Vraćajući se s posjeta malobrojnim katoličkim zajednicama u Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji, što je za svaku pohvalu, Papa je u zrakoplovu dao interview novinarima koji su ga pratili.
Na upit kada će blaženi kardinal Alojzije Stepinac, bivši nadbiskup zagrebački biti proglašen svecem, dao je izjavu kako ima još nedumica glede njegove uloge za vrijeme II. svjetskog rata te da o tomu mora pitati patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja kojeg je uz put nazvao i velikim.
Na ovaj način opalio je zvučnu pljusku Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ali i svim katolicima naše domovine.
To, dakako nije prvi put da se preko leđa hrvatskih katolika i općenito preko leđa i Hrvatske Države lome koplja i rješavaju problemi između dviju „bratskih crkava“, Katoličke i Srpske pravoslavne crkve.
Eklatantan primjer ovakvog ponašanja je pitanje vlasništva nad samostanom i samostanskim dobrom u Dajli. Dok je po mom mišljenju ovo presizanje za tuđim, a zbog čega je kraći kraj izvukao biskup Milovan koji takvo nešto nije htio potpisati, ideja i odluka da se redu benediktinaca vrati nešto što su oni istina silom napustili, ali što je kasnije uređeno Osimskim sporazumom, djelo pojedinaca Vatikanske kurije, dotle je odluka o podizanja Stepinca na čast oltara i prebacivanja loptice na dio terena partijarha Irineja koji će, nema sumnje lopticu dočekati na volej koji je nemoguće obraniti, djelo samog Jorga Maria Bergoglia, ili kraće, pape Franje.
Kako ovaj članak nema pretenziju široko i nadugačko elaborirati ovaj problem, kao i odnose dviju crkava, upozorit ćemo čitatelje na par fakata.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve može biti izabran i ždrijebom, dakako pod uvjetom da sva trojica kandidata dobije jednak broj glasova. S druge pak strane, metropolit niški kojem je Sveti sinod povjerio ovu tešku i odgovornu dužnost ne jednom biranim je riječima govorio o Ratku Mladiću. U poslanicama koje se čitaju povodm velikih kršćanskih blagdana čestita taj blagdan vjernicima Like, Dalmacije, Slavonije i td. Njemu je očito teško prevaliti preko usta riječ Hrvatska.
Hrvatska je po njemu jedina imala za vrijeme Drugog svjetskog rata dječje logore, a kroz Jasenovac je prošlo najmanje 50.000 djece. I tako u dedogled.
Srpska pravoslavna crkva proglasila je svecem episkopa Ohridskog Nikolaja Velimirovića. Ovaj crkveni velikodostojnik koji je nakon rata emigrirao na zapad gdje je i umro 1956. godine posebno se isticao u hvalospjevima Adolfu Hitleru, a bio je intimus Dimitrija Ljotića, predsjednika i vođe fašističke stranke „Zbor“ i namjesnika Srbije Milana Nedića.
Dakako da tadašnji patrijarh nije tražio mišljenje poglavara Katoličke crkve, a napose ga nije smatrao velikim.
Ovih dana u krilu same Srpske pravoslavne crkve vodi se rasprava je li Rastko Nemanjić poznatiji kao sveti Sava dobio za svoju crkvu autokefalnost, tj. je li današnja Srpska pravoslavna crkva stekla nezavisnost u okviru pravoslavlja odnosno, je li dobio tzv. tomus ili tumus, dakle, dokaz o autokefalnosti.
Da bi ironija bila veća, dopuštenje autokefalnosti jedino su mogli dobiti od Ohridske eparhije kojoj danas ne priznaju da predstavlja autokefalnu Makedonsku pravoslavnu crkvu.
Nu, napustimo Nikolaja Velimirovića, Srpsku pravoslavnu crkvu i njezinu autokefalnost. Neka se time bave oni sami.
Zvučna pljuska koju nam za obraz prilijepio sadašnji papa bio je tako iznenadna da nismo stigli ponuditi i drugi obraz. Nije ni odjeknula onoliko i onako kako bi zaslužila napose iz razloga što je izašla iz usta poglavara Katoličke crkve u svijetu, dakle, i crkve u Hrvatskoj.
Već na samom početku svog pontifikata, pozdravljajući okupljeno i razdragano mnoštvo na Trgu svetog Petra svjetovnim pozdravom „Bona sera“ novi je Papa pokazao da ne pozna stoljetnu problematiku crkava koje su u neposrednom dodiru s pravoslavljem ili nekom drugom kršćanskom crkvom, ali, ipak najviše s pravoslavnim. Do dana današnjega nije je upoznao.
S druge pak strane ad hoc povjesničar oliti istoričar Miroslav Gavrilović, poznatiji kao Irenej, patrijarh Srpske pravoslavne crkve dobio je neočekivani dar. On će, naime odlučiti hoće li hrvatski katolici ili općenito katolici svijeta dobiti još jednog sveca.
Istina, Papa je utješio svekoliki katolički puk da se blaženi Alojzije može štovati i da se njemu može utjecati, ali samo kao blaženiku.
Ali je pritom zaboravio jednu naizgled nevažnu sitnicu. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojza Stepinca blaženim. I tom prilikom u tu odluku nije ni malo sumnjao.
Papi Franji to je izgleda zaista samo sitnica. Inače, ne bi odgodio odluku za neka daleka i maglovita vrmena.
Piše: Neven Vicić