Osvanuo je novi dan, a mi se budimo zabrinuti zbog mnoštva poslova koji nas očekuju. Pitamo se, gdje bi, što bi, kako početi?
Krenuli smo na put koji nam se ubrzo učini težak. Zastanemo pitajući se da li je to zaista taj put koji nas vodi k cilju? Tko nam je za njega kazao, tko nas je uputio? Bila je to osoba od povjerenja, što nam daje sigurnost, i mi nastavljamo put usprkos teškoćama na koje nailazimo. Cilj je velik – za nas važan. Ništa nas više ne može zaustaviti.
„Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist“
Putujući tako sreo si nekog poznanika pa si se zaustavio malo u priči. Budući da se dugo niste vidjeli imate jedan drugome mnogo toga ispričati. Ne dozvoli da te to omete da zaboraviš kamo si krenuo. Imaj uvijek na pameti prioritet pri izvršavanju obveza. Povedi i njega na taj put pa će te imati vremena za priču.
Uzajamno će te se potpomagati i tako olakšavati putovanje jedan drugome. Ideš možda u kazalište. Imaš kartu viška, jer se razbolio prijatelj koji ti je trebao praviti društvo. Iskoristi to i usreći osobu koju si slučajno sreo. Bog ti ju je poslao kako bi podijelio radost. Ne propusti tu priliku.
Na početku današnjeg euharistijskog slavlja molili smo se u zbornoj molitvi „da nas zemaljske obveze i brige ne ometu dok hitimo ususret Sinu svemogućeg i milosrdnog Boga, već da nas nebeska mudrost Božje riječi pomogne i uvede nas u zajedništvo njegove sudbine“.
Ustrajnost, ozbiljnost na tom putu ovisi o uvjerenju našeg putovanja Kristu. Čežnja za Bogom svakim se danom povećava.
Ne dozvoli da budeš rob svoje tjelesnosti i to do te mjere da zaboravljamo na Boga, koji je već došao među nas ljude, koji na poseban način želi sada u ovo predbožićno vrijeme doći u naš život kako bi nas usrećio.
Koliko je u nama „nebeske mudrosti“? Da li možemo sa svetim Pavlom reći: „Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist“. (Gal.2.20.).
Pripovijeda se da je u staroj Grčkoj na nekom natjecanju uspjelo usporiti najbržu trkačicu tako da su joj, dok je trčala, bacali ispred nje zlatne loptice. Trkačicu je to zanijelo, pa ih je skupljala i tako gubila dragocjeno vrijeme i izgubila utrku.
Na koliko „zlatnih loptica“ nailaziš na svom putu? Sigurno te privlače, uznemiruju? Ne dozvoli da te privuku, uspore na putu k Spasitelju koji te jedini može obogatiti i usrećiti za svu vječnost.
Potrudi se čuti Božju riječ koja te može posve izmijeniti i učiniti sasvim novom osobom. Sveti Pavao u poslanici Rimljanima piše: „Braćo, uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjehi Pisama nadu imamo“. (Rim.15.4.). Piše im radi razmirica koje su postojale između judeo kršćana, to jest Židova koji su postali kršćani, i s druge strane bivših rimskih pogana koji su također postali kršćani. Pavao ih upozorava da razmirica ne bi trebalo biti među njima.
Isus je radi svih, kao Bog postao čovjekom – „Da svi budu jedno“. (Iv.17.21.)…. Pavao nastavlja: „Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju“. (Rim.15.7.).
Pravi život možemo ostvariti jedino u zajedništvu s Kristom. Prorok Izaija u viđenju gleda obnovljeno stablo Davidova oca Jišaja. Njegov izdanak će biti drukčiji kralj. On će posjedovati Duha Božjega. Prorok gleda uspostavu pravde i mira koji će zauvijek trajati.
„Odložite djela tame i zaodjenite se oružjem svjetlosti!“
Psalmist (Ps.72.7.) piše: „U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka“. To je Izaija opisao kao druženje „vuka s janjetom, risa s kozlićem, teleta s lavićem, krave i medvjedice – dječak će ih voditi.. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje“. (usp. Iz.11.8.). Sve će biti ispunjeno „spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora“. (Iz.11.9.).
To je navještaj nebeske stvarnosti u Isusu Kristu. Mir se postiže ljubavlju, pravda darivanjem, a ne oduzimanjem. „Ludost“ Kristova križa je zapravo najveća mudrost. „Nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za prijatelje svoje“. (Iv.15.13.).
Blizinu te ljubavi naviješta Ivan Krstitelj. To što je Izajia gledao u daljini, Ivan to vidi u blizini i poziva Izraelce da priprave put Gospodinu. Kao što su nekad kraljevima glasnici oglašavali dolazak, a narod se dao na popravljanje staze kuda će dolaziti, tako sada i Ivan čini. On je Kristov neustrašivi glasnik. Svakome kaže istinu u oči, kako bi moglo nastupiti vrijeme spasenja u Kristu. Nijedna žrtva ne smije ti biti preteška za spas duše svoje i svoga bližnjega.
Ne kloni duhom kad naiđu poteškoće – kad posrneš. On je tu da te pridigne. On dolazi kako bi ostvario sve ono što ljudi nisu bili u stanju učiniti. On će prije svega uspostaviti istinsku pravdu koja neće biti uvjetovana nikakvom vanjštinom, niti značenjem u ovom svijetu.
Bog nikada ne napušta svoj narod, nego ga neprestano prati na svim stazama njegove povijesti, često veoma bolne.
Stoga sv. Ivan Krstitelj poziva ljude „na obraćenje, jer je blizu kraljevstvo nebesko“. Obraćenje traži novi način vrednovanja stvari, u vidu nadolazećeg nebeskog kraljevstva.
Crkva je svjesna da čovjek ima puno dobre volje, ali i dosta slabosti. Stoga nas upozorava: „Odložite djela tame i zaodjenite se oružjem svjetlosti!“. (Rim.13.11-12). Potrudi se da upoznaš cilj – zašto živiš, pa će ti mnogo toga biti jasnije i prihvatljivije.
Odgovorni smo za život koji nam je Bog darovao. Ne smijemo ga prokockati! Boga upoznati, njega ljubiti i njemu služiti. To je naša dužnost.
Jedan učenik upita učitelja: „Što mi je činiti da moj život bude velik?“. Učitelj pogleda neboder pa reče: „Gle, velika se zgrada sastoji od malih cigla. Veliki se život također sastoji od malih, vjerno i odlučno ponavljanih dobrih djela!“.
Glas Ivana Krstitelja nas potiče: „Hodite dok imate svjetlosti. Dok te ruke služe, dok te noge nose, dok možeš logički razmišljati, dok se možeš za nešto odlučiti. Doći će vrijeme kad to više nećeš biti sposoban činiti, makar to budeš htio! A onda će doći vrijeme kada to više nećeš ni htjeti. I ostat će ti samo briga kako sačuvati svoj jadni život..“. (M. Malinski, Zrno za svaki dan).
Dakle, hodite dok imate svjetlosti i dok možete. „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“.