Danas je četvrta nedjelja došašća. U ovom ćemo tjednu slaviti Božić. Služba riječi uvodi nas u otajstvo Isusova dolaska na svijet radi našeg spasenja. Pripremimo se za Isusov rođendan. Otvorimo svoje srce Gospodinu izgovarajući prošnje, molbe i zahvale moleći: Podari nam, Gospodine svoj blagoslov i budi nam uvijek na pomoći.
Učinimo sve da nam Božić stvarno bude Božić
Učinimo sve da nam Božić stvarno bude Božić – S nama Bog, i to ne samo jedan dan, nego sve dane našeg života. Bude trenutaka kada se čovjek nađe u „izgubljenoj situaciji“, kad mu se čini da su mu „sve lađe potonule“, a on žarko želi stići „na drugu obalu“. Uhvati ga panika.
U sličnoj se situaciji u doba Izaije proroka našao njegov narod. Bog ga šalje da im nagovijesti vedru budućnost. U tako opasnom okruženju Izaijino proročanstvo ličilo je na ironiju. Barem je neobično zvučalo.
Prorok propovijeda kako će djevica roditi sina koji će se zvati Emanuel – S nama Bog. (Iz.7.14.). To je bilo teško shvatljivo. Proročki je to pogled u vedru budućnost, u dar života, obećanja ispunjenja svih nadanja. Sam Bog uzima inicijativu u svoje ruke.
Apostol Pavao u poslanici Rimljanima ističe da su se utjelovljenjem Božjeg Sina ispunila sva Božja obećanja. „Milost vam i mir od Boga Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!“. (Rim.1.7.).
A sveti Matej u svom evanđelju veoma jednostavno objašnjava Isusovo porijeklo i poslanje. On se rodio posredstvom Duga Svetoga i došao je spasiti narod. Kad razmatramo Božju vjernost, još se više divimo njegovoj susretljivosti, po kojoj se Božanstvo utjelovilo u povijest čovječanstva.
Kad mi, kao kršćani, slavimo Božić, s jedne strane slavimo povijesnu uspomenu ostvarenja starozavjetnih mesijanskih proroštava. S druge pak strane iščekujemo njegovo potpuno ostvarenje, kad Gospodin ponovno dođe na svijet, u slavi, na svršetku svijeta. Tako živimo u trajnom iščekivanju, u stalnom došašću.
Djevica Marija, vjerna Božja službenica, najbolja odvjetnica ucviljenih, najistaknutiji je lik došašća. Ona je vrata čovječanstva koja se širom otvaraju da uđe Gospodin. Ona je puna ljubavi. Majka koja prima Božjeg Sina kao svojega te mu daruje ljudski život, ljudsku narav, koju će On s nama dijeliti, kako bismo i mi imali udjela u njegovu božanskom životu.
Crkva nas danas potiče da svoj pogled usredotočimo na Mariju i Josipa, izravne svjedoke povijesnog događaja, te na Dijete koje je predmet iščekivanja, obećanja i ostvarenja. Velika je radost majke kad osjeti dijete pod srcem. Njezino uzbuđenje raste iz dana u dan. Iščekivanje je veliko, potaknuto neodoljivom željom zagrliti ga u naručju gledajući njegov anđeoski osmjeh na licu koje sjaji nebeskom ljepotom.
Ovo je Marijino vrijeme, jer i ona s neizrecivom ljubavlju očekuje rođenje. Onoga kojeg su proroci kroz stoljeća naviještali, a kojeg ona sada nosi spremna darovati ga čovječanstvu.
Pojedinci ga neće prihvatiti. Umjesto kolijevke pružit će mu jasle, a umjesto udobne stolice postavit će ga na križ. Isus-Bog, sve to okreće na dobro, pružajući pouku života, ljubavi i žrtve svojim sljedbenicima.
Prorok Izaija je najavljuje govoreći: „Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – S nama Bog. (Iz.7.14.). Po njemu se vječnost spaja s vremenom, a nebo se spušta na zemlju.
„Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“
Pred nama je i sveti Josip, Marijin zaručnik, kojemu je Bog dodijelio posebnu ulogu u ostvarenju mesijanskih proroštava. Odlikuju ga posebne osobine: dobrota, skromnost i poštenje. Zahvaljujući tim osobinama postao je čuvar Mesije. Znao je prihvatiti tajne koje ga nadvisuju i staviti se u službu otkupljenja. Zbog tih njegovih vrlina Hrvatski ga je narod odabrao za svoga zaštitnika.
Tokom života će nas mnogi napustiti, a Bog ostaje s nama. Stoga je Božić jamstvo Božje prisutnosti na našem putu prema vječnoj domovini. Bog je primio našu ljudsku narav kako bi nas pridružio svojem kraljevstvu.
Vladimir Solovljev napisa: „Ti nam sa sobom donosiš radosnu tajnu. Zlo postaje nemoćno, a mi postajemo vječni!“.
Strpimo se još malo kako bi čuli poruku neba koja odzvanja svemirom: Slava na visini Bogu i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“.
Te su riječi i tebi upućene. Nastoj ih opravdati svojim životom provodeći dane savjesno, ponizno i poslušno vršeći svoje dužnosti. „Bog je kroz povijest više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, konačno u ove dane, progovori nam u Sinu“. (Heb.1.1.). Objavljuje se Mojsiju u gorućem grmu kazavši mu i svoje ime: Ja sam koji jesam – Bog otaca vaših.
Dočuo si da je susjeda trudna. Sastajete se i radoznalo pričate da li će roditi dječaka ili djevojčicu i kada će to biti. Moramo posjetiti majku i dijete. I dar trebamo ponijeti, a što bi bilo najprikladnije, pitate se. Bit će majci drago ako dođete i praznih ruku. Pokazali ste ljubav, a to je jedino važno.
Možda te u očekivanju Božića zaokupljaju upravo te misli pitajući se kako doći pred Isusa u jaslicama. Sami prizor ti dovoljno govori. Zar ne vidiš da mu je hladno. Ogrij ga svojom ljubavlju koju ćeš pokazati prema potrebitima, jer će to dijete jednog dana reći: „Sve što učiniste jednome od najmanje braće, meni ste učinili“. Nema tu velikog mudrovanja, prijeđi s riječi na djela.
Došašće se proživljava kao vrijeme čežnje, iščekivanja i žudnje za Božjom trajnom prisutnošću. Određena očekivanja nas ispunjaju radošću. Zar ima nešto važnije od iščekivanja dolaska Božjeg Sina među nas?
Potrudi se da mu pripraviš ugodan boravak u svom srcu umjesto opore slame. Nek se u tebi nastani. Ako se to ne dogodi, uzalud je došao u štalicu. Slušanje i prihvaćanje Božje poruke od velike je važnosti za naš ljudski život.
Moćnici ovoga svijeta misle da im Bog ne treba. Oni su dostatni sami sebi. Sve to ide tako dok ne padnu „na niske grane“, kad se bogatstvo otopi a zdravlje izgubi. Nemoj čekati da ti se to dogodi. Uči se na tuđim primjerima. Svaka sila za vremena. Samo Božja ostaje. On nam poručuje: „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“. (Mt.28.20.). U tom svjetlu vjernik može prihvatiti što je drugima nemoguće.
Tvoja djela pokazuju snagu tvoje vjere. To je jedino pravo svjedočanstvo. Bog se ne da zavarati. Čemu glumiti zdravu osobu kad znaš da ti je zdravlje narušeno. Tako nikada nećeš ozdraviti.
Priznaj svoje slabosti. Potrudi se za ispraviš što nije u redu, moleći ga da ti pomogne. Uz Božju pomoć mir se vraća u tvoje srce te radosno možeš dočekati Božić – Njegov dolazak među nas.