Polazeći od četrnaeststoljetne državno-pravne tradicije na tlu između Jadrana, Drave, Mure i Drine, hrvatski narod je sačuvao: samosvijest, samosvojnost i samobitnost o vlastitom identitetu i o pravu na suverenu i samostalnu državu Hrvatsku.
Stjecajem povijesnih okolnosti, nalazeći se na razmeđu istočnog i zapadnog kršćanstva, dviju često suprotstavljenih civilizacija i kultura, te različitih političkih, gospodarskih i inih interesa, hrvatski je narod stoljećima branio svoju narodnu državu, a time i narode zapadno od svojih domovinskih granica. Hrvatski je narod bio pod vlašću hrvatskih narodnih vladara, te Hrvatskog sabora, samostalan ili pak u personalnim i ugovornim unijama i državno-pravnim savezima s drugim narodima, ali uvijek budno pazeći na očuvanje svoje državne samobitnosti i suverenosti. I u najtežim povijesnim uvjetima sačuvao je dio svoga nacionalnog prostora.
Hrvatski sabor i hrvatski banovi koji su imali ovlasti podkraljeva u vrijeme kada je Kraljevina Hrvatska bila udružena s drugim državama. Hrvatski je sabor očuvao predaje o hrvatskom povijesnom pravu i održao hrvatsku državnu samobitnost tijekom sveukupne povijesti, po čemu je hrvatski narod JEDAN OD NAJSTARIJIH DRŽAVOTVORNIH POVIJESNIH NARODA EUROPE!
Cijela naša povijest je beskrajna rijeka, kojoj se ne vidi ni izvor ni ušće, a tako uporno teče, upravljajući češće s nama,nego mi s njom. Naš svijet o kojem govorimo, sve što smo počinjali i stvarali u svom prostoru i vremenu, predavali smo ga rijeci kao životni okvir svoga povijesnog postojanja.
Naš svijet se, očito, nije više bitno je li on čedo naše ili čedo povijesti, pojavio, razvijao se i rastao, s vremenom i s nama.
Jedno je sigurno: uvijek i kroz sva vremena, strukturirani smo po interesno-oligarhijskom principu, koji logikom sigurnosti i osvojenih pozicija, dovodio je do bezuvjetnog klanjanja pred svakim vođom. Zato smo, gotovo uvijek, bili:dobre sluge, loših gospodara.
Najveća moralna i politička vertikala hrvatskog naroda A.G.Matoš napisao je:”Među narodima mi Hrvati sada, jesmo zadnji robovi bez vlasti, osuđeni pasti i propasti bez časti.”Domovino moja tvoje Sunce pada, ni umrijeti za tebe Hrvat snage nema.”
Krenula je narodna vojska ohrabrena narodnim zovom. S njima smo svi koji podižemo dva prsta i osluškujemo u sebi zvuk svih onih pravednih borbi za spas i opstanak domovine. Trebalo je u topografsku kartu srca ponovno zapisati zabranjeni povijesni luk, oživjeti ono što je rodu hrvatskome bilo na slavu:
Narod i narodne vladare, uspravnost roda, svijeću vjere, zublju mirotvorstva, visoravan duha. U kamene ploče i krhke listine urezanu pismenost. U kapitele i tranzene upisanu vitkost života. U svečane apside i posvećene kripte pohranjenu duhovnost. Tu svjetlost podneblja, kristalizaciju našeg života, sve što nam je dano i što nam je obaveza predati potomstvu. I taj bećarac i tu morešku i te sopile, lijerice, diple, tamburice, bajsove, ganga i rera… Uspravan i ponosan narod bdio je nad ranjenom baštinom. Molitvama majki, zagovorima utjecajnih, otporom kršnih i neustrašivih…
Naši branitelji u Vojno-radarstvenoj operaciji “Oluja”, svojim djelima i postupcima zadužili su Hrvatsku, iako ih ona, u pravilu, nikada nije razumjela, niti im je vratila i mali dio zanosa s kojim su Hrvatsku doživljavali, željeli, sanjali i gradili. Nema tu pravednosti. Takva su vremena, takvi su ljudi u konačnici, pa svaka žrtva, u pravilu, ostaje samo njima. A NJIHOVA DJELA SAMO NAMA! Kako bi nam lakše bilo razumjeti svu složenost oko nas i oko zemlje u kojoj živimo i za koju vežemo i dalje: svoje nade, vjerovanja i emocije. Stvorenom državom ispunili smo obećanja junaka i mučenika slobode .Oslobađanjem lanaca, srušeni su zidovi ne slobode i u prah pali. Svi oni, koji su nam proširili obzor, svi oni koji su nam pomogli shvatiti, kako je narod previše velik da bi bio dovoljan sam sebi. Vjerom da je ljubav jača od zla i smrti, ugasimo mržnju! Najviše ljubavi, pažnje i sućuti ostavimo ZA LJUDE, ubogu braću svoju,čiji je život nestalni pramen svjetlosti između dvije beskonačnosti!
U povijesnom procesu uređenijeg identiteta cijelog društva, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, ostavit ćemo pravedni testament budućim generacijama:
U ideološkoj preambuli Ustava Republike Hrvatske, narod se do danas, dijeli na pobjednike i poražene. Umjesto da se Ustavom osigura neutralnost države prema sukobima iz prošlosti, te da se zauvijek prevladaju stare podjele, ovom se preambulom jugoslavensko, političko ideološko tumačenje novije hrvatske povijesti nepravedno legaliziralo, te je postalo službeno stajalište RH. Na taj se način svi neistomišljenici diskriminiraju, na stručnom i na političkom planu.
Povijesna je činjenica, a to u našem Ustavu treba promijeniti: HRVATSKA DRŽAVA JE NASTALA POBJEDOM U DOMOVINSKOM RATU, a ne na elementima po kojima smo ušli bez volje naroda, bez prirodnog puta, bez slobodnih izbora u umrlu državu, čije posljedice podnosimo i danas.
Kada se ocjenjuje povijesna uloga u nekim razdobljima našeg naroda, uvijek je ostao cilj i osjećaj: ostvarenje vjekovnih težnji hrvatskog naroda za svojom domovinom. Nikada,ni kroz sva vremena, nije nestao onaj kontinuitet trajanja pozitivnog hrvatskog državnog prava i pravne države. Uz zapadne demokracije, koje su, unatoč svim uzvišenim demokratskim načelima, puna dva desetljeća ostale nijeme na kršenje osnovnih ljudskih prava, davale svu moguću potporu veliko-srpskom državnom terorizmu.
Veliko-srpsko iskazivanje mržnje prema hrvatstvu, događa se i danas. Srpske zastave i Titove majice, te četnički dernek u srcu Dalmacije s porukom: “Probudi se Srbine, pređi preko Drine.” Nametanjem ćirilice, rehabilitacija je zločinaca, nagrađivanje je agresije, te zadavanje dodatnih udaraca nevinim žrtvama. Za sva sam ljudska i narodna prava, ali sam do daljnjega za odlaganjem prava zločincima, koji i danas slobodno šeću Vukovarom. To najbolje znaju građani Vukovara.
Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, te svih onih koji je prihvaćaju za svoju državu ,u kojoj žive, u kojoj rade i u kojoj ostavljaju svoje potomstvo. Nikada ne smije biti etnička država, za čije namjere, nažalost, imamo golemo iskustvo iz nedavne prošlosti.
Zato je osloboditeljska akcija “OLUJA”oda slobode hrvatskog naroda i njezin smisao.
Dr.Filip Šalinović
Stavovi i mišljenja iznešena u napisanom komentaru su osobni stavovi i mišljenja autora i ne odražavaju nužno mišljenje i stav portala rogotin.hr