„Ta bit će od sada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve“. (Lk.12.51-53).
U današnjem evanđelju nam Isus govori kako će se zbog njega razdijeliti članovi jedne obitelji. Potrebno je naglasiti kako su roditelji dužni svu svoju djecu jednako usmjeravati – odgajati u vjeri, svjedočiti tako kako je zdravo stablo iz kojeg su potekli, jer po plodovima njihovim prepoznat ćete ih. Stvari od životne važnosti – izvora smisla života i sreće ne mogu prepustiti djeci na izbor.
Djecu treba učiti kako je život dar od Boga
Potrebno je ići u školu. Treba ići u crkvu – pohađati vjeronauk kako bi upoznali Božju ljubav – svoju vjeru kao oslonac i putokaz na životnom putu.
Roditelji ne mogu dopustiti da im jedno dijete ide na vjeronauk i u crkvu, a drugo ne – da idu samo da se pričeste, a prije i poslije ne. Cilj vjeronauka nije samo priprema za pričest i krizmu, već za život po evanđelju. Braća se moraju potpomagati i biti primjer i poticaj jedan drugome. To se ne može prepustiti djeci na volju. Narodna mudrost nas upozorava: „Djetetu na volju, sebi tugu i nevolju“. Dok te hranim, i živiš pod mojim krovom, slušat ćeš me.
Bude li ti dijete živjelo u skladu s Božjim zakonom poštivat će i tebe. Poznata mu je četvrta Božja zapovijed: Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Tu se ubraja i poštivanje braće međusobno. Tko nije u stanju učiniti nešto za brata svoga, kako se može očekivati da učini dobro nekom drugom?
Kako bi saobraćaj tekao uredno na raskrsnicama se postavljaju semafori, a često i policajci koji reguliraju promet. Roditelji su ti koji budno paze na životni hod svoje djece koja se često nađu na raskrsnici. Mnogi zbog nepažnje gube život na cesti. Pogrešan hod životnom cestom dovodi u opasnost vječni život.
Složna braća kuću grade, a nesložna sve razgrade. Samo jedna kap crne boje ubačena u bijelu čini da bijela gubi svoj sjaj. Po plodovima njihovim prepoznat ćete ih… Ovce moje slušaju moj glas.
Djeca ti moraju biti najveći blagoslov. Blagoslivljat će te ili proklinjati govoreći: „Što me niste tjerali da obavljam svoje dužnosti“. Sad znam koliko je ispravna ona narodna: „Mlado ludo – staro bez pameti“. Provodeći mladost u ludovanju, starost će provesti u suzama.
One koji su se držali Isusova puta premda kročili teškom stazom, na kraju puta će ih obasjati sunce pravde i Života.
Djetetu na volju, sebi tugu i nevolju. To se događa onim roditeljima koji govore: Pusti ih, ta djeca su. Opametit će se. Teško će tako doći do pameti, a ti do mira i sreće. Tužno je slušati majku koja teška srca, gledajući loše postupanje svog djeteta, izgovara: „Bolje bi bilo da te ni rodila nisam“, pitajući se „ta gdje sam ja to pogriješila?“. Znala sam da se drvo ispravlja dok je maleno.
Djecu treba učiti kako je život dar, dar od Boga, kojeg treba živjeti u ljubavi i požrtvovnosti za bližnje. Treba ih odgajati u bogoljublju, domoljublju i čovjekoljublju. Čovjek je velik samo po Bogu. Trajno vrijedi ono što je s Bogom, a ono što je bez Boga prolazno je i bezvrijedno.
S pravom se pitamo kamo vodi sav taj današnji sustav – sav taj pedofilski i pornografski sadržaj u nastavi hrvatskog jezika za srednje škole?! Zar smo toliko izgubili pamet pa siječemo grane budućnosti svog naroda? Ne postoji djelomična ljubav – tu dolazi do rastanka koji unosi nemir i rastrganost.
Božja riječ ne trpi razvodnjavanje, stalna je za sva vremena
Nauči dijete „voziti uzvodno“ do izvora, a ne ići linijom manjeg otpora nizvodno, često završavajući u bari. Pojedini ljudi tražeći savjete u stvari žele čuti potvrdu svojih planova. Ako se s njima ne složiš, okreću ti leđa.
To se dogodilo proroku Jeremiji koji je savjetovao kralja Sidkiju da se ne pobuni protiv babilonskih gospodara. Optužiše ga da tako pomaže neprijatelju i demoralizira vojnike u vlastitom narodu, te ga strpaju u zatvor. Ispostavilo se da je Jeremija bio u pravu. Još jednom se obistinila ona: „Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju“.
Apostol nas u poslanici Hebrejima potiče na disciplinu u kršćanskom životu služeći se slikom atletskog natjecanja. Kao što atletičari treniraju da bi izdržali napornu utrku, tako i kršćanin trenira u životnoj utrci upirući pogled u Isusa koji nam ulijeva pouzdanje vodeći nas u sigurnu pobjedu.
U Starom zavjetu vatra je simbol Božje svetosti i Božje zaštite. Vatra pali, grije, čisti. Zato je prikladan simbol. Isus želi da takvu vatru zapali na zemlji. Ta Božja vatra omogućuje da se bezvrijedno odvoji od onoga što je zaista vrijedno.
Riječ Božja ne trpi razvodnjavanje ni pod koju cijenu. Ona je stalna za sva vremena. Upravo to izaziva podjelu u obiteljima danas, kao što je izazivala i u izraelskom narodu, čiji su ga vođe i na križ poslale, a simpatizeri odoše „pognutih glava“ ostavivši ga razbjesnjeloj masi koja se dodvoravala „višim vlastima“.
Isus nije bio spreman promijeniti svoje postupke i naukovanje da bi svakome ugodio. Osobno i ozbiljno prihvaćanje kršćanstva može nas odvojiti od onih koje volimo i koji su prihvatili drukčiji skup vrijednosti od onih koje Isus nudi. Ne zaboravimo Isusov govor o radosti koja dolazi nakon patnje. Živjeti vjerno Isusovu poruku u svojem vremenu i prostoru može nas dovesti u raskorak sa svjetovnim vrijednostima.
Bog nas poziva da uronimo u evanđeoski duh milosrđa i poniznosti. Koliko je moja spremnost podnijeti raznorazna poniženja zbog onoga što čvrsto vjerujem?
Kakav je moj stav prema onima s kojima se duboko razilazimo u bitnim pitanjima? Potrebno je moliti za snagu kako bi se oduprli negativnim utjecajima sredine u kojoj živimo.
Roditelji trebaju budno paziti da pred djecom žive svoju vjeru i tako im pomažu ustrajati uz Krista i tada kad to donosi i žrtve, premda ih proglašavali zastarjelima.
Roditelji, škola, Crkva, društvo – svima bi trebao biti cilj zdrava, pametna, čestita mladež koja je budućnost jednog naroda. Kako to postići suprostavljenim stavovima koji unose nemir i razdor u srca onih na pragu života željnih sretne budućnosti i smisla svoje opstojnosti?
Na toj slozi – usuglašavanju stavova u bitnim stvarima trebali bi poraditi svi ozbiljni i odgovorni čimbenici društva, kako bi mladima olakšali snalaženje u vremenu i prostoru gledajući život kao Božji dar kojeg će sa zahvalnošću radosno dijeliti sa suputnicima.