Proizvođači mandarina iz Doline Neretve preživjeli su teške godine. Jedan od njih je i Ivan Mataga koji, iako mali proizvođač agruma, ne odustaje, a (svjetliju) budućnost vidi u udruživanju u proizvođačke organizacije. Svoja razmišljanja o trenutnom stanju i perspektivi poljoprivrede u Neretvi iznio je u razgovoru za Agroklub.
OPG Mataga Ivan je malo poljoprivredno gospodarstvo na području Grada Opuzena čiji je cilj ponuditi prirodnu i svježu robu u roku od 24 sata od berbe. Jednostavno, kaže Ivan Mataga, tridesetogodišnjak i magistar ekonomije, kako se u dolini Neretve svatko bavi uzgojem mandarine i ostalih agruma, tako je i njega privukla proizvodnja i ljubav prema prirodi, a poljoprivredom se bavio i prije otvaranja OPG-a.
Ivanu je, inače, osnovni posao u struci (financije) u jednom hotelu, k tome je i gradski vijećnik u gradu Opuzenu, a u slobodno vrijeme, najviše vikendom, bavi se poljoprivredom kao dodatnim poslom. OPG je osnovan 2009. godine, nositelj je on a osim članova obitelji u radu im pomažu mobilni sezonski radnici zaposleni na određeno vrijeme (po potrebi za berbom).
Svježe voće i prirodni sokovi
Na 0,6 hektara na kojima se uzgajaju citrusi tj. agrumi ima 350 stabala mandarina, naranči 8 stabala, klementina 20-ak stabala, 80 stabala limuna, novoposađenih 40-ak koje zbog leda non-stop presađuju, (prije dvije godine led je odnio 10-ak stabala starih 20 godina), a smokve se nalaze pokraj kuće. Mandarine bude, ovisno o godini, od 10 do 20 tona, limuna do 200 kg kao i naranči, a klementine su ove godine baš rodile, bilo je 300 kg.
– Najčešće su nam vremenske neprilike zadavale najviše problema, pogotovo za osjetljive agrume poput limuna, koji ne podnose temperature ispod nule dugo, pa je bilo uvijek potrebe za presađivanjem. No ne odustajemo. Ne skladištimo toliko naše proizvode, koliko ih beremo i svježe odmah transportiramo bilo na otkup direktno kamionskom prodajom po gradovima ili putem dostave na kućnu adresu. Jedino što skladištimo i ujedno prerađujemo (preradom prvog stupnja) su naši sokovi, s čime smo se počeli baviti ove godine. To gledamo kao dugoročnu strategiju prilikom prodaje mandarina, kako sezona kratko traje i dolazi do brze zriobe, na ovakav način bi se spasilo dosta mandarina od propadanja, priča Ivan.
Ideja za prirodnim sokom od mandarine dobivenim od svježe ubranih plodova, vrlo brzo se rodila. Sok je dobiven pasterizacijom i hladnim prešanjem mandarina. Pasterizacijom se uništi što više mikroorganizama i ostalih čimbenika koji utječu na kvarenje soka te na taj način omogućava što duže trajanje proizvoda. Direktnim hlađenjem proizvoda nakon pasterizacije zadrži se originalno što više vitamina i minerala u samom soku od originalnog proizvoda. Za dobivanje 1l soka potrebno je 4 kg mandarina.
Program ruralnog razvoja
– Sok ne sadrži nikakve dodatne konzervanse (umjetne šećere i ostala sladila), samo prirodne šećere dobivene iz same mandarine. Potrebno ga je nakon otvaranja čuvati u hladnjaku ili na hladnom, tamnom mjestu i upotrijebiti u roku od 3-5 dana. Rok trajanja zatvorenog proizvoda je 2 godine, pojašnjava nam.
Od poticaja, zasad, koristi jednokratne poticaje na bazi nacionalnog proračuna, a prijavili su se i na podmjeru 6.3. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava” Programa ruralnog razvoja i trenutno čekaju rezultate. – Prolaskom na toj podmjeri uključili bismo se u eko proizvodnju. U planu nam je prijava i na podmjeru 6.2 “Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području, priča Ivan i nastavlja da navodnjavaju ljeti konstantno – zasad preko površinskih voda. U budućnosti bi želio navodnjavati putem solarnih pumpa s mogućnosti podzemnog navodnjavanja, ako ispitivanja pokažu da u dolini Neretve ima i pitke vode zbog i dalje visokog saliniteta ispod površine.
Kada je u pitanju stanje s proizvodnjom u Dolini Neretve, dodaje, dogodile su se negativne stvari nakon ulaska u EU. Prije svega zbog nespremnosti na takvo veliko tržište, ruskog embarga i nedostatka državne subvencije na otkupnu cijenu. – Tek nakon 4-5 godina proizvođači se okreću direktnoj prodaji, ali sve je to malo u odnosu što bi dobili udruženjem. Proizvođači se trebaju udružiti u proizvođačke organizacije zbog jače pregovaračke moći, lakšeg i organiziranijeg dogovora, lakšeg apliciranja na EU fondove, jeftinije nabave repromaterijala i mogućnosti direktne prodaje velikim kupcima zbog većih količina i uloge na tržištu, smatra Ivan.
Kako dodaje, prvi problem koji je pogodio neretvanske poljoprivrednike bio je izostanak državne subvencije na cijenu proizvoda (0,80 kn), s kojom je bila zajamčena minimalna otkupna cijena od 3,00 kune za neretvanske proizvođače, koja je potrebna za opstanak tj. pokrivanje troškova i neku zaradu.
Udruživanjem do lakšeg pregovora s otkupljivačima
– Nakon ulaska u EU dogodio se i ruski embargo. Rusija je bila najveći uvoznik neretvanskih mandarina i gubitkom tog tržišta sve je krenulo nizbrdo u dolini Neretve. Tržište EU-a postalo je zahtjevno za neretvanske proizvođače i otkupljivače (od kvalitete robe, pakiranja do ostalog), a postoji i prevelika cjenovna represija tj. pritisak na proizvođače u lancu proizvođač – otkupljivač- trgovački lanac, gdje najveću cijenu plaća proizvođač i u slučaju ne prodaje na tržištu. Problemi su se događali i vezano uz krizu u Agrokoru, Mataga nam kaže kako je bilo problema s naplatom u početku, ali da ih se većina uspjela naplatiti tek nakon godinu dana.
– Udruživanjem bi se lakše pregovaralo s otkupljivačima, zbog zajedništva među proizvođačima, lakšeg i čvršćeg dogovora među članovima te velikom količinom. Nije svejedno radi li se o društvu od 200 članova ili jednom članu na tržištu. Udruživanjem bi se lakše kontrolirao neuspjeh, a samim članstvom svaki bi član dobio dosta toga (nabavu jeftinijeg repromaterijala, lakše apliciranje na EU fondove i ostalo), napomenuo je Mataga i objasnio kako su neretvanski poljoprivrednici, revoltirani zbog stanja, krenuli u prodaju po hrvatskim gradovima, gdje direktno prodaju svoje proizvode hrvatskim kupcima.
Kao pozitivne strane ovakvog načina prodaje Mataga nam navodi dodatnu reklamu hrvatskim proizvodima na domaćem tržištu te rasterećenje otkupnih centara koji su posljednjih godina opterećeni količinom robe. Vlasnik OPG-a nam kaže i kako su reakcije hrvatskih građana odlične. Manji dio svojih proizvoda OPG Ivan Mataga i ostali poljoprivrednici iz doline Neretve prodaju i putem online prodaje. Kao i većina, oglašava putem facebooka svoje proizvode, a trenutno su orijentirani samo na fizičke osobe na domaćem tržištu. Oko 10-15% ode na takav način direktnom prodajom, ostatak se opet daje na otkup zbog kratke sezone i brze zriobe.
Ne čekati da država ili netko drugi radi za vas
– Dvije godine prodajemo preko online prodaje i preporučio bih takav način prodaje svim poljoprivrednicima. Prve godine se radilo o mizernim količina, ali ne treba na početku odmah odustati. Drugu godinu se već radi o ozbiljnoj prodaji, ne doduše o velikim količinama, ali svakako u budućnosti planiramo i širenje prodajnog asortimana.
Kada su u pitanju mladi i poljoprivreda, smatra da se nedovoljno mladih bavi poljoprivredom. – Mišljenja sam da bi prvo roditelji trebali osamostaliti svoju djecu u bavljenju poljoprivredom i poticati ih da ostanu u svom kraju i bave se s tim. Znači da im prikazuju pozitivne strane, a ne konstantno negativne stvari. Drugo, mlade bi trebalo educirati o tome, javno uključivati u razna predavanja, praktični rad i ostalo. Mislim da bi time bila veća zainteresiranost. U poljoprivredi i turizmu je budućnost jer vidim da se ljudi okreću tome, zdravoj prehrani, ugodnoj klimi, prirodi općenito.
Savjet za ostale je da se samo zajedničkim i upornim radom može postići dosta, a ne čekati da vam država ili netko drugi radi umjesto vas. Država može poticati, ali ne prodavati vaš proizvod. Ne kažem da je lako, ovo je uistinu težak posao, ali sve se može kad se hoće, zaključuje Ivan.
Piše: Renata Dragović/Agroklub
Foto: OPG Ivan Mataga