Povodom proslave 30-te obljetnice utemeljenja Općinskog odbora HDZ-a Ploča, prvog Općinskog odbora te stranke u Hrvatskoj, prenosimo govor don Petra Mikića, kojega je izrekao 18. listopada 1994. godine, prigodom proslave pete godišnjice osnivanja prvog Općinskog odbora HDZ-a u Hrvatskoj.
Učinimo sve i kažimo: Sluge smo beskorisne!
„Prijatelji dragi, već sam nekoliko puta spomenuo onu Kenedijevu: Ne pitaj što Amerika može učiniti za tebe, već što ti za nju možeš učiniti!
Nije ovaj skup podnošenja računa Domovini Hrvatskoj, u stilu… eto mi za tebe učinismo to i to… a što za uzvrat dobismo? Učinimo sve i kažimo – Sluge smo beskorisne, poručuje nam sveti Pavao.
Učinismo što morasmo učiniti u datom trenutku svete povijesti roda nam Hrvatskog. Svaki čovjek ne vidi jednako. Netko je kratkovidan, drugi dalekovidan, a treći uopće ne vidi, i najgrlatiji je upravo stoga što ne vidi…, a ti misliš – on pametan.
Dalekovidnost u smislu predviđanja budućnosti, veliki je Božji dar. Onaj koji ga ima, nema se čime ponositi jer to nije njegova zasluga, a onaj koji ga nema, ne smije biti zavidan.
Među nama su danas ovdje dalekovidni: Luka Šiljeg, Velibor Kikerec, Vedran Sršen, Filip Šalinović, Joško Damić, Luka Bebić. Odsutni su Josip Manolić i Perica Jurić.
Bože moj kako se samo orila Sportska dvorana 26. siječnja 1991. godine, kada je gospodin Vladimir Šeks kazao: IMAT ĆEMO SVOJU DRŽAVU… Slušao sam komentare. Neki ga proglasiše ludim, a onda i danas bijahu kako oni misle – najveći Hrvati…
Neki kažu da se Hrvatom rađa, a drugi veli da se postaje. U pravu su i jedni i drugi.
Tko iznevjeri narod, postaje izdajica. A tko svjesno prihvaća svoje porijeklo, postaje svjestan, karakter, div. Postaje čovjek. Ništa osobito, ali veličanstveno.
HDZ… dalekovidni ili avanturisti – misli ako hoćeš, ali bio je… sada je… i ostaje… HRVATSKA.
Biti član HDZ-a značilo je sama sebe proskribirati – dozvoliti da te proglase neprijateljem i ustašom u onom smislu kako ga oni shvatiše – ustaša koji bi htio vratiti „neka mračma vremena“. Takovima je presuda već bila napisana.
Kad se svjetlonoša proglašava mračnjakom
Zamislite koji je to paradoks kad se svjetlonoša proglašava mračnjakom? Prisiljen si da luđaku objašnjavaš kako su dva i dva četiri, te da u tom objašnjenju tebe proglase ludim.
HRVATSKA DRŽAVA – bi to normalna, iskonska, a ne suluda ideja. Pokušajte se uživjeti u činjenici: Oni koji u početku nisu mogli ni zamisliti, nisu htjeli ni čuti za pojam HDZ… pojam Hrvatska Država… svečano su izjavljivali: Oni, to jest HDZ, za nas ne znače ništa, danas već ubraše obilate plodove sa njiva koje nisu ni orali, a niti sjeme sijali.
Plodna je ta sveta zemlja Hrvatska, koja eto nekima i bez oranja i sjetve donosi obilat rod. A on, gle čuda – i danas viče protiv nje, te svete zemlje Hrvatske.
No, kako je svetost Božji dar, i ne da ga se uništiti – HRVATSKA IMA BUDUĆNOST, a Hrvati –to si ti i ja – to smo mi. Nema više: ja sam Petrov, a ja Apolonov, veli sveti Pavao. Svi smo Božji. Ostavimo podjele na stranke. SVI SMO HRVATSKA.
Više ljudi više vidi, više zna, više može. Poštuj sebe da bi te drugi poštivao, stara je izreka. Moramo stoga odati priznanje onima koji pred pet godina odlučiše pokušati nešto učiniti. Možda ni sami nisu bili svjesni važnosti pokušaja, ali priznati se mora. Bi to herojski, proročki, i što je najvažnije USPJEŠNO.
Nikakvo čudo da se pojedinci umore. Pojedinci da, ali Hrvatska ne. U krvi mi je sveta vjera i zemlja hrvatska. Za njih radim. Za njih se borim, i ne mislim da nešto osobito radim. Izvršavam samo svoju svetu dužnost. Čini i ti tako, jer Hrvatska je tu – to smo mi. Da, to smo mi!“.