Materijalne brige ovozemaljskog života često nas toliko pritišću da „nemamo kada“ misliti na duhovnu stranu našeg bića. Dogodi se da Isusovo Uskrsnuće prođe za nas tek u vanjskom slavlju bez da proniknemo u veličinu čina i poruke.
Sve naše aktivnosti pokazuju koliko nam je stalo do života koji je ionako prolazan. Želja za životom duboko je usađena u naše biće i ne mirimo se s njegovim svršetkom.
Gospodin je za mene umro i uskrsnuo
Bar danas malo stani i razmisli: Krist nam nudi vječni život svojim uskrsnućem. Zar to nije divno? Digni glavu, ne tuguj, zahvali Isusu i živi kao dijete svjetla.
Gradimo i radimo osiguravajući sebi što ugodniji boravak ovdje na zemlji svjesni da se ne možemo osigurati protiv smrti koja može stići svakog trena, puni strepnje što nam donosi sutrašnji dan. Nad svim našim nastojanjima stoji grobni kamen kojeg ne možemo odgurnuti.
Tko će nam odvaliti kamen, bio je uzdah žena koje su htjele pomazati tijelo Isusovo. Tko će nam odvaliti kamen kako bi saznali što je s onu stranu groba, pitanje je koje se svakodnevno nameće. Zna Isus što nas muči, te on sam odvaljuje kamen svjedočeći da nas čeka Život. To je poruka uskrslog Gospodina.
Isus i od nas očekuje da poput Petra i Ivana u uskrsno jutro dođemo na grob osvjedočiti se – vidjeti i povjerovati. Gospodin je za mene umro, za mene je uskrsnuo. Podario nam je vječni život.
U tom duhu radosno slavimo Kristovo uskrsnuće. Ono pripada domeni otajstava koje nas zove da dođemo prignuvši koljeno pred tom tajnom. Dar vjere nam omogućuje da vidimo preko groba.
Tu ćeš shvatiti da je Kristov „poraz“ na Veliki petak bila prava pobjeda života nad smrću, ljubavi nad mržnjom.
Uskrsli nam želi vratiti vjeru u život. Potaknuti nas na svjedočenje. Ovo je čas da se odupremo vlasti tmine.
Otkupljeni smo predragocjenjenom krvlju njegovom, i naša je cijena neizmjerna – naš život prevrijedan da bismo ga uludo trošili.
Sv. Petar nas upozorava na svjedočenje Duha Svetoga na rijeci Jordanu: „Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slušajte“. Nije mu mjesto u grobu. Uskrsnuo je. Prošao je zemljom čineći dobro.
Apostoli koji su zajedno s njime jeli i pili to propovijedaju narodu. Poziva nas apostol Pavao da „težimo za onim što je gore jer smo suuskrsli s Kristom“.
Magdalena javlja Petru i Ivanu da je grob prazan. Oni to provjeravaju kako bi se uvjerili. I tebe je tvoja majka dovodila pred jaslice, a i pred Kristov grob, kako bi se uvjerio u ljubav i moć Isusa kojeg si zarana zavolio krenuvši za njim. Ustraj na njegovom trnovitom, ali jedinom putu koji vodi u uskrsnuće života.
Tko ne napreduje, taj nazaduje, narodna je mudrost. Stoga smo dužni rasti u vjeri da je Isus među nama. Ona nam je potrebna kao zrak kojeg udišemo.
Imamo sreću što je milosrđe Božje uvijek veće od naše ljudske bijede. Nemoj zlorabiti to milosrđe odgađajući svoj popravak. Ako vrijeme gubiš sada, tko zna hoćeš li ga imati zadnji čas.
„Ostani s nama Gospodine, jer večer je“
Tko kuša, taj tek pravo zna što znači ljubav Gospodnja. Podijeli tu radost s drugima, jer On je i za njih umro i uskrsnuo.
Želja da tu radost priopćiš drugima samo je odjek tvoje sreće koja te ispunja. Ona plamti – širi se u „beskraj“. Vlasnik si „velikog zgoditka“ kojeg si dobio ne igrom na sreću, već darom Božje Ljubavi koja se za tebe žrtvovala davši otkupninu za grijehe, izbavivši te tako iz vlasti tame.
Bog je velik u darivanju, a ti u zahvalnom prihvaćanju tog dara, ne svojatajući ga sebi. Uskrs je za Isusove učenike bio iznenađenje pa radost. Ženama je to pak bila nagrada za sve što su osjećale i činile za Isusa. One su ga htjele vidjeti, makar i mrtva. Za Židove koji su ga dali razapeti, Isusovo uskrsnuće je bilo strah i trepet. A što je za mene i tebe?
Znam – želiš život, i to dug život. A živiš samo dok ljubiš i koliko ljubiš. Nemoj da te ta spoznaja prestraši, već nek te trgne da život konačno počneš pravilno vrednovati.
Možda si nalik učenicima na putu u Emaus, koji „mudrujući“ ne shvaćaju. Treba im vjera. Razum je slab da to shvati i prihvati. Isus im se u hodu priključio i putovao je s njima, a da ga oni uopće nisu prepoznali „uronjeni“ u svoje misli na potonuće svih svojih nada.
O, kakve su sve naše nade – planovi? Možda su u raskoraku između nas i Isusa. To je sporno u našem životu. Mi ne razumijemo i teško prihvaćamo da nam je u životu i trpjeti. Isus će ti pomoći da prihvatiš neshvatljivo.
Isusovi su učenici upravo to spoznali. Važno je slušati i čuti Božju riječ kroz drugovanje s Isusom.
„Ostani s nama Gospodine, jer večer je“, molili su na kraju dana učenici Isusa prepoznavši ga u lomljenju kruha.
Neka njihov primjer bude poticaj za tvoje postupke, jer su na obzorju oblaci koji najavljuju „oluju“ u danima koji su pred tobom.
Znaj, Uskrs nije običaj već događaj Ljubavi – proslava Boga, dar čovjeku grešniku i pravedniku.
„Zapovijed vam novu dajem: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (Lv.13.34-35).
Ljubav je jedini put spasenja – jedini put ulaska u Božju slavu. Učenik hoda stopama Učitelja koji ga preko Golgote dovodi k zori uskrsnuća – k cilju naše opstojnosti.
On koji nas pozva daje nam i snagu. Počastio te pozivom. Nemoj ga razočarati. Tu je tvoja sreća. Nagrada je velika. Treba ju zaslužiti.