„Volim te!“, riječi su koje je od svoje obožavane supruge Piroške punih šest desetljeća čekao Josif Djurdjev i konačno ih je dočekao prigodom obilježavanja 60 obljetnice bračnog života ovih dvoje vitalnih, zadovoljnih i sretnih supružnika iz Peračkoga Blata pokraj Ploča. Obljetnica je proslavljena u poznatom pločanskom restoranu Fulin, a uz obilje jela i pića, koje je pripremio barba Ante sa svojom ekipom, dugo su uživali Josif i njegova Piroška sa brojnim prijateljima i kumovima.
A sve je započelo davne 1959. godine u dalekome Vršcu. Josif, rođen 11. ožujka 1934., svirao je saksafon i klavir u tamošnjem KUD-u, u kojem je Piroška, djevojački Gabriš rođena 13. studenoga 1929., bila članica dramske sekcije. Vjenčali su se 1. svibnja 1959. godine, a upoznali su se samo nekoliko mjeseci prije toga. „I u tome kratkom vremenu bili smo razdvojeni pola mjeseca dok je on svirao u Kosovskoj Mitrovici. Ali, mi smo stari kov!“, ponosno će Piroška, koja priznaje da joj je pri odabiru supruga, jer na nju je „bacio oko“ još jedan glazbenik koji je svirao trubu i harmoniku, pomogla rodica Irena, čija je kćerka Branka, sa svojim izabranikom Emilom Liparom, istoga dana proslavila 33 godine braka.
Bračni par Djurdjev je 1960. provodio godišnji odmor na Saliju, na Dugom otoku, i tamo su poveli Piroškinu rodici Irenu, koja je tu upoznala svoga budućeg supruga, inače zaposlenog u Pločama, pa rodice sa zadovoljstvom kažu da su jedna drugoj našle supruge. I pogodile. Piroška i Josif su, tako, došli u Ploče u posjetu Ireni i njenom suprugu 1963, zavoljeli ovaj grad i ljude i u njemu ostali do današnjih dana. „Došli smo sa dva kofera, a sada imamo i grobnicu“, kaže Piroška, što znači da odavde više ne idu nikamo. Nakon dolaska u Ploče, Josif, po zanimanju stolar, radio je u „Stolarskom poduzeću“, gdje je Piroška bila šefica računovodstva. Direktor im je bio Mladen Juras, a tehnički direktor Martin Ćopo, sjećaju se. Nakon toga, ona je 15 godina bila šefica poslovnice Vjesnika, gdje su oboje radili, dok Josif, zbog dobrog poznavanja mađarskoga jezika, nije otišao u Interšped.
[Best_Wordpress_Gallery id=”401″ gal_title=”190501brak”]
„Mogla bih reći da je na početku našeg odnosa više bila riječ o zaljubljenosti, a kasnije se razvila prava ljubav koja traje sve do danas. Svoju ljubav prema voljenom čovjeku svjedočila sam svojim životom, a kako znam da je on jako želio da mu to i kažem, danas sam mu ispunila želju“, naglasila je Piroška, dok je Josif dodao: „Zaista smo proživjeli bezbroj lijepih trenutaka i kad bih mogao birati, sve bih ponovio. Bogu hvala da se nikada nismo svađali ili sumnjali jedno u drugo. Provodimo ispunjen život prepun ljubavi, nježnosti i razumijevanja. Kada smo na drugim vjenčanjima, mladencima od srca poželimo sreću koju mi živimo. U Pločama smo planirali ostati godinu-dvije, a eto naš cijeli život. Iako nemamo djece, okruženi smo s mnogo dobrih ljudi, prijatelja i kumova“, kaže Josif koji umirovljeničke dane, dok njegova supruga obavlja kućne poslove, često provodi u vlastitoj stolarsko radionici u kojoj ima šest strojeva. Veliki je donator, posebice pomaže u stolaskim aktivnostima ovdašnjim crkvama, poput onih u Rogotinu, Kozici, Dusini i Prologu.