Sve što se u životu kod nas i oko nas događa ima svoj uzrok i posljedice. Ljudi redovito pričaju o posljedicama koje mogu biti radosne, a i tužne. Mnogo vremena i riječi se potroši komentirajući posljedično stanje. Javljaju se razna mišljenja i smišljaju kojekakove teorije kako bi objasnili to što se dešava. Redovito to bude „mlaćenje prazne slame“, otkrivanje „tople vode“, jer je svima „zdrave pameti“ vidljivo što se događa.
„Svojom ćete se postojanošću spasiti“
Umjesto bavljenja o posljedicama treba preispitati uzroke, te ih po mogućnosti ukloniti ako imaju negativan utjecaj, a podržavati one koji daju pozitivne rezultate.
Slab je prinos poljoprivrednih kultura. Zašto? Mraz, tuča, suša, previše kiše palo – sve potopilo, pregazile – pojele divlje životinje, nisi na vrijeme upotrijebio zaštitna sredstva, zavidan susjed posjekao, lopovi pokrali.
O Bože, koliko uzroka? Na neke ne možemo djelovati, a neke bi s malo više pažnje mogli ukloniti. Za ono što nije u tvojoj moći moli se dragom Bogu da te poštedi toga, a koji su u tvojoj domeni, trgni se, „zasuči rukave“ i čuvaj „svoj posjed“. Vidjet ćeš, neće biti uzaludno. Taj poučak vrijedi za sva područja ljudskog djelovanja.
Dijete ti poboljeva. Vodiš li dovoljno brige o hladnim i toplim danima i adekvatnoj odjeći? Dijete ti slabo uči. Pitaš li se zašto tako loše ocjene? Ideš li na roditeljske sastanke? Koliko ti dijete provodi u igri, u igricama na kompjuteru, a koliko za knjigom? Dijete se ne smije prepustiti stihiji i „samoodlučivanju“, već moraš nad njim bdijeti kao nad tek zasađenom mladom stabljikom kojom treba briga i zaštita i tako možeš očekivati plodove svoga truda.
Dogodi se da se uruši neka visokokatnica ili neki most. Tada istražni organi ispituju uzroke koji su doveli do nesreće. Često se ustanovi da je bila slaba kvaliteta betona ili manjak željezne konstrukcije, loš teren. Reklo bi se da su to „generali poslije bitke“.
Kod samog početka gradnje imenuje se nadzorni organ koji pazi da bi sve teklo po pravilima struke. I ako se to savjesno radi ne treba strahovati za sigurnost objekta. Ako je netko upozoravao na nedostatke tijekom gradnje, ali ga se nije slušalo, krivnja je na izvođačima.
Sveti Luka nam u današnjem evanđelju donosi Isusovo proroštvo: I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen“. (Lk.21.5-6).
Upitaše ga: Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi? .. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja“. (Lk.21.12-13).
…A predavat će vas čak i vaši roditelji, i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti“. (Lk.21.16-19).
Kakvi su temelji tvoje vjere? Običaji, tradicija, mogu biti samo poticaj a ne temelj tvojih uvjerenja. Živjeti treba s vjerom i od vjere koja ti daje snagu u poteškoćama i smisao ovozemaljskog putovanja.
Kakav je tvoj sakramentalni život? Bez „veza milosti“ i stupova kreposti ruši se tvoja duhovna građevina kod prve oluje.
Ne dopusti da ti prođe dan bez učinjenog dobra
Apostol Pavao u poslanici Solunjanima piše: A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. (2.Sol.1.3.11.).
U petom stoljeću prije Krista prorok Malahija nas upozorava: Evo dan dolazi poput peći užaren, oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ga – govori Gospodin nad vojskama.
To je svojevrsni znak za uzbunu. Tvoje je sklonište u Gospodinu – u njegovu zagrljaju, u vršenju njegova zakona ljubavi prema Bogu Tvorcu i Spasitelju, te prema čovjeku suputniku na stazi života.
Kažnjeni bit će oni koji bezbožno žive, koji su oholi i zlikovci. U psalmu 98. možemo pročitati: Jer Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji. Sudit će krugu zemaljskom po pravdi i pucima po pravici. (Ps.98.9.).
U svim životnim nevoljama traži Božje rješenje koje je za tebe najbolje. Ako uz Božje pripuštenje malo i pretrpimo, na kraju ćemo uvidjeti da to nije bilo uzalud.
Ne dopusti da ti prođe dan bez učinjenog dobra. Zlo nikada ne valja zlim uzvraćati, a za dobro je kreposno i trpjeti ako treba. Pravdu prepusti Bogu, nemoj je uzmiati u svoje ruke, mogao bi lako pogriješiti.
Nek te vodi misao: Radi kao da ćeš sto godina živjeti, a moli se kao da ćeš sutra umrijeti. Ljepota, bogatstvo, znanje – sve je to prolazno. Poniznost, ljubav, dobra djela ostaju… u njima je sva tvoja vrijednost i veličina.
Isus zove svoje sljedbenike svih vremena da prepoznaju Božju prisutnost u vremenu nevolje te da strpljivo podnese osobne i zajedničke teškoće u životu. Pravedni Božji sud nitko ne može izbjeći.
Pavao Solunjane upozorava da svi zdravi trebaju raditi te tako pribavljati materijalna dobra potrebna njima osobno i onima koji o njima ovise u obitelji i društvu. Sveti Luka nam piše o Isusovom govoru o propasti Jeruzalema i ponovnom dolasku Sina Čovječjega.
Isus nas upozorava na lažne proroke kojih se moramo čuvati. Mnogo ih je u svim vremenima, pa i danas. Treba ih samo prepoznati. Tko živi vjerno Bogu, može računati s posebnom Božjom zaštitom.
Isus nas u današnjem evanđelju podsjeća da postoji Božja pravda, samilost i opraštanje, ali i zove na postojanost u životnim teškoćama. Upozorava svoje učenike na blještavost koja ih okružuje. Oči vide samo izvanjsku i prolaznu slavu svijeta, dok Učiteljeve oči vide i prenose iskustvo neprolazno.
Sve ono čemu se ljudi dive, jednom će propasti i nestati, da ni kamen na kamenu neće ostati. Čovjek je pozvan tražiti prije svega vječnu dobrotu, a ne graditi isključivo zemaljsku slavu i tražiti moć.
Isus poučava svoje učenike da se ne daju zavesti, napose od onih učitelja koji prodaju humanistički mesijanizam bez Boga.
Vjerujmo svom Spasitelju, te živimo dostojno svoga poziva, bilo zgodno bilo nezgodno vrijeme putujući k životu vječnome kojeg nam Krist obećava.