Predstavljanje knjiga vinskog pisca Željka Garmaza, Vinske priče Dalmacija te Vinske priče Slavonije i Hrvatskog Podunavlja održati će se u četvrtak, 31. siječnja u 18,00 sati u Narodnoj knjižnici u Pločama. Svi koji dođu dobit će jedinstvenu priliku kušati neka od najboljih i najzanimljivijih vina o kojima će Željko Garmaz pričati i objašnjavati zašto je baš njih izabrao za predstavljanje.
Vinske priče Dalmacija donose vam 73 portreta dalmatinskih vinara, a većini od njih je vinarstvo još uvijek usputno zanimanje kojim se bave nakon što završe posao lučkog kapetana, ugostitelja, kuhara, hotelijera, građevinara, sveučilišnog profesora marketinga, trgovca pesticidima, igrača kriketa ili strijelca glinenih golubova. Saznajte i zašto se Dalmaciju doživljava draguljom na svjetskoj vinskoj sceni, tko uzgaja plavac mali sivi, pošip crni, svrdlovinu, gegić, zlataricu, plasinu, bogdanušu, prč…, ali i zašto je svjetski priznata Jo Ahearne, Master of Wine, odlučila svoje vinsko gnijezdo saviti na Hvaru i od svijetu nepoznatih sorata raditi sjajna vina koja će u konačnici samo potvrditi status Dalmacije kao svjetske vinske egzotike!
Vinske priče Slavonije i Hrvatskog Podunavlja sadrže, pak, 48 portreta vinara istočne Hrvatske, a u toj knjizi možete saznati, primjerice, kako je Piotr Hanus iz Poljske počeo sa suprugom Alicjom proizvoditi svoje vino u Iloku, ali i zašto frankovku nipošto u rodnu zemlju ne žele izvesti pod tim nazivom. Jer, tvrdi, „frankovka u Poljskoj ima težinu kao Ribar u Hrvatskoj – kupi je i gotov si!“ Zašto supružnici Janečić svoju vinariju u Aljmašu nazivaju „kućicom za ptice“ i pritom uživaju u mislima Bele Hamvasa i Sandora Maraija? Zašto braća Čobanković svoja vina nazivaju „vinima za fešte“? Zašto Domagoj Buhač u vinograd znade otići u ronilačkom odijelu? Kako je Krunoslav Bartolović meliorirao brdo te na kamenu podigao vinograd? Koliko je visok Ivan Knezović, najviši hrvatski vinar, kojega u Iloku poznaju kao – Zmiju? Kako je Mladen Siber odrastao uz golubove listonoše te dudove svilce u spavaćoj sobi? Kako je Marinko Markota uspio ostati romantičar u susjedstvu Kate Lutkemeier, „najmasnije“ slavonske kraljice bećarca? Zašto Attila Szabo ne odustaje od proizvodnje pivarskog ječma i slada? Zašto se glavna enologinja Belja osjeća kao vinska pedijatrica? Zašto Viktor Tepeš kani u pomoć pozvati svoga brata Vlad(imir)a, a svoja vina proglasiti idealnim za Noć vještica? Kako je Branko Mihalj smislio gangu koja se često izvodi u njegovom rodnom Rakitnu? Tko je elektrograševinar koji je doktorirao na teoriji kaosa?
O AUTORU:
Rođen 1967. godine u Trebinju, osnovnu i srednju, kao i glazbenu školu – violinu, završio u Pločama, studirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, živio i radio u Splitu, Luxembourgu, Londonu, Zagrebu te se, konačno, kako voli reći, “skrasio” u Osijeku krajem 2006. godine. Ni u poslu kojeg je obožavao i kojeg je napustio u ljeto 2016. godine, novinarstvu, nije bio statičan, deset godina je radio kao ratni reporter izvješćujući s ratišta Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i Kosova, Makedonije, Albanije te – Sijera Leonea. Tamo je, prateći prvi angažman Hrvatske vojske u nekoj UN-ovoj misiji 2000. i 2001. godine, boravio tri puta te o toj zemlji napravio dokumentarni film Sijera Leone – zemlja krvavih dijamanata.
Boraveći u Gvineji i Sijera Leoneu Afrika mu je postala opsesija i od tada joj se vraćao svake godine. Čak je i medeni mjesec početkom 2007. godine proveo u Africi, pentrajući se sa suprugom Majom po ugaslim, ali i aktivnim vulkanima gorja Virunga te družeći se s gorilama. U Ruandi su upoznali fra Ivicu Perića, hrvatskog misionara koji je u tom dijelu Afrike u nemogućim uvjetima živio više od 20 godina. Pomoći ispunjenje njegova sna postala im je misija. Objavio je sa suprugom krajem 2011. godine knjigu Naš čo’ek u Africi, a odricanjem od prihoda od prodaje knjige pokrenuli su lavinu dobrote koja je pokrenula izgradnju velike škole u selu Kivumu u Ruandi za tisuću tamošnje djece i koja je u rujnu 2016. godine u potpunosti završena. Za te aktivnosti su u Hrvatskoj i on i supruga dobili priznanje Ponos Hrvatske, kao i Povelju humanosti Osječko-baranjske županije.
Paralelno s humanitarnim radom pisao je i blog Vinske priče, koji je u studenome 2013. godine doživio svoje ukoričenje. Knjigu Vinske priče je, pak, početkom 2015. godine Gourmand Drinks Awards proglasio najboljom hrvatskom knjigom o vinima te nominirao za ‘Gourmand Best in the World’ natjecanje u kategoriji ‘Najbolja europska knjiga o vinu’ (izvan Francuske)”.