PETA NEDJELJA KROZ GODINU – „VI STE SOL ZEMLJE. ALI AKO SOL OBLJUTAVI, ČIME ĆE SE ONA OSOLITI?“
Isuse, o kako si jasno govorio svojim učenicima. Bile su to riječi životne mudrosti. Nije bilo dvojbe onima koji su te željeli slijediti. Svima je bilo jasno koja je snaga svjetla i koja je važnost soli u svakidašnjem životu. Teško je i opasno tapkati u mraku, a hrana bez soli je bljutava – neukusna i brzo se kvari.
„Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? NIje više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze“. (Mt.5.13.).
„Podijeli kruh svoj s gladnim, uvedi pod krov svoj beskućnika“
„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“. (Mt.5.14-16).
Svaki radnik mora imati svoju plaću na poslu koji mu je povjeren, svjestan da je to samo djelić, ali nezamjenjivo važan u djelu Božjeg stvaralačkog plana.
Svaki susret s drugim osobama ostavlja tragove na nama. Ako se krećeš u društvu zaprljanih znojem i prašinom koji su posljedica teškog fizičkog rada, moraš dobro paziti kako bi ostao čist. Neugodno se osjećaš. Htio bi i ti odjenuti radničku odjeću, zasukati rukave i prihvatiti se posla, kako bi bio koristan član zajednice. Učiniš li to, vratit ćeš osmjeh na svoje i njihovo lice.
Dobar pastir jer što kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom. Ovo nedjeljno evanđelje nedvojbeno ističe ulogu kršćanina u svijetu. „Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta“. Svijet treba po kršćanskom svjedočenju prepoznati tragove Božje nazočnosti, a to se svjedočenje ne smije ograničiti samo na sudjelovanje u liturgijskim obredima, nego treba obuhvatiti cjelokupan život.
Već prorok Izaija govori kakav mora biti životni stav vjernika: „Podijeli kruh svoj s gladnim, uvedi pod krov svoj beskućnika, odjeni onoga koga vidiš gola i ne krij se od onoga tko je tvoje krvi. Tada će sinuti poput zore tvoja svjetlost“. (Iz.58.7.).
Sveti Pavao apostol se obraća Korinćanima govoreći kako on nije k njima došao isticati svoju mudrost, već Isusa Krista, i to raspetoga, te želi da i oni to isto čine.
„Dušobrižnički uspjeh ne ovisi o govorničkim sposobnostima, o kulturnoj naobrazbi, već o djelovanju Duha Svetoga. Vjera se ne temelji na ljudskim dokazima, nego na Božjoj moći: „Besjeda moja i pripovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj“. (1.Kor.2.1-5).
Samo na taj način Kristov sljedbenik može biti „sol zemlje i svjetlo svijeta“. Sol se upotrebljava kako bi se hrana sačuvala od kvarenja. Koliko tvoje djelovanje doprinosi čistoći evanđeoske riječi?
Kršćani žive u raznim slojevima društva i djelatnosti, gdje trebaju svjedočiti evanđeoskim duhom. Moraju dobro paziti da ih ne obuzme duh ovoga svijeta.
O kako smo se neugodno osjećali kad smo se barem za kratko vrijeme našli u tami. To nam je moglo pomoći da shvatimo kako i koliko je beznađe duhovne tame.
U tami je i najmanji plamičak svijeće vidljiv. Uvjerava nas da svjetlo istine i ljubavi pobjeđuje tamu beznađa.
„Ja-Svjetlost-dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane“
„Ja-Svjetlost-dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane“. (Iv.12.46.). Isusovi sljedbenici prosvijetljeni njegovim naukom, trebaju biti u svijetu poput upaljene baklje koja čovjeku osvjetljuje put spasenja. Svijeća izgarajući osvjetljava put drugima, koji zahvaljujući njoj idu ispravnim putem k cilju.
Kristov sljedbenik mora biti prepoznatljiv u svim segmentima svakidašnje pojavnosti: u radu, odijevanju, zabavi, u odmoru, u govoru, u ophođenju s drugima. Po djelima njihovim prepoznat će te ih. Vidljiv je poput grada na brežuljku.
Vjernička djela moraju biti vidljiva. Ne smije se skrivati od javnosti. Vjernici ne smiju biti osobe koje se srame svoje vjere, koji se plaše biti Isusovi svjedoci. Trebaju se odlikovati snagom evanđeoskog ukusa, kao sol, i svjetlom Isusova nauka autentičnim svjedočenjem.
Prošlo je vrijeme katakomba i zatvaranja Crkve u sakristije, kako bi neki htjeli oduzimajući joj pravo javnosti. Htjeli bi Crkvu koja se brine samo za vjerska pitanja i ništa više, kako bi ju izolirali od utjecaja na svakidašnja zbivanja, kao da ona živi u nekom vakumu, zanemarujući činjenicu da su ljudi živa Crkva.
Isus je od prvog svoga javnog nastupa pozivao kršćane da budu sol zemlje. To znači da se svim svojim bićem trebaju „upletati“ u stvari ovoga svijeta, a uza sve to očuvati svoj evanđeoski identitet.. Što je tamniji mrak u svijetu, to jača mora biti kršćanska svjetlost.
Kršćanin treba svojim djelima slaviti Boga. Budeš li se tako ponašao Gospodin će biti uz tebe, kako reče prorok Izaija: „Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: „Evo me!“. (Iz.58.9.). S tog razloga je prorok Izaija savjetovao tadašnjim bogatašima Izraela da „uklone iz svoje sredine jaram“, to jest ugnjetavanje i iskorištavanje sirotinje, da nikome ne prijete, niti koga straše „bezbožnom besjedom“. Umjesto prijetnje i širenja straha, radije dajte „kruh gladnome i nasitite potlačenog“. Tada će tvoja svjetlost zasjati u tami“. (Iz.58.10.).
Te riječi proroka Izaije su Božja poruka za sva vremena. I danas su mnogi bogataši neosjetljivi za siromahe. Gramzljivost i korupcija prisutni su svugdje po svijetu. Materijalizacija je ušla u čitavo čovječanstvo.
Najgore je od svega to što se danas i oni koji se smatraju vjernicima sve manje i manje obraćaju Bogu za savjet, a još manje za njegovu pomoć.
Čovjek, koji u sebi nosi Božje atribute ljubavi, moći će bez ikakvog stida svakom ljudskom stvoru pogledati u lice. I ne samo svakom čovjeku, nego i samom Bogu, koji je velik i dobar, kako sveti Pavao poručuje Korinčanima.
Ključ Pavlove uspješne evangelizacije bio je u njegovoj poniznosti i potpunoj oslonjenosti na Krista. Sebe je smatrao samo oruđem u Kristovim rukama. Čuo si Pavlovo svjedočenje. Nasljeduj ga, pa ćeš i ti „primiti vijenac slave“.
Ne gasi žara što tinja. Čuvaj ga, možda se uskoro pretvori u plamen, koji grije i obasjava.