Branko Medak hrvatski je glazbenik i umjetnik koji je široj javnosti poznat po svom prekrasnom glasu kojim opjevava ljepote svoje Dalmacije.
Upravo zbog toga, Medaka često uspoređuju s preminulim trogirskim slavujem, Vinkom Cocom.
Međutim, Medak nije samo glazbenik, nego uspješno plovi i u redateljskim i glumačkim vodama, a povodom njegovog uprizorenja Muke Kristove, portal Narod.hr je razgovarao s ovim mladim perspektivnim umjetnikom.
Kako ste se odlučili na ovo uprizorenje?
O uprizorenju Muke razmišljam godinama. Tražio sam prikladno vrijeme i učinilo mi se da će upravo ova godina biti dobra. Naime, dvije metkovske župe slave svoje jubileje. Župa sv. Ilije proroka 300, a župa sv. Nikole biskupa 50 godina od svog osnutka.
Je li bilo teško uprizoriti Muku?
Naravno da nije bilo lako. Trebalo je pronaći ljude i postavit ih u uloge. Sudjeluje preko 200 ljudi. Onda odore, rekviziti, šminka… Za početak imali smo dobru volju, što se u konačnici i pokazalo najpotrebnije. Sve ostalo se slagalo kao puzzle. Uz pomoć Božju, evo uspjeli smo.
Kako je tekao proces od ideje do realizacije i jeste li zadovoljni konačnim rezultatom?
Pa bilo je dana kad bi nešto malo zapelo ali u pravilu sve je teklo u redu. Kad smo naučili tekst i krenuli glumit, sve je dolazilo na svoje mjesto.
Poznatiji ste kao glazbenik, nego kao redatelj.
Točno je da sam glazbenik, ali glumac sam od malih nogu. Redovito sam sudjelovao u školskim i crkvenim priredbama, vodio sam kazalište u župi i bio redatelj. To je također uz glazbu moja velika ljubav. Tako da, nije mi prvi put, a nadam se ni zadnji.
Narod.hr: Nerijetko Vas uspoređuju s Vinkom Cocom. Kako komentirate ove usporedbe?
Ponosan sam na to. Izrazito. Vinko je nedvojbeno bio najveći i najljepši tenor lijepe naše.
Ali ja sam Branko Medak. Tako se predstavljam i pod tim imenom se gradim.
Mislim da sam svoj i polako gradim “kulu svog stila”…
Imate li u planu još neke projekte zbog kojih ćete uzeti u ruke redateljsku palicu?
Imam. Sad već mogu najaviti da ću u vrijeme božićnih blagdana u gradu Metkoviću režirati “Žive jaslice”. Glumce imam, kostime također, dobre volje nikad ne nedostaje. Uz pomoć Božju idemo u nove pobjede.
Piše: Nikol Boljfetić narod.hr