U životu se s mnogo stvari susrećemo po prvi puta. Nije pametno opredijeliti se „na slijepo“. Da bi se mogli opredijeliti za ili protiv, moramo se potruditi što više saznati o tome što nam se nudi.
Nakon što je Isus utišao oluju na jezeru, učenici su prestrašeni pitali: „Tko li je ovaj da i vjetru zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?“. (Lk.8.25.).
U molitvi ne budi samo „prosjak“
Sada Isus traži da se apostoli očituju što misle o njemu. Oni najprije odgovaraju što drugi misle o njemu, a na Isusovo inzistiranje Petar u ime svih odgovara.
Isus upita svije učenike: „Što govori svijet, tko sam ja?“. Oni odgovoriše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta“. A on im reče: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“. Petar prihvati i reče: „Krist – Pomazanik Božji!“. (Lk.9.18-20).
Taj je Petrov odgovor bio plod trogodišnjeg iskustva i svjedočenja Isusovim riječima i djelima – čudesima. Takovom odgovoru je posebno doprinijelo Isusovo preobraženje koje je raspršilo sve sumnje, i izmamilo uzdah: „Ostanimo ovdje!“.
U životu se izmjenjuje lijepo s ružnim. Ne uzoholi se. Ne ponizi se. Navikni se na promjene. Evanđelist Luka nam govori kako Isus moli uoči važnih događaja u svom djelovanju.
Kako, kada, i koliko se ti moliš? Kad shvatiš koliko si malen, molitva će ti biti neizostavni dio svakidašnjice. Molit ćeš se jutrom nakon buđenja jer ne znaš što te sve čeka tokom dana. Molit ćeš se prije spavanja za miran san i još jedan darovani dan u kojem ćeš djelima ljubavi veličati Stvoritelja.
Molit ćeš se tokom dana kao znak poniznosti, zahvalnosti i skromnosti. U molitvi ne budi samo „prosjak“ koji samo nešto traži. Ljudski je da na darovima zahvališ, što spada u građansku pristojnost. Od tebe se traži da Boga slaviš ujedinjen u anđeosku molitvu, koji po svu vječnost kliču: „Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot!“
Nakon čuda s kruhom i Petar je mogao podleći maštanju o političkom Mesiji koji će otjerati strance i osnovati snažno Davidovo kraljevstvo.
Takovo poimanje nije spojivo s Isusovim ciljem. Zato im Isus najavljuje svoju nasilnu smrt kako bi kod učenika „otjerao iluzije“ o ugodnim ministarskim položajima.
Reci mi s kime se družiš, i kazat ću ti kakav si, narodna je mudrost. Apostolima je dugo trebalo da budu što sličniji svom učitelju.
Kakvo društvo biraš? Kako se u njemu osjećaš? Dobro upamti da boravak u svakoj sredini utječe na tebe ostavljajući posljedice – u početku nevidljive. Nađeš li se u blizini gradilišta, nešto prašine past će i na tebe, želio ti to ili ne želio. Želiš li ostati čist, „kloni se prašine“.
Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju. Dobro to znaju svi promicatelji istine kroz povijest. Bio je toga svjestan i Isus, koji u svojim propovijedima ne štedi vjerske poglavare svoga naroda. Kritizirao je njihovu formalističku religioznost i nije bio spreman na dodvoravanje moćnima, kad je bila riječ o vršenju Božje volje.
Budi spreman podnijeti nešto za svoje uvjerenje
Budi spreman podnijeti nešto za svoje uvjerenje. Bog, dom, domovina, prijatelji se ne izdaju, još manje prodaju.
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom“. (Lk.9.23.).
Isusove su riječi jasne. U pitanju je samo tvoja spremnost da ga slijediš. Ako si se odlučio za njegov put, ne sustaj, ne okreći se, ustraj. Idi pravo. Nije dovoljno odabrati pravi put. Potrebno je na njemu ustrajati sve do postizanja cilja.
Lijepo je kao učenik odluči ići u školu, u crkvu, ali ako se putem do škole-crkve zaigra sretnuvši vršnjake kojima nije ni do škole ni do crkve, i tako ne stigne cilju kojeg si je zacrtao, koja korist?
Uviđaš li koliko je uz dobar odabir cilja potrebna i ustrajnost na putu ostvarenja. Tako je i s najvažnijim – životnim putovanjem. Ne dopusti da te zavede „pjev sirena“. Za sve što te udaljuje od životnog cilja nastoj biti „gluh i slijep“.
Pijanac, drogeraš, mora biti svjestan gdje ga taj put vodi. Čovjek vjernik željan vječne, a i vremenite sreće, mora znati koji ga putovi k tom cilju vode. Isus nas upozorava da je to put križa. Budeš li ga nosio s Kristom, uspjet ćeš. Ne prihvativši Isusovu pomoć, nosit ćeš ga sam, ali uzalud.
Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba, reče pjesnik. Budući da čovjek cijeli život uči i umire kao neznalica, možemo reći da je bio đak koji se trudio da nešto nauči, pokušavajući prodrijeti u tajne prirode koja ga okružuje, čiji je i on sastavni dio.
Nakon svake otkrivene tajne, javlja se nova zagonetka koja ga muči. Postaje tako svjestan da je više pitanja nego odgovora, ali ne smije sustati u traženju odgovora. Svako razdoblje života iziskuje nove spoznaje.
Po završetku školske godine neki su đaci radosni, drugi tužni, ovisno o položenim ispitima – odgovorima na postavljena profesorska pitanja, i stečenim znanjem.
Svi smo mi đaci kod najboljeg Učitelja – Isusa. On nam postavlja dva pitanja: „Što govori svijet, tko sam ja?“… „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“.
Zahvaljujući apostolu Petru imamo serviran odgovor, koji ne smije biti naučena lekcija, koju kao papagaji neshvaćeno ponavljamo, već životno svjedočenje.
Učenik se za ispit priprema ozbiljnim radom. Ako profesor i nije zadovoljan njegovim znanjem pruža mu novu priliku, koju ne bi smio propustiti.
Životna škola – životni ispit, pruža nam se samo jednom i traje dok smo živi, jer „tko ustraje do kraja, taj će se spasiti“.
Nema veće izdaje, do izdaje samog sebe odustajanjem od vlastitih uvjerenja, što te dovodi do izdaje prijatelja, a to je neoprostivo.
„Prijatelju, zašto si došao?.. Zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?“.