SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU – „PO TOME ĆE VAS PREPOZNATI DA STE MOJI UČENICI, AKO BUDETE LJUBILI JEDAN DRUGOGA KAO ŠTO SAM JA VAS LJUBIO“
U životu nas očekuju razna zaduženja ovisno o poslodavcu, poslu i visini plaće. Odradiš što ti je povjereno i primiš zasluženu nagradu. Radi uspješno obavljenog zadatka, nudi ti se još veći i odgovorniji posao. Ako i to uspješno obaviš, stekao si neograničeno povjerenje poslodavca i posao dok traje ugovor.
Isus od nas traži puno, obećavajući nam najveću nagradu – vječnu sreću na nebesima. Ono što traži nije vremenski ograničeno, a niti je lako. „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“. (Mt.5.43.).
Od onih „kojima je više dano, više će se i iskati“
Pitaš se: Kad, kako, dokle? I čuješ odgovor: „Sad, odmah, i sve dane života“. Tu nema pogodbe. Prihvati ili ostavi!
Razmišljao si pun dvojbe i pitanja: poslodavac, čast, ponos, dužnost, nagrada, sve ti se to pomiješalo u glavi. I kad sve odvagneš pristaješ na ponudu razmišljajući: kad se već mučim, neka bar znam za što se mučim – za što živim, ponavljajući: „Ja se u tvoju dobrotu, Gospodine, uzdam. Nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro“.
Svjestan dobara koja primih od Tebe opraštam svima njihove loše postupke koje su uputili meni u trenucima njihove slabosti. Znamo da su slabi, Gospodine, a ti si moćan i dobar. Ojačaj našu slabu volju i podupri naše nastojanje oko dobra.
Slušajući riječ Božju naučili smo razlikovati što je više, a što manje važno, i što je najvažnije. Dobro pazi da ne izvrneš ljestvicu vrednota, kako ne bi izgubio ono što je jedino važno.
Gospodin reče Mojsiju: „Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: …Sveti budite! Jer sam ja svet, Gospodin, Bog vaš!“. (Lev.19.1-2).
Očekivalo bi se da će Mojsije govoriti samo Levijevim sinovima. Po njima se i naziva ovaj zakon – Letivski zakonik. Levijevo pleme je bilo izabrano da u ime svih izraelskih plemena služi Bogu na poseban način u hramu. Levijevi su sinovi bili službenici hrama. Mojsije ovdje naglašava potrebu svetosti za sve – za sav izabrani Božji narod.
Mnogi i danas misle da su samo svećenici, redovnici i redovnice pozvani na svetost, a ne sav Božji narod. Oni će se za njih moliti, činiti pokoru – Bogu ih preporučiti, kod Boga ih zagovarati, a oni će ih za uzvrat obdarivati darovima, što je sasvim pogrešno.
Svi smo pozvani na svetost i „svaki će od nas za sebe Bogu dati račun“, veli sveti Pavao. (Rim.14.12.)., s tim da će se ipak od onih „kojima je više dano, više i iskati“. (Lk.12.48.).
Isus poziva svoje sljedbenike da se ugledaju u Božju dobrotu i ljubaznost prema svima, da nasljeduju Boga „koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“. (Mt.5.45.).
Sveti Pavao gleda korintsku zajednicu kao „hram“ u kojemu stanuje Krist po Duhu Svetom. Promatra je kao boravište Presvetog Trojstva. Zbog takvog dostojanstva kršćani ne smiju dopustiti da njima ovlada duh lažne mudrosti ovoga svijeta.
Čovjekovo dostojanstvo je veliko, jer je stvoren na „sliku i priliku“ Božju. „Braćo, ne znate li! Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropasti hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi“.. (1.Kor.3.16.).
Kršćanin mora priželjkivati dobro svima! Da bi bio nalik Bogu, mora se potruditi razumjeti slabosti i bijedu onih koji ga ne vole, te po primjeru Boga, koji daje kišu i sunce svima, pokušati voljeti sve ljude bez obzira na njihove slabosti. Možda će im upravo tako pomoći da shvate svoju nepravednost?!
Svakog dana u molitvi Očenaša molimo da nam Bog oprosti „naše dugove kako i mi opraštamo dužnicima našim“.
„Prijatelje ljube svi, neprijatelje samo kršćani“
Sreća se ostvaruje u svetosti života. Gdje toga nedostaje, izostaje ljubav, a javlja se mržnja, pa i na najbliže svoje. Zato Bog po Mojsiju zapovijeda svom narodu: „Ne mrzi svoga brata u svom srcu!“. (Lev.19.17.).
Bog želi da ne osuđujemo svoje bližnje. Istinski sudac je samo Bog. Umjesto osude bližnjega, dužni smo se svim srcem zauzimati za njegovo dobro.
Budi spreman dati, a i primiti savjet, „jer nitko nije popio svu pamet svijeta“. Na uvredu koja ti je nanesena ne uzvraćaj istom mjerom. Ne osvećuj se – ne uzvraćaj zlo za zlo. Ako dakle želimo činiti Božja djela, dužni smo praštati, a ne uzvraćati srdžbom.
Bog poziva na slogu, jer samo „složna braća kuću grade, a nesložna sve razgrade“. „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“, odnosi se na sve, svagda i svakoga. Nedostatak ljubavi rađa mržnju…
Bog ljubi svoj narod Izreaela. Izveo ga je iz egipatskog, asirskog i babilonskog ropstva. Sve mu je grijehe uvijek iznova opraštao. Zato psalmista pjeva – moli: „Ne postupaj s nama po grijesima našim, niti nam plaćaj po našim krivnjama“. (Ps.103.10.). Uistinu je veliko Božje milosrđe.
Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše: „Braćo! Ne znate li: hram ste Božji, i Duh Božji prebiva u vama“. (1.Kor.3.16.). Da li si svjestan svoga dostojanstva? Opravdavaš li ga svojim životom?
Svi smo mi braća u Kristu, a Krist je onaj koji nas vodi do našeg konačnog cilja – u nebo, kojeg nam je zaslužio svojim dolaskom i žrtvom na križu. Za kršćanina nije prihvatljiva nikakva mržnja, pa ni prema neprijatelju.
Glasoviti crkveni pisac Tertulijan zapisa: „Prijatelje ljube svi, neprijatelje samo kršćani“. Eto ti najizvrsnijeg mjerila da odvagneš svoje kršćanstvo.
Vjernik se u svemu podlaže volji Božjoj. Ljubiti neprijatelja može se samo Božjom snagom. Kako dozvoljavaš da te tako vrijeđaju, zašto im se ne osvetiš, upita prolaznik jednog mladića kojeg su bezumno napadali. „Učinio bi to da nisam kršćanin“, odgovori on i mirno nastavi put.
Sveti Pahorije koji doživjevši istinsku kršćansku ljubav među kršćanima svoga vremena u Egiptu, uskliknuo je: „Vjera koja zapovijeda da svakoga ljubimo, može potjecati samo od najvećeg božanstva“. Ta ljubav u čovjeku očituje samog Boga.
Isus naime veli: „Po tome će vas prepoznati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga kao što sam ja vas ljubio“. (Iv.15.12.).
Ljubav se ne pokazuje u onom što osjećam, već u onom što činim. Ljubav stvara, mržnja uništava. Ljubav gleda unaprijed, mržnja se veže uz ono što je bilo. Ljubav otvara „vrata“, mržnja zatvara. Ljubav povezuje ljude, mržnja razdvaja i vuče u osamljenost. Ljubav se daje, mržnja oduzima… Ljubav se raduje, mržnja bjesni na radost.
Saznavši sve to, nije ti se teško opredijeliti!