Kada se pitamo, odakle Hrvatima snaga za RAVNU CRTU ŽIVOTA, odakle Hrvatima snaga za tolike KRIŽNE postaje?
Kao Božji narod, njegovom Božanskom moći, iz vječnosti smo uselili u vrijeme, da bi trenutku vremena poklonili vječnost.
Izdigli smo se kao ptica “Feniks”, koja neda sebi umirati kroz vrijeme, nego se uvijek rađala na novi život. Kao sužnji pjevali smo najljepše pjesme:O SLOBODI I LJUBAVI!Ljubav je pokretačka snaga našega naroda. Izniklo iz patnje i boli, nikada i nikome više neće biti roblje. U tom zahvatu na sebi, u tim ranama koje krvare, tko bi izdržao, tko nebi pokleknuo i postao ponovno roblje?OBLIKOVAN I DOBAČEN U OBRAZ SVIM PROGONITELJIMA I TLAČITELJIMA bljesnila je istina o nama kao narodu, jer nas hrani u našim dušama i u našim srcima, izbačena iz mraka, prodrmalo nas, podsjetilo i opomenulo, da je sloboda i ljubav SMISAO ŽIVOTA!
Tko one divne junake, mučenike, zanešenjake, apostole slobode, predvodnike napunio onolikim junaštvom, da su prezreli sve, pa i sam život, te su pod podignutim vješalima i puščanim cijevima, razgaljenim grudima, prkosnim povicima i s pjesmama na usnama, polazili u smrt. Tko drugi, ako ne ono, što su zavjetno i strastveno nosili u svojim grudima. Svoja obitelj, svoja domovina i svoj narod, satkani u pet otajstava naše svete vjere, noseći je oko vrata!
Jednom je naš veliki kipar Ivan Meštrović napisao:”Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti, tek ćeš onda saznati da je život vječan. ”
Hrvati, svim srcem svojim vole svou domovinu. Sačuvali su svoju samosvijest, svoju samobitnost i svoju samostojnost.
Jer se ljubav prema narodima ne postiže zatajivanjem svojega imena i svoga identiteta, već čovjek je to sposobniji druge uvažavati, što je svjesniji svojih vrijednosti!
U Hrvatskoj i u psihofizionomiji hrvatskog naroda ne postoji, niti ne može biti nacionalizma.
Dolaskom u Zagreb, prije nekoliko dana Angela Merkel, nije zaboravila izreći, bolje reći izgovoriti, da se moramo boriti protiv nacionalizma i protiv populizma.
Izvor nacionalizma fundamentalno je započeo iz Njemačke, kao iz Macronove Francuske. Drugi Svjetski rat započeo je na bastardu nacifašizma, pohodom na gotovo cijeli svijet. Na bastardu Napoleonove Francuske, gotovo dvjesta godina ranije, započeo je također pohodom na cijeli svijet. Ako bi itko trebao upozoravati na nacionalizme u Europi, najmanje bi trebali na to upozoravati jedni i drugi, pogotovo ne Hrvate.
Nikoga u svojoj povijesti Hrvati nisu napadali. Mi smo se samo od mnogih barbara branili, te hvala Bogu i obranili. Zato zemljopisno i izgledamo, opet po krojačima povijesti, kao oruđe australskih urođenika. Rascijepili su nas stari krojači povijesti, kao što cijepaju i druge narode, ne samo Hrvate. Najveći grijeh nije ono što pokreće, nego ono što što onemogućuje. Hrvate su krojači povijesti onemogoćavali na cjelovitost svoje povijesne zemlje, pa nas podijelili u dvije svoje domovine s namjerom da lakše nestanemo, što od vanjskih barbara, što od unutarnjih neprijatelja, što se još uvijek nisu pomirili s činjenicom da je ostvaren stoljetni san o Suverenoj državi.
Brojni svjetski politolozi definirali su populizam kao ideologiju, koja dijeli društvo na dvije antagonističke skupine, običan narod i korumpirane elite, koja tvrdi da politika treba biti izraz volje naroda, a ona najčešće ona to nije. Isticanje suvereniteta naroda, podrazumijeva politiku, kao izravan izraz političke volje, a ne politiku kao umijeće pregovaranja, dogovaranja i postizanja kompromisa. Obzirom na odaziv naroda koji odlučuje, najčešće nazivlju:ksenofobnim, klerikalnim i nacionalističkim.
Globalizacijski proces na matrici multikulturalizma, koji je imao za cilj pomiriti ratličite kulture i civilizacije, a religije izjednačiti, svodeći ih na razinu običnog humanizma, doveo je do frustracija na svim razinama. Previsoka cijena koju je Europa platila u tom procesu, odražava se kao karikatura naše povijesti, opterećena mnogim predrasudama. Njezini su zagovaratelji siročad po vlastitom izboru, koji drže uzvišenim ciljem biti siroče i biti bez zavičaja. Ona žigoše pretjerano isticanje i nagrađivanje autentičnih europskih vrijednosti. Najveća opasnost za budućnost Europe, je ignorancija kršćanskih korijena, koju tobože visoko cijene, a zapravo ih ignoriraju. Istovremeno ulažu veliki napor kako ne bi povrijedili muslimane, za koje misle da oduševljeno dijele sekularno stajalište. Ogrezli u predrasudama, praznovjerju i ignoranciji, zaslijepljeni ispraznim, nametljivim vizijama utopijske budućnosti, oni refleksno guše drugačije mišljenje-naravno u ime slobode i tolerancije. Europa ne bi smjela zarobljavati naše predodžbe, naše nacije, naše zajedničke kulture, potkopavati ih iluzijama i samozavaravanjem, o tome što je europsko i što bi trebalo biti. Neka nacionalna zajednica mora biti ponosna, na to, da može sama upravljati sobom na vlastiti način. Trebamo se ponositi našim velikim nacionalnim postignućima na području znanosti i umjetnosti. Naše kulturno jedinstvo, Europu je ranjavalo, ali nikada nije ugrozilo zajednički europski identitet.
Tek je univerzalna duhovnost Crkve omogućila kulturalno jedinstvo, učinivši to bez političkog carstva. Naša nacionalna država je zaštitni znak Europe. Bili smo i priznati smo
od Papa kao zemlja Predziđa kršćanstva. Branili smi Europu od mnogih barbara, a nikada nam to nisu priznali, nisu nikada ni razumijeli. Budućnost Europe može biti samo u ponovnom vrednovanju naših najboljih tradicija, a ne lažnom univerzalizmu, u povijesnom samozaboravu i odbacivanju vlastitog. Naš ljubljeni zavičaj nije ostvaren, tek po Uuropskoj zajednici, već sa svojom duhovnom baštinom, o kojoj raspravljaju i u kojoj se razvijaju. Zavodljivost imperija trajala je dugo, ali su se napokon, ipak, nametnule nacionalne države, ONAJ OBLIK DRŽAVE, KOJI POVEZUJE SUVERENOST I NAROD!
Sve su zemlje naš zavičaj. Razlozi poštovanja Europe nadilaze naše sposobnosti, i naše vezanje. Riječ je pritom o podijeljenoj povijesti, nadama i ljubavi. Riječ je o prastarim navikama, o strasti i boli. To su poticajni trenuci pomirenja i obećanje zajedničke budućnosti. Obični krajolici i događaji bremeniti su posebnim značenjem-za nas, ne za drugeZavičaj je mjesto na kojem su stvari prisne, a mi prepoznatljivi, svejedno kako daleko smo lutali.
Ona treba ostati, autentična, naša dragocijena i nenadomjestiva civilizacija i kultura.
Dr. Filip Šalinović