Ako na policama trgovačkih centara vidite neretvansku lubenicu nemojte nasjedati. Radi se o namjernoj obmani potrošača od strane trgovaca i trgovaca-proizvođača, koji se često skrivaju pod nazivom nekoga OPG-a i prodaju uvoznu lubenicu kao vlastiti proizvod. Kako doznajemo, neretvanska lubenica zbog kišnog proljeća i nižih temperatura kasni i trebala bi se početi brati oko 1. srpnja. Tako na tržištu nema neretvanske lubenice, premda neki neodgovorni trgovci po tržnicama ili trgovačkim centrima ističu da se prodaje upravo neretvanska lubenica.
Dakle radi se o krivotvorenju dokumentacije, lažnom deklariranju, predeklariranju, izbjegavanju plaćanja PDV-a te drugih poreza i doprinosa, a u konačnici može napraviti veliku štetu domaćim proizvođačima lubenica. Lubenice iz doline Neretve će ove godine kasniti zbog hladnijeg proljeća, tako da prve plodove iz vanjskog uzgoja očekujemo oko 1. srpnja, pojasnio je agronom, Željko Bjeliš.
– Na osnovu ovih informacija, uputili smo prijavu Državnom inspektoratu, Ministarstvu poljoprivrede te ministru Tomislavu Tolušiću, sa zahtjevom za hitan nadzor i izvješćem o provedenom nadzoru. Do današnjeg dana nismo dobili nikakav odgovor, pa smo ponovno uputili e-mail i zatražili izvješće, navodi se u priopćenju koje potpisuje predsjednik Udruge mr.sc. Željko Bjeliš, u ime udruge proizvođača agruma i povrća Neretvanska mladež.
Poljoprivrednici sa kojima smo razgovarali drže da treba provoditi veću kontrolu uvoza poglavito što se uvozna roba, često i niže kvalitete u Hrvatskoj prodaje kao domaći proizvod.
Lubenica nije osamljen slučaj. Slično je sa svim vrstama sezonskom voća a počelo je sa uvoznim rajčicama.
Naizgled ništa neobično da se ne radi o povrću niže kvalitete koje uništava domaću berbu.
Riječ je o „uvoznom smeću“ upozorava predsjednik udruge povrtlara Hrvatske, Hrvoje Gregurić.
U Turskoj čiste plastenike, jer je njima sezona rajčica gotova i takvo smeće peko Bugarske i Srbije dolazi u Hrvatsku. Rajčica se stavlja na tržište bez ikakvih kontrola, poglavito na pesticide jer imamo pesticide koji su u Turskoj dozvoljeni za upotrebu a kod nas nisu. Takva rajčica ulazi u Europsku uniju, ističe Gregurić, koji je bezuspješno upozoravao nadležne institucije na ovakve probleme i uvoz koji uništava domaću proizvodnju. Ali očito inspekcije ne rade svoj posao.
Veliki je problem loša ekonomska situacija i velika besparica u hrvatskom društvu, što itekako osjete domaći poljoprivrednici.
– Ljudi nemaju novaca i gledaju kupiti ono što je jeftinije bez obzira što je niže kvalitete i bez ikakve kontrole na ostatke pesticida. Nerealno je očekivati da će netko sa dvije tisuće kuna plaće ili mirovine kupovati hrvatsku rajčicu koja je skuplja i tako pomagati domaćeg proizvođača. Najveći problem je što na kraju krajeva kupac uopće ne zna što jede, naglašava Gregurić.
Rezultate nije dao ni dugo očekivani Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama koji je najavljivan kao spas za domaću poljoprivredu.
– Zakon se ne provodi na terenu. Apelirali smo na sanitarnu i poljoprivrednu inspekciju da se provode nadzori nad voćem i povrćem koje dolazi u Hrvatsku. Na njemu treba biti oznaka otkuda dolazi i treba sankcionirati one tvrtke koje na uvoznu robu stavljaju deklaraciju da je iz Hrvatske, zaključio je Gregurić.
Piše: Stanislav SOLDO