Duhovnost je velika i stručna “kozmetičarka”, velika kupaonica, u kojoj se naše tijelo čisti i postaje mladenački lijepo, zdravo i svježe. Velike i plemenite misli i ideje prožimaju tijelo, omekšavaju naše oštre i grube crte, blagom i ugodnom duhovnošću.
Veliki događaji i duboki doživljaji u našem životu, teški bolovi i visoke radosti prave od nas u nekom pogledu sasvim druge ljude, gdje je duhovnost prisilila tijelo da poprimi njezinu boju.
Majka postaje i na svome licu majka, a očinstvo i od grubijana pravi nježno i blago stvorenje. Duhovnost “mijesi” tijelo kao kipar glinu. Iz njegove čistionice izlazimo ljepši i bolji. Nismo stari i mladi prema svome krsnom listu,već prema svojim mislima, željama, prema cjelokupnoj nutrini, koja se očituje i u našoj vanjštini. Sve je u nama, pa čak i naše tijelo. Vani je samo odraz i slika, unutra je biti, a vani oblik. Misao je sjeme u kojem je sve, a stablo je samo nužni oblik, one sakrivene zakonitosti. U stanju smo za samo nekoliko dana ostarjeti i pomladiti se, poružnjeti i poljepšati se, jer radost i tuga djeluju kao melem i teška bolest. Ja se debljam i mršavim od duhovnosti, a ne od stola. Duhovnost donosi i odnosi kilograme da je milina.
Ali dohvat i utjecaj naših misli i osjećaja nije ograničen samo na nas same, već on ide nadaleko. U svijetu stvari ništa nije izgubljeno, svaki trzaj i pokret ima svoj učinak. A zar bi u duhovnom pogledu moglo biti nešto drugačije? Naše misli, želje, osjećaji i namjere “okužuju”zrak i vrše na sve i svakoga svoj vrijedan i nevrijedan osjećaj. Stvara se “klima” blaga i mediteranska, ili oštra kontinentalna, prema tome kakve su prilike. Utjecaju misli, svojih i tuđih ne možeš odoljeti. Topovi imaju svoj određeni domet, ali od misli ne možeš pobjeći, ni kada se preseliš na drugi kontinent, ni kada se spustiš tisuću metara pod zemlju, nečija misao ili želja o nama, pronaći će nas sigurno.
Nije moguće da ovo silno more u nama sa svojim valovima i virovima, jednostavno postane i nestane, ograničeno na “obale” naše unutrašnjosti.
U našim kulturnim domovima, u školama, fakultetima, sabornicama, muzejima, crkvama, galerijama, kazalištima i ustanovama, postanemo odmah na ulazu: bolji, ljepši, nježniji i pravedniji, jer su one lijepe ideje, želje i umjetnički osjećaji, napunili nas istinom,ljepotom i dobrotom, “zrak” tih prostorija ušao je u njihove zidove. Iz dobrih knjiga, slika, rukopisa i kipova struji blaga i kulturna duhovnost koja nas prožimlje i skreće našu smisao na ljepše i bolje.
Misao sili stvarnost na preobrazbu
Ulaskom u krčme, gostionice, kavane, barove, prodavaonice, burze i banke, odmah postajemo lošiji i tjelesniji, jer kao da u onome zraku žive zli i opaki duhovi.
One ostaju u zraku, ni jedna se ne gubi, svaka ostavlja trag u nama i oko nas. Onome, koji sve vidi lijepo, mora biti lijepo, a čovjeku s crnim mislima mora biti crno i ružno.
MISAO SILI STVARNOST NA PREOBRAZBU! Ona može zdravo tijelo razboljeti i bolesno ozdraviti. (U jednom razgovoru s liječnicima različitih profila rekao sam, kako su karcinomi, uglavnom, bolesti duhovnosti. Svi su mi potvrdno odgovorili).Nikada se nemojmo pokoravati količinom svoje iskazane ljubavi, prema Bogu, čovjeku i narodu! Ona je životni vihor, koji nas nosi, potiče i hrabri. ONA JE BOŽANSKA ISKRA, KOJA GORENJEM PALI SVE OKO SEBE, ULJUĐUJE, OSMIŠLJAVA, POTIČE I HRABRI!
To su one neoznačene sile koje pokreću sudbinu pojedinaca,naroda i svijeta. Mi mislimo da svijetom vladaju ministri i zakoni. Svijetom vladaju dobre želje, molitve i kletve, mudre i lude misli, lijepe i nakazne želje. Blago pojedincu, blago, na primjer vlasti, ako je prate dobre želje njenih podanika. Teško onima, koji su okruženi zlonamjernima, jer nije potrebno da ovi stupe u vanjsku i vidljivu aktivnost. Vidimo, oni su u pokretu, nažalost i na djelu, koji siju otrovne i zarazne klice. Mi smo svoj i tuđi ishod. Što mislimo i osjećamo, što misle i osjećaju drugi s nama, to jesmo i to ćemo biti i ostati. Smilujmo se jedni drugima dobrim mislima! To su naša najbolja djela, najljepši pokloni i darovi. Šaljimo jedni drugima paket dobrih želja. Na ono materijalno, gospodarsko i ekonomsko ima utjecaj ono istančano duhovno. Naša je sudbina kao klupko čije niti idu po širokom krugu naših prijatelja i neprijatelja, poznatih i nepoznatih u prošlosti i u sadašnjosti, koji nas mrze i ljube, žele nam dobro ili zlo. Neprijatelj ne umire, on ostaje s nama do naše smrti, jer je ostavio u zraku svoju glavnicu opakih misli, koje nas progone. I prijatelj je uvijek s nama i uz nas, jer je lijepo cvijeće koje nam je donio za imendan uvelo, ali lijepa želja je uvijek zimzelena ostala.
Kada bi čovječanstvo više ljubilo jedni druge, “prisiljavalo” bi ostale da ljube njih, pa makar netko nekome bio ljubimac. Smognimo stoga kap dobre volje i grimasu smijeha i za one koji to i ne zaslužuju, da ne ulijevamo ulje na vatru u njihovom vrtu.
Temeljem svega iznijetog i potvrđenog, kako nam oporbeni mislitelji, pojedini suditelji, vječni i nekorisni manjinski zastupatelji, vremenski zaleđeni ideološki poslušnici, uglavnom svi pozicijski stabilizirani bez promišljanja i bilo kakvog ozbiljnog znanstvenog utemeljenja uglazbljuju isti napjev!
Grmljavina ponovno dolazi iz točno postavljenih smjerova i djeluje poput uigranog simfonijskog orkestra s nametnutim dirigentom, koji daje ritam, odavno su pali u svojoj duhovnosti.
Piše: Dr. Filip Šalinović