko bi stao i kupio kamenice a sada nema ni toga-kaže nam Marija Radić, koja ima svoj štand za prodaju kamenica uz magistralu.
– Tko će kupiti kamenicu kad nitko ne prolazi, nešto dostavnih vozila za Dubrovnik ili vozila hitne pomoći koja voze pacijente u bolnicu-kazuje nam Marija, koja naglašava da su stonski školjkari dovedeni na rub opstanka, jer nitko ne zna koliko će ova korona kriza potrajati a školjkarstvo je isključivo vezano uz turizam.
Za opstanak se bori i poznati školjkar, Mario Radibratović. Koji kaže da svaki dan treba dolaziti na uzgajališta kamenica i raditi da bi se sačuvala proizvodnja za dogodine.
– Nažalost sve nam je propalo. U normalnim godinama imamo trideset posto mortaliteta kamenica a ako se ove godine ništa ne proda imati ćemo i do 80 posto mortaliteta jer će kamenice pasti na dno. Ako ovo potraje stonski školjakri su doslovno mrtvi-rezolutan je Radibratović, koji je zadovoljan odlukom vlade da se školjkarima kao obrtnicima isplati 3250 kuna minimalna plaća kroz tri mjeseca.
U ovim teškim danima za ribarstvo i akvakulturu zanimljiva je ideja Vinka Čilića, brata poznatog tenisača Marina Čilića, koji iz svojih uzgajališta na Bistrini dostavlja ribu i kamenice na kućnu adresu. Doslovno iz mora, direktno u vaš pjat. Svježa riba i školjke mogu se tako naručiti preko telefona ili preko mrežnih aplikacija Facebook WhatsApp ili Viber, a u ponudi su svježe kamenice, mušule, orade, brancini. Unatoč poteškoćama posao funkcionira, kazuje nam Vinko.
Dostava je maksimalno personaliziranai direktno se dostavlja na kućnu adresu uz stopostotno poštivanje higijenskih uvjeta te mjera i propisanih uputa za svježu ribu. Riba i školjke mogu se tako naručivati iz Dubrovnika, Metkovića i čitave županije. Dostavno osoblje, kao i vozila, opremljeni su najvišom razinom zaštitne opreme, naglašava Čilić, koji daje popuste za umirovljenike ali i za one koji su lošeg financijskog stanja.
– Naša ideja je jako dobro primljena na terenu. Ljudima je drago da se ovako nešto organizirala u ovoj kriznoj situaciji. U normalnim uvjetima naša dostava je uvijek funkcionirala a sada se trudimo da i dalje bude tako. Zabrane kretanja nas ograničavaju ali mi nastojimo maksimalno zaštiti kupce i naše dostavljače, reći će Vinko.
Kako bi se posao što bolje odrađivao, na terenu je pronašao nekoliko partnera koji će se baviti isključivo dostavom i isporukom dok će se on i ostali radnici baviti izlovom.
– Situacija je poprilično neizvjesna. Sve se može promijeniti u par dana. Mi radimo specifičan posao. Riba se mora hraniti, oko kamenica i dagnji se mora raditi. Slično je to kao u poljoprivredi. Kada povrće dođe za berbu ne može se ostaviti pa da čeka. Ili se mora prodavati ili će propasti, kaže Vinko Čilić, naglašavajući da je sada najvažnije preživjeti.
Za razliku od njega ostali školjkari sa kojima smo razgovarali ne pomišljaju na ovakav način prodaje kamenica jer im je to skupo a i tržište je nesigurno budući da ljudi paze na svaku kunu.
Vinko Čilić je u drugačijoj poziciji u odnosu na ostale školjkare jer on po narudžbi prodaje i dostavlja ribu pa onda ako netko naruči kamenicu to ide usput. Ali dostava samih kamenica je neisplativa-drže stonski školjkari koji se ovih dana bore za goli život. Osluškuju što se događa u Zagrebu i nadaju se da će Vlada donijeti mjere koje će im omogućiti da prežive ovu krizu.
– Proizvodnja kamenica jedino ovisi od turizmu. To je delicija, skupocjeni proizvod koji konzumiraju strani turisti i domaći ljudi bolje platežne moći. Toga sada nema-ističe Vedran Kunica, proizvođač kamenica. On smatra da bi stonskim školjkarima uvelike mogla pomoći minimalna plaća koju bi obrtnicima isplaćivala država sa kojom bi osigurali egzistencijalni minimum. Također bi trebalo školjkare osloboditi plaćanja poreza i doprinosa te koncesijskih naknada.
– Obrtnicima je poseban teret isplata plaće i doprinosa. No oni su to do sada uspijevali. Ali dalje je sve neizvjesno-naglašava Kunica, koji se nada da će školjkari uspjeti spasiti svoja uzgajališta.
– Kamenice će preživjeti za narednu sezonu i tome se svi nadamo. Naravno biti će tu prirodnih gubitaka. Sve skupa će zahtijevati godinu dana više rada. Ako nam se dogodine vrati turizam kakav je bio kamenice će imati svoje tržište ali školjkari trebaju opstati tu godinu jer će njihov prihod biti nula kuna, pa tako da bi preživjeli morat će raditi nešto drugo izvan školjkarstva, pesimističan je Kunica.
– Školjkari su do sada imali takozvane „de minimis“ potpore iz EU fondova koje su oni koristili proporcionalno veličini svog uzgajališta. Nisu to veliki novci ali su u ovakvim kriznim vremenima ljudima jako bitni. Smatram da ove potpore ni u kom slučaju ne bi trebalo zaustavljati, jer one će školjkarima pomoći u ovoj krizi, zaključuje Kunica.
Osim toga, Ministarstvo poljoprivrede isplaćuje ribarima naknade tijekom lovostaja kada ne izlaze u ribolov. Nažalost, ta naknada ne obuhvaća školjkare, koji su u lošijoj poziciji od ribara. Jer ribari ne izlaze na more da love pa zbog toga dobivaju nadoknadu od države, a školjkari mogu izaći na more ali ne vade kamenice jer ih nemaju kome prodati-pojašnjava Kunica, koji drži da bi se nadoknada za lovostaj trebala isplatiti i ribarima i školjkarima.
Stanislav SOLDO/Slobodna Dalmacija