Iz Svetog pisma možemo zaključiti da je Duh Božji bio uvijek prisutan u čovječanstvu. U Starom zavjetu je djelovao na osobit način po prorocima. Poseban zahvat Duha Svetoga očitovao se pri utjelovljenju Sina Božjega.
Duh Sveti nam omogućava ulazak u Božju stvarnost. Na dan Pedesetnice započinje djelovanje Crkve snagom Duha Svetoga šireći se po čitavom svijetu. Po Crkvi će od sada Krist djelovati snagom Duha i dovoditi k Ocu uvijek nove članove Božje djece.
Duh Sveti ispisuje zapovijedi u srca Kristovih učenika
„Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istom mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao ognjeni razdjeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti“. (Dj.2.1-4).
Ta nam riječ napokon otkriva veličinu težnje prve vjerničke zajednice za obećanom silom i snagom odozgo. „Svi su bili zajedno na istom mjestu“, što govori o ozbiljnosti očekivanog časa, strahu i snage u zajedništvu.
Bog Mojsiju vatrom ispisuje u kamene ploče svoje zapovijedi, a sada to čini Duh Sveti ispisujući ih u srca Kristovih učenika, što im daje posebni značaj i snagu.
Jezik ljubavi – djela – razumljiv je na svim jezicima. To se i od nas traži. Pitanje je samo volje i želje. Djela ljubavi se ne mjere materijalnom veličinom. Njihova mjera je ljubav – koja je nemjerljiva.
Pruža ti se prigoda da izvedeš čudo „govorenja jezika“ čineći dobro. Bog je ljubav i njegov jezik je jezik ljubavi kojeg razumiju svi ljudi.
Vjetar o kojem govori apostol označuje čistoću i snagu. Dolazi iznenada i puše gdje hoće odnoseći ustajali i donoseći svjež zrak.
Apostole napušta svaki strah, te ih je zahvatila takova snaga o kojoj ni sanjati nisu mogli. Izlaze neustrašivo pred mnoštvo ljudi i svjedoče prisutnog, uskrslog i živog Isusa Krista s tolikom snagom koja je zadivila prisutno slušateljstvo kojem nije bilo jasno što se to s tim ljudima događa. Odakle im ta snaga, to samouvjerenje, ta mudrost? Odgovor je samo jedan. Događa se nešto posebno. To je Duh Božji „umiješao svoje prste“. Zato im treba vjerovati.
Danas se širom svijeta održavaju mnogi sastanci na međunarodnom nivou. Kako bi svi sudionici mogli jednakopravno sudjelovati organizira se simultani prijevod.
Kada su apostoli po primitku Duha Svetoga izišli iz svojih odaja i na trgu počeli gorljivo propovijedati Isusa Krista, „svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?.. Parti, Medani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašavaju veličanstvena djela Božja“. (Dj.2.7-11).
Pitali se kako je to moguće. Bogu je sve moguće. Prvi je to zabilježen „simultani prijevod“ u režiji Duha Svetog, jer je Božja, otkupiteljska, spasonosna riječ upućena svim ljudima, i mora biti izgovorena tako da ju svi razumiju. Milost Božja – djelovanje Duha, jače je od sve tehnike.
Stvoreni smo da činimo dobro
Pokazaše se i ognjeni jezici koji kriju više osobina, a ovdje su znakoviti. Oganj pali, žari, žeže, gori, sija, grije.. U hladnoj noće te grije, u tami svijetli, ognjem čovjek spaljuje ono što mu je nekorisno i nepotrebno..
Zato su apostoli puni žara izašli pred okupljeno mnoštvo i zasjali svjedočenjem i toplinom Božje ljubavi, koja se poput vatre prenosila na sve prisutne.
Duh Sveti se u Bibliji prikazuje i u znaku goluba koji je simbol mira. Sam Isus je govorio apostolima kad ih je slao u svijet nagovješćujući im progonstvo: „Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!“. (Mt.10.16). Apostoli su na dan Duhova istrčali pred mnoštvo neistomišljenika bezazleni kao golubovi.
Isus upozorava svoje učenike da će i oni slijedeći njega morati trpjeti jedni za druge. Upozorava ih da će zbog različitih darova i službe biti sukobljavanja među njima. Ali ne smije „sunce zaći nad vašom srdžbom“. (Ef.4.26.).
Koliko si ti spreman na praštanje? Odgovor na to pokazat će ti koliko ljubiš Krista. Popravi što treba popraviti. Ne odgađaj za sutra, jer bi moglo biti kasno.
Apostol Pavao u poslanici Rimljanima kaže: „Ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete!“. (Rim.8.13.).
Materijalizam je kod mnogih toliko zavladao da nema mjesta za duhovno. Nikakva materija ne može ispuniti smisao naše opstojnosti. Što to prije shvatiš i prihvatiš, bolje za tebe. Stvoreni smo da činimo dobro, a u tome nam mogu pomoći i materijalna dobra.
Danas se mnogo govori o seobama ljudi spremnih na najveće žrtve u težnji za boljim uvjetima za život. Svjedoci smo da mnogi u tim nastojanjima i izgube život u morskim valovima.
Apostoli su bili ribari i imali su koliko toliko miran život zadovoljni s ulovom. Skromnost ih je resila. Ipak, ostaviše mreže i pođoše za Isusom koji nema ni krov nad glavom. Koji je to bolji život koji ih čeka na Kristovom putu križa? Vjerojatno im nije bilo jasno, kao ni mnogima danas. Osvojio ih je svojim nastupom. Vjerovali su mu.
Shvatili su da postoji besmrtna duša i vječni život koji mora biti cilj našeg putovanja. I nisu se pokajali. Za svoje uvjerenje i vjernost Isusu radosno su žrtvovali i svoje živote.
Snagu im je davao Duh Sveti čije su savjete kroz život osluškivali i u djela ih pretvarali.