Ne razmišljaju svi mladi u Hrvatskoj o Irskoj. Niti o tome kako bi se mogli negdje uvaliti na državnu plaću. Ima ih koji sanjaju – o tome što će zasijati iduće sezone.
Jedan od takvih je mladi poljoprivrednik Vlaho Prović. Ima samo 24 godine. Ovaj Opuzenac je razvio sustav ekološke poljoprivrede, proizvodnje mandarina i maslina. Za razliku od svojih vršnjaka koji sreću traže izvan granica Hrvatske, Vlaho je odlučio ostati u dolini Neretve. I nije požalio, a rezultat njegova rada je 2500 stabala citrusa i 250 maslina.
– Naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovao je moj otac Ivica Prović, zaljubljenik u prirodu i poljoprivredu 2003. godine, a 2017. godine ja postajem nositelj i polako preuzimam sve poslove. OPG se prostire na šest parcela. Četiri parcele su u dolini Neretve, na kojima se uzgajaju citrusi te dvije parcele zasađene maslinama – jedna na prekrasnoj padini iznad grada Kleka, na visini od 320 metara, i druga poviše doline Neretve, u brdu. Bavimo se ekološkom proizvodnjom citrusa – mandarina, naranača, limuna, klementina i proizvodnjom maslina i maslinova ulja, imamo i svoju web-stranicu www.opgprovic.hr. te ove godine očekujemo urod od 40 tona mandarina.
Spasimo ovu prekrasnu dolinu!
Kako je sve počelo?
– Iskrčili smo stare nasade mandarina i koštičavog voća 2012. godine te posadili nove nasade citrusa i maslina i to sadnim materijalom iz vlastite proizvodnje. Mandarina čini 80 posto naše proizvodnje. Zaokret u proizvodnji smo napravili 2016. godine. Bila je to godina promjena, kada smo svu svoju proizvodnju, na šest parcela, prijavili u ekološku poljoprivredu. Okrećemo se ekološkoj organskoj poljoprivrednoj proizvodnji i danas imamo ekološki certifikat.
Rad oko mandarine, kao voćke, nije previše zahtjevan ako poznajete njezin prirodni ciklus. Ona samo traži stalnu prisutnost, i budući da ima malo prirodnih neprijatelja, koje morate na vrijeme uočiti, može se uzgajati na ekološki način. Također, možemo isto reći i za maslinu. Za voćke treba puno ljubavi, a sve ostalo dođe samo po sebi.
Ljubav prema poljoprivredi Vlaho je doslovno upio, još kao klinac.
– Od rođenja živim u tom okruženju. Ne možeš živjeti u dolini Neretve, a da se ne baviš poljoprivredom, pitanje je samo u kojem obujmu. Generacije prije mene, djedovi od strane oca i majke bavili su se poljoprivredom. Poljoprivredom se bavi i moj otac. Novi pristup proizvodnji mandarina, po ekološkim principima privukao me i sve sam se više okretao zemlji. Shvativši da je takav način proizvodnje meni blizak, da jedino na takav način možemo spasiti ovu prekrasnu dolinu, zavolio sam ovakav način rada i postao nositelj OPG-a. U roku od dvije godine dobili smo ekocertifikat, i sad sam tu, s veseljem radim na zemlji, nadajući se da će taj rad uroditi rezultatima, naravno, zadovoljavajućom prodajom.
Što bi zapravo značila proizvodnja mandarina u ekološkom uzgoju. U čemu je suštinska razlika u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu. Evo kako to Vlaho objašnjava.
– U konvencionalnoj poljoprivredi se puno koriste kemijska sredstva, dok su u ekološkoj poljoprivredi zaštitna sredstva drukčija, prirodna, zatim ima puno ručnog rada, gnoji se prirodnim gnojivima te je na kraju i proizvodnja puno skuplja. Naš glavni poljoprivredni alat je motika.
U konačnici dobivamo zdrav proizvod, koji zaslužuje svoje mjesto na tržištu, naravno i po višoj cijeni, kako bi se takav vid proizvodnje isplatio. Ljudi se sve više okreću ekološkoj proizvodnji, napuštaju konvencionalnu, u kojoj nema stručne kontrole, u kojoj se koriste kemijska sredstva i zagađuje okoliš. Ne samo da su poljoprivredni konvencionalni proizvođači postali neoprezni, poprskali bi proizvode i prerano ih brali, nego tu nije bitna ni karenca (najkraći rok koji mora proći od posljednje primjene kemijskog sredstva za zaštitu bilja do berbe). To još veliki broj ljudi ne mogu shvatiti. Ostaci pesticida u poljoprivrednim proizvodima nalaze se i nakon karence. Da samo znate koje su nuspojave od aktivnih tvari kemijskih pesticida, koje se trajno nalaze u plodu.
Uvoz obeshrabruje
Već je navikao da ga pitaju, tj. da se iščuđavaju kako je u današnjim uvjetima biti mladi poljoprivrednik i ostati na selu, ignorirajući činjenicu da se mladi iz Hrvatske masovno, u potrazi za boljom egzistencijom, iseljavaju u razvijenije europske zemlje.
– Biti mladi poljoprivrednik u našoj zemlji nije nimalo lako, a pogotovo ako ste mali i sami sa poljoprivrednom površinom od 3,2 hektara koju obrađujete. Također, kada vidite koliko se poljoprivrednih proizvoda uvozi, a koliko se naših poljoprivrednih proizvoda proizvede i baci, srce vas zaboli, pa klimatske promjene koje su već krenule, zatim tržište, gdje vlada jedno ludilo, politike jeftinoga poljoprivrednog proizvoda, pa propadanje malih poljoprivrednih proizvođača koji bi trebali biti nositelji proizvodnje. Mogao bih još nabrajati, ali ako nemate entuzijazma i ljubavi prema prirodi i poljoprivredi, ne trebate se baviti ovim poslom.
Dok drugi proizvođači imaju problema s plasmanom svojih proizvoda, ekološke mandarine s vašega OPG-a prepoznate su diljem Hrvatske.
– Da bi se ušlo u ekološku poljoprivredu, prva i osnovna stvar koja je jako bitna, jest ta da i sami morate tako živjeti. Također, morate prijaviti svu svoju proizvodnju na svim parcelama, a ne samo jedan dio. Najveći nam je izazov plasman proizvoda. Ulažemo puno truda za pronalaženje pravih kupaca koji će prepoznati naš trud i kvalitetu ekološkog organskog proizvoda. Pored malih kupaca, tu su i solidarne ekološke udruge, kojih je sve veći broj i male specijalizirane trgovine organskom hranom. Za sada nam je proizvod, koji je 100 posto ekološki-organski, najveća reklama. Morate stvoriti “povjerenje” s kupcima. Našim kupcima više i nije bitno imamo li ekocertifikat-potvrdu, oni u nas vjeruju da radimo ljudski, ispravno.
Vlaho, iako mladog staža u polju, dobro zna što bi trebalo promijeniti pa da proizvođačima mandarina, ali i poljoprivrednicima općenito bude bolje.
– Ništa se ne može promijeniti bez utjecaja države! – kazat će kratko. Ali i precizirati:
– Kada bih mogao biti na čelu Ministarstva poljoprivrede ili Hrvatske gospodarske komore, institucije koje imaju najveću ulogu i najveći su pokretači poljoprivredno-prehrambene proizvodnje, radio bih na promoviraju i prodaji naših poljoprivrednih proizvoda, ekoloških proizvoda i proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti, ne samo kod nas, već i vani u drugim državama.
Imate za primjer našu bajkovitu deltu Neretve, bivšu “Kaliforniju” koja je zadnjih godina na koljenima. Glavni poljoprivredni proizvod je mandarina. Što se radilo na njezinoj promociji. Koliko se prodaje mandarine, na primjer, u Poljskoj, kod Poljaka koji obožavaju Hrvatsku. Moramo zaštititi naše strateške proizvode, da budu naše robne marke, mandarinu, maslinovo ulje, vino, ribu, meso, kulen, sir, med… Koliko se samo energije, materijalne, ljudske potroši uzalud.
Klima se mijenja pred našim očima
Što dolini Neretve u ovom trenutku nedostaje pa da se proizvodnja mandarina podigne na veću razinu?
– Poremećajima na europskom i domaćem tržištu, nesustavnom i za proizvođača pogubnom politikom otkupa proizvoda, ali i godinama korištenja agrokemikalija, ozbiljno je poljuljan glavni adut Neretvana: plodna zemlja i njezini plodovi, a odnedavno i broj ljudi, odnosno radne snage. Upravo je tu velika prilika za zaokret prema ekološkoj poljoprivredi, ali ne samo u načinu proizvodnje, nego i poštivanjem načela ekološkog pokreta, koja u obzir uzimaju i dobrobit ljudi i zajednice. Također treba hitno raditi i na udruživanju malih poljoprivrednih proizvođača, ali uz jaku pomoć države jer vidimo da nam propadaju.
Kod ovako ambicioznog poljoprivrednika ne čudi što ne nedostaje planova za blisku budućnost.
– Još su nam mladi nasadi i nisu u punom rodu pa se nadamo da ćemo za sedam-osam godina, kada nasadi dođu u puni rod, a to je oko 15 vagona mandarina, uspjeti sve plasirati na naše domaće tržište. To nam je veliki, dugoročni cilj. Nemamo se namjeru širiti. Također, moramo napomenuti da se klima jako, jako promijenila, ne znamo gdje ovo vodi, jer su prirodni ekstremi postali jako učestali. Nevjerojatno, ali zadnji normalni urod mandarina je bio 2016. Godinu poslije imali smo ekstremnu, jako hladnu, dugu i suhu zimu i nikad toplije ljeto. Onda, 2018. je također bilo ekstremno toplo ljeto koje je jako djelovalo na sazrijevanje i čuvanje ploda mandarine. Ove godine, svibanj nikada nije bio hladniji i kišovitiji, a lipanj nikad topliji, tako da je došlo do ogromnog odbacivanja malih plodova mandarina sa stabala, čak i do 80 posto. Tako da i budućnost poljoprivrede, moramo to otvoreno reći, nije dobra, na što bi i Ministarstvo poljoprivrede trebalo vrlo ozbiljno poraditi sa svojim novim mjerama za spas proizvodnje.
Piše: Stanislav SOLDO/Slobodna Dalmacija