Zaljubljenike u baštinu večeras je u Zavičajnu zbirku Gradac privukla prava književna poslastica-promocija nove knjige Marina Srzića ‘Škritorij i maškadur’, koja je svojevrsni nastavak njegovog ‘Kavalarica’. Uz autora o knjizi je govorila prof. Ankica Ravlić, dok je u glazbenom programu nastupila klapa Stina iz Ploča.
Gradac, 15. lipnja 2019. godine – U Arboretumu Zavičajne zbirke Gradac večeras se tražila stolica više. Zaljubljenike u baštinu privukao je Marino Srzić svojom novom knjigom ‘Škritorij i maškadur’. Opisujući svoje odrastanje u Kalalargi tijekom 1970-ih godina autor slavi ulicu i ljude svoga djetinjstva. Iz nje izranjaju tajne, brige, radosti i običaji ljudi iz nekog drugog vremena, svijeta kojeg više nema.
[Best_Wordpress_Gallery id=”422″ gal_title=”190616gradac”]
‘Škritorij i maškadur’ podijeljen je na dva dijela utkanih u jedinstvenu cjelinu. Prvi donosi priče o zgodama i nezgodama stanovnika stare Kalelarge, koje su igrom slučaja ostale sačuvane od zaborava u škafetima radnog stola odvjetnika Ikice Franića. Drugi dio knjige, kao što sam Srzić ističe, nastao je iz potrebe da se sačuva barem dio riječi tipičnih za makarsko podneblje. “Kao što sam maškadur služi da sačuva namirnice od brekuja, tako i ovaj moj imaginarni makarski maškadur pokušava služiti da neke stare riječi, nazive i pojmove ne uhvati brekuja zaborava, tako da i dalje mogu ostati svježi i živi”, istaknuo je autor.
Prof. Ankica Ravlić autora je opisala kao mudrog čuvara gradskog identiteta koji zna kako su strukture vlasti, zakoni i propisi promjenjivi, a potrebe i nevolje puka trajne, te kako su utočišta i zagovori svevremeni. Nalasila je Važnost čuvanja dijalekta, u vremenu globalizacije Ii sve većih vanjskih utjecaja na jezik. Jezik je naša baština i trebamo ga čuvati, istaknula je prof. Ravlić.
Publika je posebno uživala u čitanju priča koje je Marino Srzić sabrao u svojoj novoj knjizi na starom makarskom dijalektu. Na taj je način zajedno s njim zavirila u škritorij i maškadur makarskih sjećanja. U vremenu kada našoj baštini prijeti zaborav, knjige poput ove udahnjuju joj novi život i povezuju s novom publikom. Na taj način snaže naš osjećaj identiteta te ga održavaju živim i vitalnim.