SVETA TRI KRALJA-BOGOJAVLJENJE – „USTANI, JERUZALEME, JER DOLAZI SVJETLOST TVOJA I SLAVA GOSPODNJA SVIĆE NAD TOBOM“
Kad te ubi tuga, kad misliš „da su sve lađe potonule“, pomisli na riječi proroka Izaije: Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom. Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode. A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi pritjecati“. (Iz.60.1-5).
Bog i u bezizlaznim situacijama šalje poruke spasa
Teško je kad se izgubiš – zalutaš, kad se ne možeš snaći, orijentirati. Pogled u zvijezde za vedra vremena, pokazat će ti put – izlaz iz neizlazne situacije. Zahvaljuješ Bogu što si u takovim uvjetima ostao pri zdravoj pameti i shvatio poruku s neba – put u sigurno.
Mnogima je kroz povijest pogled u nebo pokazao ispravan smjer putovanja u luku spasa. Bog redovito, i u bezizlaznim situacijama, šalje poruke spasa, samo ih treba znati odgonetnuti, čitati – prihvatiti, i ako nam ne znam kako čudne izgledale.
Tri kralja dokazuju svoju mudrost uočavanjem zvijezde koja kazuje put k tako dugo očekivanom Spasitelju. Ono što je drugima nejasno, njima je znak s neba.
Dok gledam zvijezde na nebu vidim onu koja mi je u srcu, koja mi pokazuje ono najljepše, najplemenitije, ono što me najviše čini čovjekom – djetetom Božjim. Ispunjeno je ono istinom, dobrotom, ljepotom, ljubavlju, milosrđem, razumijevanjem, priznavanjem i čašćenjem najvećeg Bića – Boga, koji je izvor svakog života.
Ta nutarnja zvijezda usmjerila je mudracima pogled u nebo, koje im svojom zvijezdom šalje poruku i usmjerava ih na put spasa. Zvijezda ima sjaj, a sjaj je odsjev plamena kojeg je „zapalio“ Vječni Stvoritelj zadavši svemu stvorenome razlog i cilj opstojanja.
Priroda to ostvaruje nesvjesno, a čovjek kruna – stvorova, to mora razumski pokoravajući zemlju na dobrobit svemu što živi, posebno čovjeku, ispunjavajući poruku upućenu praroditeljima: „Evo ti zemlja, i podvrgni je sebi!“.
I obdari nas Gospod umnim i tjelesnim sposobnostima kako bi tu zadaću mogli uspješno provoditi u djelo.
Svaki dan, na svakom koraku nailazimo na čuda Božjeg stvaralaštva. U nama se budi puka znatiželja, ali ne znamo kakvo nas iznenađenje čeka na kraju tog neočekivanog i nepredvidljivog puta, ali smo uvjereni da će nadmašiti sva naša očekivanja.
Neobičan događaj slavimo danas: dolaze trojica mudraca s dalekog istoka u grad kralja židovskog raspitujući se gdje se rodio novi kralj. Kad je kralj Herod čuo da govore o nekom kralju, pobjesnio je. Odmah pomisli da to netko njemu želi preuzeti vlast. Ali je pred svetim kraljevima lukavo krio svoj strah. Dozvao je židovske vjerske poglavare i poznavaoce svetog Pisma i tražio od njih da mu kažu: Gdje se to ima roditi novi kralj? Oni mu odgovoriše: U svetim knjigama je još davno napisano da se to ima dogoditi u Betlehemu.
Dogodilo se više puta da naivno seosko čeljade dođe u grad i tu se ne zna odmah snaći. Svugdje ima bezdušnih lopova koji odmah uoče takovu osobu, pa mu se naprave prijatelji, te mu se ponude da će mu pomoći i povesti kuda treba. Naivan čovjek ne vidi u toj „dobronamjernoj“ osobi zvijer koja ga želi opljačkati.
Simbolika zlata, tamjana i dragocjene pomasti
Tako se lukavo i Herod napravio prijateljem svetim kraljevima. Reče im: Pođite vi u Betlehem, pronaći ćete onoga koga tražite, a onda se vratite, pa ćete mi kazati gdje je, pa ću i ja otići da mu se poklonim. Želio je na taj način doći do Isusa i ubiti ga. Ali znamo kako je Bog svetim kraljevima obznanio da se više ne vraćaju Herodu, i oni se drugim putem vratiše u svoju zemlju.
U jaslicama vidimo, uz pastire, i svete kraljeve. Vidimo ih kako donose darove: zlato, tamjan i dragocjenu pomast. Daruju mu zlato kako bi ga priznali za vladara, daruju tamjan priznajući ga Bogom, a dragocjenom pomasti žele naglasiti njegovo uskrsnuće – tijelo mu se neće raspasti.
Osta zabilježeno da su židovski duhovni poglavari znali stranim nepoznatim ljudima kazati gdje se Spasitelj rodio, ali nisu ni koraka napravili da k njemu dođu i da mu se poklone. Drugima su pokazali put, ali sami nisu pošli tim putem, valjda da se ne zamjere Herodu.
Mnogo je kroz povijest, pa i danas onih koji se dodvoravaju vladajućima, razvodnjavajući svoje vjersko uvjerenje. Te prelivode mile su samo sotoni. Čestiti ljudi od njih okreću glave.
Sv. Tri kralja nije smetala činjenica što židovski svećenici ne mare za Isusa, premda su ga očekivali i oni i njihovi očevi. Sveti kraljevi su to vidjeli, ali im to nije smetalo, niti ih odvratilo od puta k Novorođenome. Oni idu svojim pravcem. Oni idu Spasitelju i cijelog mu života ostaju vjerni.
Neka ti njihov primjer bude jaka pouka i snaga u teškoćama. Da smo mi pravi, istinski vjernici, ne bi nas mogla poljuljati ničija nevjera – bilo da je u pitanju svećenik, otac, majka, susjed, prijatelj.
Ostani vjeran onom što si jednom zavolio kao životni pravac. Sveti kraljevi su ostali vjerni svom pravcu, iako su vidjeli loš primjer židovskog svećenika. Ti imaš mnogo svetih primjera, idi za njima.
Apostol nam govori: „Znate braćo da smo iz smrti prešli u život!“. Tako je to. I čovjek se ovog Božjeg života u sebi ne bi odrekao ni za kakvu dobit na svijetu. Ne bi dok pamet radi, a kad mjesto mozga radi trbuh, onda je sve moguće.
I kad se izgubi svaka nada, znaj, sve je u Božjim rukama. I kod mnogih katolika lako je prepoznati znakove bolesti uzrokovane vlastitim nemarom, svojeglavošću, ohološću.
Ovaj se blagdan zove i Vodokršće. To je blagdan kad se voda blagoslivlja i nosi u kršćanske domove da bude na duševno i tjelesno zdravlje ukućanima, da odagna bolesti i napasti.
Neka sila Božja otjera od nas onu napast koja nas želi rastaviti od Isusa. Neki kažu da je to staromodno. Staromodno je biti kukavica i duhovna bijeda.
A uvijek je moderno biti čovjek koji ima svoje uvjerenje, svoj ponos, svoj pravac poput svetih Kraljeva i mnoštvo drugih velikana što se Kristu klanjaju.