PETA KORIZMENA NEDJELJA – „TKO JE OD VAS BEZ GRIJEHA, NEKA PRVI NA NJU BACI KAMEN“
Ako želiš promijeniti svijet počni od sebe. Pometi najprije ispred svojih vrata pa onda pomozi susjedu da očisti prilaz domu svome. Možda se ubrajaš u one koji bi sve mijenjali osim sebe. Uvidio si valjda da se je teško promijeniti i shvatio da je drugoga mijenjati još teže.
Sve su to znali i oni farizeji i pismoznanci iz današnjeg evanđelja koji bi kamenovali ženu zbog njena preljuba. Zaboravili oni na milosrđe uvjereni da nikad neće dospjeti na „niske grane“ kad će vapiti za riječima utjehe.
„Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“
Kao djeca susretali smo se s prizorima iživljavanja nad slabijima takmičeći se tko će ih više povrijediti, sve dok se ne bi našao netko tko bi tome stao na kraj govoreći povišenim tonom: Sram vas bilo, prestanite već jednom. Dosta je toga. I razbježaše se svi ti „hrabri junaci“.
Događaj iz današnjeg evanđelja nas podsjeća na to. Dirljiv je to prizor koji bi mogao završiti kobno.
„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen“. (Iv.8.7.) Isus farizejima i pismoznancima daje veliku lekciju.
Tim riječima Isus rješava veliku dvojbu pred koju su ga stavili, začepivši im usta i zadržavši ruke spremne za kamenovanje.
Pokazuje im Isus da Zakon ne služi da bi kušali Boga, već da bi se popravljali nastojeći vršiti njegovu volju.
Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga! Ne budi pametnjaković koji mudruje, već razumno dijete koje poštuje svoga Gospodara radosno se pokoravajući njegovoj volji.
Bezdušna rulja plete zamku pravedniku očekujući svoj trijumf ne sluteći što ih čeka. Upast će u jamu koju su „iskopali“ za grješnicu. Njena osuda bit će presuda njima, zato se povlače, nakon čega odzvanjaju Isusove riječi: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“ Ona reče: „Nitko, Gospodine“. Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti“. (Iv.8.10-11).
Oni koriste Zakon i bijedu žene preljubnice da bi iskušali Isusa. Poznata im je bila Isusova ljubav prema čovjeku, ali su ga htjeli uhvatiti u kršenju Zakona. On im pokazuje smisao zakona – ljubav i milosrđe prema čovjeku, što oni nisu razumjeli.
Isus nas upozorava da ne koristimo tuđu bijedu poigravajući se sudbinama ljudi. Zakon je tu da bi se sanirale posljedice grijeha, a ne da „čuvati zakona“ obilaze tražeći koga će osuditi.
Prije nego počneš suditi drugome ispitaj sebe i bit ćeš svjestan vlastite slabosti. Tek tada ćeš pokušati razumjeti drugoga i neće ti više biti cilj gurnuti ga još dublje u blato.
Pred Bogom smo svi mi grješnici potrebni oproštenja i samilosti. Kad to shvatimo, arogancija će nestati iz našega života.
„Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“
Ne traži grješnike kako bi se mogao prikazati u boljem svjetlu, već da im palima pomogneš da se pridignu, ulijevajući im povjerenje u ljude i vjeru u Boga.
Tko je svjestan svoje ljudske slabosti i ograničenosti neće drugima „dijeliti lekcije“, već će biti pažljiv i nježan prema palome pomažući mu da se pridigne iz svoje slabosti.
Čije je srce ispunjeno ljubavlju prema čovjeku, pomoći će mu da krene boljim putem, umjesto da ga osuđuje nabijajući mu kompleks krivnje.
Lažni pravednici su spremni grješnika gurnuti još dublje u blato, umjesto da ga izvuku na sigurno. Žalosti li te ili raduje tuđa slabost? Odgovor na to pokazuje tko si i što si.
Znakovito je pokazivanje prstom na drugoga. To se proteže kroz stoljeća kao odraz narcizma. Ponašaju se kao da svojih grijeha uopće ne vide. Povlače se tek kad shvate da bi mogli biti raskrinkani.
Isus je bio radikalan što se tiče bračne vjernosti: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljub! A ja vam kažem: „Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u srcu“. (Mt.5.28.).
U prvoj Crkvi preljub je smatran kao jedan od tri najveća grijeha (apostazija, ubojstvo i preljub) zbog kojih se činila velika pokora.
Čovjek je stvoren na sliku Božju i kada je grijehom nagrđena ne treba je uništiti nego obnoviti. Isus reče ženi: „Idi i odsada više nemoj griješiti“. (Iv. 8.11.). Time ju je pozvao na obnovu života.
Ljubav koju ju nije osudila nego podigla iz zla i grijeha stalno ju je pratila dajući joj snage ustrajati na putu preporoda.
Prava je to slika svakoga od nas grješnika kojima Isus u sakramentu pomirenja oprašta grijehe. Koliko smo svjesni tog Božjeg dara – Božje dobrote i ljubavi? Bog po ispovijedi u nama obnavlja svoju sliku. Potrudi se da ju ponovo ne nagrdiš svojim slabostima.
Dok smo god na putu ovog zemaljskog života, milosrdna Božja ljubav nas uvijek prati. I onda kad nas ljudi odbace spremni da nas „kamenuju“, kao farizeji iz današnjeg evanđelja, osude i sve zlo slažu protiv nas, i tada nas Bog ljubi.
Uputimo Gospodinu molitvu riječima psalmiste: Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.