ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU – „BLAGO SIROMASIMA DUHOM, BLAGO OŽALOŠĆENIMA, KROTKIMA, GLADNIMA I ŽEDNIMA PRAVEDNOSTI, MILOSRDNIMA, ČISTIMA SRCEM, MIROTVORCIMA, PROGONJENIMA ZBOG PRAVEDNOSTI“
Djetinjstvo sam proveo u brojnoj, skladnoj katoličkoj obitelji. Bilo nas je desetero – šestero djece, otac Marko, majka Zorka, te stric Mate koji je bio posebno miran, tih – dobar „ko kruh“ – nikad on nije povisio ton, te strina Kate koja se brinula o kućanstvu – bila je čuvarica ognjišta. Kad god bi došao kući nju bi prvu sreo s osmjehom na licu i pitanjem: Da li si gladan, hoćeš li nešto pojesti? Imao sam još jednog strica svećenika msgr. Ivana koji je živio u Splitu.
Krist je Put, Istina i Život
Živjeli smo skromno, ali gladni nismo bili. Meso se rijetko jelo. Kad bi u zimskim danima skuhali kobasicu, dijelila bi se na deset dijelova. Strina je redovito svoj dio davala djeci, onome koji ju je proteklih dana najbolje slušao. Činili su to i otac, majka i stric, ali rjeđe. Usadili su nam ljubav prema Bogu i domovini, poslušnost, urednost, marljivost – uvjerenje da nagradu treba zaslužiti. Ponekad bi strina znala nešto obećati pa ne ispuniti. Dobro se sjećam očevih riječi: „Nemoj nikada djetetu nešto obećati što ne možeš ispuniti!“. Ta pouka mi je ostala za cijeli život. Svaki dan se molila krunica koju je predmolio stric, a molilo se redovito prije i poslije jela. Ljudi se vežu za riječi, a volovi za rogove. Drži se obećanja ako želiš biti cijenjen.
Može se čuti kako mnogi majstori zavlače svoje mušterije sporo ispunjavajući preuzete obveze. Često se obistini ona narodna: Obećanje, ludom radovanje. Nemoj, nemoj tako. Što ne želiš da drugi učine tebi, nemoj ni ti drugome.
Sve to znaju i političari, ali slabo ispunjavaju obećanja dana u predizbornoj kampanji. Svi znamo za onu narodnu: Tko jedan put slaže, drugi put mu ne vjeruju ni kad istinu kaže, ali opet „nasjedamo“ na lijepa obećanja, iako znamo da „samo budalu zmija može dva puta ugristi ispod istog kamena“.
„Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati“. Slijedio je govor iznenađenja, ko „grom iz vedra neba“. To je početak „njegove predizborne kampanje“. Obećanje teško shvatljivo, a još teže prihvatljivo. Nakon prvog šoka mnoštvo se pribralo i u srce im se usadi misao: Nije važno što se govori, već tko govori?, a Isusu se mora vjerovati, a kada vjeruješ onda i prihvaćaš. Oni koji su to shvatili brzo su se uvjerili u istinitost Isusova programa.
On kaže: „Blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, krotkima, gladnim i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima, progonjenima zbog pravednosti. Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“. (Mt.5.1-12).
Ispunjenje programa ovisi i o tvom prihvaćanju. Isus ne odustaje od svojih obećanja. Sve ih ispunja jer zna da nam samo tako može ispuniti težnju našeg srca, težnju za vremenitom i vječnom srećom.
Dobro promisli što tražiš, kakav put: lak, kratak, brz ili pravi? Ne sumnjam u tebe. Izbor je na pravom putu, zar ne? E, kad je tako, samo nastavi Kristovim putem, jer on je jedini Put, Istina i Život.
Prorok Sefonija piše svom narodu koji je tlačen od Asiraca: „Tražite Gospodina, svi krotki na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Jahvina. (Sef.2.3.).
Psalmist nas ohrabruje: „Gospodin ostaje vjeran dovijeka, potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje. Gospodin oslobađa sužnje. Gospodin ljubi pravedne“. (Ps.146.6-7). Time potvrđuje sve što je rečeno po proroku Sefoniji.
Kršćanin je utoliko velik ukoliko Krist živi u njemu, ukoliko je spreman s Isusom sve žrtvovati za spas svoje braće. Dužni smo svojim životom svjedočiti djelotvornu vjeru u Krista. To je propovijed koja se ne čuje, ali se vidi, živi, osijeća i na daleko odjekuje. Dobar pastir jer što kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom. Po djelima njihovim prepoznat ćete ih. Djela, djela te tvoja odaju. Ona će ti biti sudac.
Gospodinove dionice kupuju se dobrim djelima
Mjesto u raju se kupuje u zemaljskom hodu. Nema šverca, ni falcifikata. Osiguraj ga na vrijeme. Izdaje se na osobnu iskaznicu koja svjedoči savjesno izvršavanje Kristova programa iznesenog u osam blaženstava o kojima govori današnje evanđelje.
Dobro pazi u što investiraš. Gospodinove su dionice uvijek dobitna kombinacija. Kupuju se dobrim djelima. Materijalne vrijednosti – novac, mora „biti u opticaju“. Ona „u kušinu pojedoše moljci“, i ostaješ praznih ruku. Zato budi oprezan – pametan.
Kod zemaljskih bankara često se mijenja tečaj, a i valuta. Kod Gospodina nije tako. Njegova je valuta stalna. Neka te veseli ulaganje u nju. Na kraju ćeš „s kamatama dobiti uloženo“.
Mnoga znanstvena dostignuća ne shvaćamo ali prihvaćamo. To se još više odnosi na „Božja pravila igre“, jer znamo kome smo povjerovali. Zahtjevi što ih traže Isusova blaženstva potpuno preokreću ljudsku logiku uspjeha i vrednovanja. Da bi predloženo prihvatili potrebna je vjera. Riječ je o uspostavljanju realnog i zdravog odnosa prema zemaljskim prolaznim stvarima, imajući uvijek u vidu izgradnju Božjeg kraljevstva u sebi i oko sebe. Za uspjeh rečenog prvi je uvjet odricanje od ljudskih mjerila uspjeha i vrednovanja.
Stoga nam sv. Pavao predlaže kriterije po kojima se trebamo ravnati. „Ta, gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrame mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrame jake, i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom“. (1.Kor.1.26-29).
Lako je provjeriti ovu Pavlovu tvrdnju. Povijest zna za one koji su bili uvjereni u svoju nezamjenjivost, ali je i njihovo vrijeme prohujalo s vihorom.
Isusov se učenik treba odlikovati životom po blaženstvima. Isus tu ništa ne naređuje. On samo priopćava način na koji je moguće pobijediti u životu te se sresti s Bogom.
Čovjekova se vrijednost ne mjeri diplomama. Da bi mogao živjeti puninu kršćanskog života, čovjek treba tražiti istinu, kako bi se po njoj mogao ravnati i živjeti po blaženstvima.
Ako malo promislimo, lako ćemo se uvjeriti da se riječi sv. Pavla odnose i na nas. Upitaj se koliko si dostojan Kristova imena. Biti Kristov, biti čovjek, o kako to gordo zvuči!
Priča se o grčkom misliocu Diogenu da je u po bijela dana hodao s upaljenom svijećom. Kada su ga pitali što to radi, odgovorio je: „Tražim čovjeka“… Danas bi, na žalost, trebali upaliti mnoga svjetla kako bi ga se pronašlo. Gdje ti spadaš: u onoga koga se traži kao uzor ili u onoga koji traži čovjeka – uzor?… Zar ga nisi našao u Isusu?
Potrudi se biti otvoren životu, ljubiti čovjeka, ne mrziti, biti „sol zemlje i svjetlo svijeta“. To možemo postići samo ako shvatimo „ludost križa“.
Živimo u svijetu u kojem se događa prava jurnjava za blagom, što postaje središnja tema. Pod blagom mislimo na novac ili materijalna dobra. Zdravlje i mogućnost uživanja potaje životni cilj. Koliko smo puta čuli pa izgovorili: Blago tebi! Blago smo vidjeli u posjedovanju dobara, vremena, pa i slobode. Zaboravljamo na istinu: Gdje je blago tvoje, tu će biti i srce tvoje.
Ne dozvoli da te blago zarobi – da mu budeš rob. Budi mu gospodar pravilno se njime služeći, i to će te ispuniti zadovoljstvom.