„Prošle godine imao sam oko dvije tone suhih smokava, a ove ću godine biti zadovoljan ako uspijem osušiti tonu smokava“. Ove riječi Željke Krstičevića iz Peračkoga Blata kraj Ploča najbolje oslikavaju gotovo dramatičnu situaciju oko uroda smokve na području Peračkoga Blata i Baćine, kao i doline Neretve. A Krstičević zna o čemu govori, jer se uzgojem smokava, njihovim sušenjem i preradom bavi „otkad zna za sebe“.
Suhe smokve iz Peračkoga Blata poznate su po svojoj iznimnoj kvaliteti i tražene su izvan granica Hrvatske, no ove će godine biti nemoguće odgovoriti na potražnju za njima. Posebno teška, a Krstičević kaže i katastrofalna, situacija je u brdskim predjelima, na području Perka-Ćulumi gdje ima preko 500 stabala. „Nikada do sada nije bila ovako loša godina. Pretpostavljamo da su velike proljetne kiše i previše vlage u vrijeme cvatnje negativno utjecale na rod, a situaciju su dodatno pogoršala tri toplotna udara tijekom lipnja i srpnja. Smokva to jednostavno nije mogla podnijeti i sada se vidi koliko ima manje ploda nego prijašnjih godina. Osim toga, jedan dio ploda je sitan i neće dozrijeti“. Istaknuo je ovaj poljoprivrednik iz Peračkog Blata koji se brine o preko stotinu stabala smokava.
No, vremenske neprilike nisu jedini problem za ove voćke jer su ih posljednjih godina počele napadati mušice. Ima dosta starih stabala zasađenih prije 40 ili 50 godina i ona su izložena napadu crvotoča, uslijed čega propadaju. Jedan dio uzgajivača smokava vadi ga pomoću žice, sa mjesta na stablu koje je vlažno ispod kore, ali to je zahtjevan i dugotrajan posao. Iako se kroz stoljeća ova drevna voćna kultura, koja je othranila brojne generacije, uglavnom brinula sama o sebi, npr, njen korijen može ići i 50 metara od stabla, i nikada je nije trebalo polijevati zaštitnim sredstvima, sve govori da je došlo vrijeme i za to. Željko Krstičević i dalje vjeruje da smokva ima budućnost na područjima poput Peračkog Blata, što potvrđuje i broj od preko sto novo posađenih stabala u blizini vodocrpilišta Klokun i obližnjim lokacijama. Prvi preduvjet za širenje posla je udruživanje ovdašnjih proizvođača. Njegova obitelj ima registriran OPG i, osim prodaje suhih smokava, nude razne proizvode poput marmelade od smokava, suhog kolača od smokava i sl. Cijena kilograma suhih smokava kreće se od 30 do preko 40 kuna, zavisno o kvaliteti.
[Best_Wordpress_Gallery id=”466″ gal_title=”190822smokve”]
Ivo Batinović, viši stručni savjetnik za hortikulturu iz Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede ne isključuje mogućnost negativnog utjecaja vremenskih (ne)prilika na ovogodišnji urod. Ova kultura se do sada, smatra on, malo istraživala, jer nije bilo problema s njenim uzgojem pa je dosta toga oko smokve nepoznato. Batinović također ne isključuje mogućnost ekscesa, da jednostavno dođe takva godina, kao što se događa i s ostalim kulturama. Premda nema potpuno točnih podataka, struka pretpostavlja da je na području Grada Ploča pod smokvom zasađeno dvadesetak hektara, a na području Dubrovačko-neretvanske županije oko 140 hektara.
Smokva je, uz vinovu lozu, zaštitni znak ovoga područja. Kao jedna od najstarijih suptropskih voćaka, o čemu svjedoče brojni reljefi, slike i nadgrobni spomenici staroga Egipta, četiri tisuće godina prije Krista, smokva se, kako se vjeruje, iz južnih dijelova Perzije i Sirije, preko Sredozemlja, kroz stoljeća, prenosila na sve kontinente, pa je tako dospjela i u naše krajeve. Vjeruje se da su je u ovo područja donijeli Feničani, a Dioklecijanov edikt iz 301. godine pokazuje da se ona uzgajala u Dalmaciji prije Krista.
Stariji ljudi iz Pline i doline Neretve još se sa sjetom sjećaju vremena kada je, prije Drugoga svjetskog rata, ovdašnja suha smokva, u drvenim paketićima, završavala na stolovima političkih elita u Londonu, Beču i drugim europskim metropolama. O njenoj kaloričnosti svjedoči i činjenica da su stari ljudi cijeli dan obavljali teške poslove na polju, hraneći se isključivo suhim smokvama.
Smokvarstvo u Hrvatskoj gubi na značaju
I dok najveći svjetski proizvođači smokava, Italija, Turska, Grčka, Alžir, SAD, Portugal i Španjolska nastavljaju borbu za dominaciju na svjetskome tržištu, u našoj zemlji smokvarstvo je postalo potpuno sporedna djelatnost. Taj trend započeo je još u bivšoj državi kada je broj stabala smokava sa milijun i sedam stotina tisuća u pedesetim godinama prošloga stoljeća, pao na milijun i dvjesto tisuća neposredno prije Domovinskoga rata, od čega preko osam stotina tisuća u Hrvatskoj, a proizvodnja sa 21 500 tona na oko 11 tisuća tona. Danas je gotovo nemoguće doći do podataka o broju smokava i prinosima, ali se zna da je prije 30-ak godina u Dalmaciji, po broju stabala prednjačio Šibenik, sa 220 tisuća stabala, a po kvaliteti smokve dubrovačko područje i dolina Neretve.
Težak i zahtijevan posao koji podrazumijeva branje, sumporanje, sušenje, sortiranje, pranje i pakiranje, glavni su razlozi što mladi ljudi, u potrazi za brzom zaradom, potpuno napuštaju smokvarstvo i okreću se drugim aktivnostima. Smokva je, tako, osim u izuzetnim slučajevima, prepuštena ljudima starije dobi koji ne žele prekidati vrijednu tradiciju, ali nisu u stanju ovoj drevnoj kulturi osigurati sve uvjete za razvoj, posebice poslove rezidbe, pripreme tla i gnojidbe.
O ovoj temi možete čitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika, koji će na pločanskim kioscima biti u petak ujutro!