Republika Hrvatska mora otklanjati korijene zla
U nebo ne ulaze oni koji se mole, već oni koji se s molitvom mijenjaju!
Snažan razvoj znanosti i tehnike odavno je obilježen kao razdoblje “znanstveno-tehničke revolucije”. Trebalo bi očekivati opći napredak čovječanstva. No ono, unatoč tome, često zapada u krizu. Što je uzrok tome? Znanost i tehnika stvaraju goleme mogućnosti razvoja, a stvarni je razvitak relativno spor. Zašto nastaju poteškoće u razvoju? Jesu li one uvjetovane ljudskim faktorom? Ako je doista ljudski, onda bi on morao uklanjati poteškoće, omogućavati i ubrzavati razvoj. Tako bi trebalo biti. A u stvarnosti ima puno poteškoća, sukoba i nesporazuma u odnosu između istoka i Zapada, Sjevera i Juga i na mnogim područjima međuljudskoh odnosa.
Sve to upozorava, da suvremene krize nisu uvjetovane nedostatkom znanstveno-tehničkih rješenja i mogućnosti, nego su ponajprije društvene, političke, moralne. Čovječanstvo se suočilo s krizom međuljudskih odnosa, krizom morala i odgoja, krizom vrijednosti. Povijesno kretanje samo po sebi ne mora značiti i društveni napredak, jer je napredak vrijednosna kategorija i odražava čovjekove težnje prema što potpunijoj čovječnosti, a povijesna zbivanja često proturječe tome. Govori se o gospodarstvenoj krizi, društvenoj krizi, ekološkoj krizi, političkom krizama, o krizi filozofije, kulture, morala, odgoja i izobrazbe. Kriza je postala obilježje vremena u kojemu živimo. Ona je danas opća pojava, društveni fenomen, poglavito u zemljama u kojima je vladala komunistička ideologija.
Fromm je zamijetio da je čovjek danas mrtav. Žive su organizacije, strojevi, mehanizmi. Čovjek je postao njihov sluga, a ne gospodar. I drugi znanstvenici upozoravaju suvremana čovjeka da pozorno analizira, i s ljudskog stajališta vrednuje, sve svoje planove znanstvenog, tehničkog, gospodarskog i društvenog razvoja, jer nije posve jasno kamo ga vode-prema blagostanju, koje bi želio, ili prema katastrofi. Obogaćena je ljudska spoznaja, nevjerovatno su proširene čovjekove mogućnosti.
Ali ljepša i sretnija budućnost, čovjekova sloboda i poštovanje ljudskog dostojanstva, ne ovisi samo o tome. One prije svega ovise o čovjekovoj spremnosti da prihvati te humane, etičke vrijednosti. Čovjekova budućnost ovisi, prije svega, o njegovoj IZGRAĐENOSTI i MORALNOJ ZRELOSTI!
Zadivljeni bogatstvom znanstvene spoznaje, neki znanstvenici i pedagozi uočavaju i bave se samo ljudskim intelektom, zapostavljajući emocionalno, vrijednosno doživljajno i na njemu zasnovano voljno djelatno područje čovjekova bića. Tako izdvojena i favorizirana egzaktna racionalnost, može se sukobiti, i u stvarnosti se često sukobljava, s humanošću. Pred opasnošću smo da se čovjekov ratio angažira protiv čovječnosti, a nerijetko su ga tako i angažirali.
S druge strane, čovjek je vrijednosno biće. On zauzima vrijednosno stajalište, prema svemu što ga okružuje. Prema vrijednosnim kriterijima ljudi procjenjuju, mjere i usmjeravaju svoje čine i povijesna kretanja. Prema njima razlikuju dobro od zla, pozitivno od negativnog, humano od nehumanog. Bez vrijednosnih doživljaja i kriterija, čovjek bi izgubio sposobnost ljudskog vrednovanja, nestao bi osjećaj ljudskog dostojanstva, potamnjeli bi ideali, isčezla bi ljudskost, kao bitno obilježje čovjeka. Ukratko, bez vrijednosnih doživljaja i kriterija nije moguće čovjekov život, nisu mogući razvoj i napredak ljudske zajednice. Vrijednosni kriteriji i sposobnost vrednovanja potrebni su čovjeku, isto toliko, koliko i sposobnost postignuća ljudskog spoznavanja.
Materijalna bogatstva obezvrijeđuju etičke, kulturne i duhovne vrijednosti. Potrošačko društvo, poglavito preko sredstava društvenog priopćavanja, nameće čovjeku ideal imati, radije nego li biti. U svijetu tehniziranog vrednovanja života”materijalna dobra” vrijede više na ljestvici vrijednosti nego li i sam život.
Vrlo nepovoljne prilike u kojima je hrvatski narod živio posljednjih 75. godina, uzrokovale su mnoga zla. Okolnosti, što su ih režirali velikosrpski i komunistički režimi izazvale su, uočili smo, mnoge krize, među kojima je i kriza obiteljskog života. Te su okolnosti uvjetovale proces depopulacije, iseljavanje Hrvata iz vlastite domovine i masovno gašenje pradjedovskih ognjišta. Neki su hrvatski krajevi ostali bez pučanstva, opustjeli su i postali plijenom agresivne i antinarodne politike.
Naša vodeća stranka zauvijek mora biti:NARODNA ili NARODNJAČKA stranka. HDZ se ne smije pretvoriti u BIROKRATIZIRANU, KARIJERNU i AUTORITARNU organizaciju. Ona MORA UVIJEK IMATI VEZE s HRVATSKIM PUKOM i NJEGOVIM VRIJEDNOSTIMA!
Na tim vrijednostima i na takvim uvjerenjiva stvorili smo svoju domovinu. Nema lijevih ni desnih, ima samo onih koji je iskreno vole i onih, koji se nisu pomirili s činjenicom da je ona nastala!
Još uvijek, nažalost, nema diskontinuiteta s umrlom državom, koja ne može više letjeti s dva krila: službe i partije.
I dan danas bezbožnici žele srušiti temelje hrvatskog društva. Znaju oni da Hrvati vole svoju domovinu i svoje domove. Znao je da su spremni i živote dati za dom i domovinu i za nju se istinski moliti!
Dr. Filip Šalinović