BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC UZOR LJUBAVI I SLOBODE
Ljubav! Kome se više napisalo knjiga, kome se više posvetilo pozornosti, kome se namijenilo toliko slatkih riječi i misli?
Nazvali su je božanskom iskrom, a u usporedbama ispala je sjajnija od Suncai zvijezda, pripisali su joj moć okrepe, podizanja, lijeka, oduševljenja i nadahnuća. I jeste ona takva! Puna je najsjajnijih draži i čari, ona je uvijek bila i je, a uvijek će i biti pjesma sred ove grube stvarnosti.
Ona podiže klonule, a zalutale vraća na put solidnosti, život s njom prava je sreća.
Nije drugačije ni sa slobodom. Shvaćena u lijepom i idealnom smislu, ona je postala san i cilj pojedinaca i naroda.
Zanimljiva je to riječ, kojoj se doprinose najveće žrtve. Pjevamo joj pjesme, izgovaramo je sa strahopočitanjem, dižemo joj u čast spomenike.
Gundulić je imao pravo kada ju je nazvao darom u kom nam je višnji Bog dao sva blaga, ali to je samo pjesnička definicija, a mi hoćemo još i drugu, filozovsku i psihološku definiciju. A ona glasi:sloboda je izvor sjajne bistre vode, slatke u ustima, a gorke i otrovane u želucu. Ispravno shvaćena i upotrebljena, ona je blagodat, pred kojom padaju u prah i pepeo sva srebra i zlata, pa i ljudski životi, a loše upotrijebljena i protumačena i kod nevaljalih posjednika, sloboda je put koji vodi u perivoj zla svake vrste.
Mnogi misle da je sloboda samovolja. Raditi, ići, govoriti, misliti i željeti što hoću-to je po njihovom shvaćanju sloboda. Ništa dalje od istine, nego to. Život takvih sličan je vlaku, koji juri bez voznog reda. Istina, dotični su slobodni od svega:od obaveza, nadzora, rasporeda, dužnosti i od svakog reda, ali nisu slobodni od samih sebe. Sloboda je rezultat trajnog i sustavnog nastojanja oko sebe. Ona je nagrada jakih, ustrajnih i radišnih.
Slobodu ćemo pokloniti onima, koji su prošli kušnju, te nam cijelim svojim osobnim i duhovnim ustrojstvom pružili jamstvo da POKLONJENU SLOBODU NEĆE ZLOUPOTREBLJAVATI, već je iskoristiti za široki zamah i razvitak svih svojih odlika i sposobnosti. . .
Samo rijetkim i poštenim pojedincima povjerit ćemo društvenu i zajedničku imovinu i bez nadzora ćemo ih pustiti da s njom raspolažu.
Trebamo naučiti djecu da se odriču svoje potpune slobode i priviknu na zahtjeve starijih, iskusnijih i pametnijih.
Uzori ljubavi i slobode su nam svima potrebni. Po svjetionicima vremena, koji su imali vizije života i svijeta, došli smo do naših dana. Po njima smo sačuvali svu samobitnost i samosvojnost našeg naroda. Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to traži od nas muževni ponos.
Blaženi Alojzije Stepinac bio je uzor i svjetionik vremena, uzor ljubavi i slobode do danas i zauvijek. Njegove riječi odzvanjaju i danas kao zapanjujuća aktualnost. Pomanjkanje žive vjere i onaj bijesni boj protiv svake vrednote, nijekanje roditeljske vlasti i naučavanje i propagiranje slobodne ljubavi, glorifikacija i razvratnost u kinima i štampi. Kakvu nadu mogu imati oni, koji su ostavili izvor života? Trebamo snažno dovikivati na domaku oluje, koja prijeti cijelom svijetu.
S izrazito neuređenim identitetom, postajemo laki plijen moćnim korporativnim organizacijama, koji lijepe cijenu na sve.
Europska, politička i salonska uhodanost, nebitne učinkovitosti, pozicijsko-materijalna uzdugnutost i diplomatska naviknutost na nedodirljivost, obrazac je političkog i javnog postupanja. Uočavamo veliku podređenost svih problema nacionalnih država EU.
Novija istraživanja pokazuju da je bijeg od političkog sustava glavni razlog odlaska mnogih naših građana iz domovine.
Vratimo se evanđeoskom rodoljublju nadbiskupa Stepinca, koji je i danas odar smirenja, kao i gotički uzlet zagrebačke Katedrale prema nebu.
Dijeleći svetu Pričest blaženi A. Stepinac opazio je da je jedna djevojčica došla bosa na svetu Pričest. Zamolio je župnika da joj kupi cipele, a on kada bude imao novac, vratit će mu taj novac. Župnik je poslušao Kardinalovu molbu, pozvao je majku, te djevojčici kupio cipela, rekavši da je to Kardinalova želja. Žena je zaplakala od ganuća, te kroz plač priopćila župniku:”Nije samo jedno moje dijete bilo boso, kod svete Mise, nego troje. “Župnik joj je dao 4. 000 dinara da obuje dvoje djece.
Zato spavaj u samoći
Sred Hrvatske zemlje krila;
Tu te čuva danju, noću
Domovina sveta, mila.
Dr. Filip Šalinović