„Zapovijed vam novu dajem; ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (Iv.13.34-35).
Svi smo mi otpratili na vječno počivalište neku dragu osobu. Dugo se nakon toga prepričavaju zadnji dani, sati i minute dotične osobe. Govori se o njenim patnjama koje su joj otežavale posljednje ovozemaljske dane, te o našoj brizi da ih ublažimo. Pamti se i ponavlja svaka riječ, savjet izgovoren u tim trenucima.
Veliki petak i Kalvarija su preduvjet uskrsnuća
Čovjek zastane pred dubinom Isusovih misli pitajući se odakle mu ta mudrost? Odgovor ćeš naći u sebi. Ako vjeruješ da je u Isusu Bog i čovjek, dobio si odgovor. U njemu je božanska mudrost koja se ne štiče učenjem. Ako li u Isusu ne vidiš Boga, već iznimno mudra čovjeka, onda se s pravom pitaš odakle mu tolika mudrost. Tko su mu bili učitelji? Vjera u njegovo božanstvo rješava sve naše dileme i obvezuje nas da ga slijedimo.
Neka te ne preplaši njegov trnovit put pitajući se kako ću ja u tome uspjeti. Možeš, možeš ako hoćeš, samo idi njegovim stopama.
Možda si u filmovima vidio ljude koji su se našli u minskom polju. Jedan od njih se ističe po hrabrosti, po vještini, a i po poznavanju ratovanja, te prvi pažljivo krene govoreći: Dobro gledajte kamo ja idem. Slijedite me. Idite mojim tragovima otisnutih mojim stopama. Iako bojažljivi, puni želje za životom, i povjerenja u svog vođu poslušaše ga. Nije bilo lako. Znoj ih je oblijevao na pomisao što se sve može dogoditi radi samo jednog nepromišljenog koraka zanemarujući upute svog vođe: Idite mojim stopama!
Uspješno prođoše polje puno nevidljivih zamki zahvaljujući hrabrom vođi i poslušnosti. Isus nam poručuje: Idite mojim stopama! Plaše te događaji Velikog petka, Kalvarije… Nemoj se bojati! To je preduvjet uskrsnuća. Znaj da ga je na tom putu vodila ljubav.
Isus je onaj na kojem se ispunjaju starozavjetna proročanstva o Mesiji koji „dolazi spasiti narod svoj“. Poziva Isus svoje učenike da ljube jedni druge, ne bilo kako, već da se ljube kao što je on ljubio njih. Te riječi Isus izgovara na posljednjoj večeri, što im daje posebnu snagu.
Isus je već prije govorio svojim učenicima o ljubavi, napominjući da nije dovoljno ljubiti svoje prijatelje i dobročinitelje, kao što svi rade, već da treba ljubiti i svoje neprijatelje i tako zaslužiti plaću nebeskog Oca koji ljubi i dobre i zle.
Slijedimo ga. Ljubeći dobročinitelje vraćaš dug. Ljubeći prijatelje nadaš se da će ti se možda i mnogostruko vratiti. Ljubeći neprijatelja zaslužuješ plaću kod Boga, koja nadilazi sva ljudska prolazna priznanja, jer njegova nagrada ostaje za svu vječnost.
Već u Starom zavjetu je Bog predstavljen kao stvoritelj i spasitelj svih ljudi, a ne samo Izraelskog naroda. Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Snaga tih riječi proizlazi iz trenutka njihova izgovaranja. Dok mu se teše križ i kuju čavli, on propovijeda ljubav. Da to ostvariš, potrebna ti je Božja pomoć. Hrabro naprijed, nisi sam.
Isus nas ljubi bezuvjetno, kad to ničim nismo zaslužili, tražeći od nas da i mi tako postupamo prema drugima, kako bi zadobili oproštenje.
Čovjeka prosuđujemo po tome kako ljubi
Biti ljubljen i ljubiti je čežnja koja je duboko usađena u ljudsko biće. Čovjeku je ljubav, osjećaj da ga netko podržava i misli na njega, uistinu nešto nadasve važno. Bez toga je teško živjeti. Osjećaj da si voljen daje ti snagu, smisao i vedrinu.
Imati nekoga tko se veseli tvojim uspjesima i plače nad tvojim padovima, veliki je Božji dar, koji ti poručuje: Ako te i svi ostave, ja te ostaviti neću!
Svaki čovjek duboko u sebi ima potrebu biti ljubljen i biti slobodan. Mnogima se to ne ostvaruje. Trnje su njihova svakidašnjica, a ruže postoje samo u snovima. Reklo bi se da nisu imali sreće u životu. Ti, koji si rođen „pod sretnom zvijezdom“, potrudi se da nekome vratiš osmjeh i izgubljenu volju za život. Znaj, Bog je uz tebe. On te nikada ne ostavlja, pa ni onda kada ti na njega zaboraviš.
Ne sudi knjigu po koricama. Katkad je potrebno pročitati bar koji redak. Poruka je to narodne mudrosti. Potrudi se da upoznaš tužno stanje onoga koji po tvome mišljenju „ne zaslužuje ljubav“, jer ju je izigrao. Možda ti otvori srce, nakon čega više neće biti osude saznavši njegovu sudbinu.
Ne sudite da ne budete suđeni. Mjerom kojom mjerite, sudit će vam se… Potrebno je s riječi prijeći na djela. Dajite i dat će vam se.
Isus u vidu oporuke na Posljednjoj večeri od apostola traži ljubav po kojoj će nastaviti njegovo djelo spasenja ljudskog roda. Bit će mu „svjedoci do kraja zemlje“. (Dj.1.8.).
Idite mojim stopama. Isus traži spremnost žrtvovanja samog sebe za svoje bližnje. „Po tome će svijet znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedni druge“. (Iv.13.35.).
To se i obistinilo u prvoj kršćanskoj zajednici. Poznati kršćanski pisac Tertulijan (160-225. god.) piše da su se pogani toga vremena divili kršćanima koji su bili spremni umrijeti jedni za druge i da su govorili: „Gle kako se ljube!“.
Sveti Augustin zapisa: Čovjeka ne prosuđujemo po tome što zna, nego po tome kako ljubi. Pred tom istinom se i mi današnji kršćani moramo zamisliti!