U organizaciji udruge Vrućiški Bali ispred Doma kulture u malom mjestu Donja Vrućica u blizini Trpnja na poluotoku Pelješcu, pločanska književnica Duška Mušić održala je promociju svoje knjige naziva “moje ime je duška”.
“Prvi put sam čula za to mjesto ovo ljeto i nakon par dana dogovorili smo moj nastup uz glazbenu pratnju moje prijateljice prof. Jasne Krilić. Bila je to definitivno moja najdulja promocija, više od sat i pol sjedili su svi na svojim trulim, starim, prapovijesnim stolicama iz neke davne škole, na predivnoj terasi prapovijesnog Doma kulture, ispunili su zrak smijehom, pljeskom, pozitivom i ljubavlju koju samo rijetki dožive” – rekla nam je u počeku razgovora književnica iz Ploča Duška Mušić.
Povodom još jedne promocije, književnica se porukom oglasila preko društvenih mreža te vam njenu izjavu prenosimo u cijelosti …
“Sinoć, 20.08.2019.g., doživjela sam bajku, toliko bajkovitu, da ni mala djeca ne bi povjerovala u nju…međutim – od sinoć, ja vjerujem da postoji bajka velika ko Trg „Uglavnom“ sa pet zvjezdica pun vila i vilenjaka…
najrađe ne bih ni pisala ni govorila o Vrućici Donjoj… jer, kada jednom nabasate u to nešto – zavolite to smjesta i ne želite da drugi znaju za takav kutak raja, želite da ostane netaknut, nevin i nestvaran samo za vas… dragi Milane – hvala ti do neba što si podijelio sa mnom svojih tri sa tri… mnogi bi od tebe trebali učiti umjetnost što je…
cijelo mjesto broji desetak što stalnih što povremenih stanovnika, imaju kultni dom kulture, prapovijesne stolice, mutne reflektore i uličnu rasvjetu koja me je obasjala upravo kada je počinjala moja promocija… ne bih se baš mogla zakleti da moja domaćica nije upalila uličnu rasvjetu jednim od svojih stotinu energenata… žena je to koja pršti životom i kad priča, i kad šuti, kad se glasno i široko nasmije čagljevi prestanu zavijati… mislim da i u njihovom pjevu ona ima umiješane prste…
ne mogu trenutno suvislo pričati o Vrućiškim Balima, Vrućici Donjoj, Gorani Lepetić, Baldi Mirkoviću… trebam smiriti strasti, trebam prespavati, trebam udahnuti… prepuna sam sreće i zahvalna onome tko usmjerava moj život što me je doveo u ovu vruću vrućicu… tu sam upoznala neke nestvarne ljude koji me liječe… i hvala im na tome iz sveg srca…
hvala Jasni koja je po stoti put uspjela svojom pjesmom izazvati zavijanje čagljeve u mrkloj noći i natjerati publiku da, suznih očiju, pjevaju iz sve snage… hvala svima koji su sinoć bili sa mnom… upravo su oni najljepši damar moje duše…” – reka je u izjavi književnica iz Ploča Duška Mušić te je uz to nadodala da sve zasluge za ove trenutke idu Gorani Lepetić, ženi zmaju, ženi koja frca neprekidnom energijom, vizionarki i neumornom promicatelju čuvanja starina, osebujnoj dami koja želi baš tu – u Donju Vrućicu, donijeti kulturu, smijeh, knjigu, prestavu, baš tu gdje svaku večer zavijaju čagljevi i gdje ulična rasvjeta osvijetli binu, kaže nam Duška.
“Ženi koja me je učinila sretnom i sasvim sigurnom da ću se ponovo vratiti na to divno mjesto. Bilo bi neoprostivo ne spomenuti i Baldu Mirkovića, mog divnog prijatelja, trpanjskog vrsnog fotografa, umjetnika i divnog čovjeka koji priskače, pomaže i daje ruke kad god je to potrebno” – zaključila je Duška Mušić.