Narod kojega bijeda tišti, najmanje opaža tu svoju nevolju. Vičan trpljenju, ne poznaje svoju unutarnju energiju. Kad bi vol bio svjesan svoje snage, nikada ga čovjek ne bi upregao. Neće se ni buniti, jer mu je, odavno ukradena sloboda, kao ptici, koja je godinama bila u kavezu, pa kada njoj se vrata zatočeništva otvore, ne želi odletjeti. Dugo će se još nositi to breme prošlosti
Podjeljen u samom sebi, sav život ljudi, pojedinaca i skupina pruža sliku borbe i to dramatične borbe, između dobra i zla, između slobode i istine, otkriva da je nesposoban sam sebi uspješno suzbiti nasrtaje zla, kao da smo okovani verigama.
Kad bi prošlost htjela te ružne uspomene uzeti sa sobom, riješili bi sve svoje životne probleme, kao narod. Malo je među ljudima onih, i u našem vremenu, koji stižu na drugu obalu pobješnjele rijeke, ostali samo jure gore – dolje obalom.
Proces uređivanja svakog društva, dugotrajan je i težak proces. Sada se nalazimo u zakonitom povijesnom procesu, gdje se rađa suvremeni, politički, kulturni i civilizacijski narod. Unatoč jedva dočekanoj, teškom mukom izborenom narodnom slobodom, često padamo, kao da smo umorni napraviti kvalitetniji iskorak. Evidentna je bezvoljnost zbog stalnih razapinjanja između starih podjela, ocrnjavani agresivnim ljudima i idejama prošlosti, potiskivani i ucjenjivani profiterskim interesima unutarnjih i vanjskih političkih moćnika.
Povijest se naša zna, ali nije poznata. Istina se još uvijek krije i ne promiče se. Taji se i zaboravlja, da je bitka na Gvozdu do bitke za Knin obilježena čežnjom za slobodnom i samostalnom državom. Stoljeća neslobode, odnijelo nam je i odnosi ljude i zemlje, uskratilo kulturu i blagostanje, a donijelo zaostalost, poniuženje i neslogu. Sve su vojske skršene, sve nenarodne politike, evidentno i danas propadaju, a ostala je samo čežnja. Svi narodi vole svoju domovinu, ali samo su Hrvati, svaki dan, u četrnaest stoljetnoj mukotrpnoj povijesti, bili u stanju za nju i ginuti. Njihova su tijela izravnala polja i zavalila jame, ali duh nije i neće klonuti.
Nismo potonuli, naša lađa nije propala. Dočekali smo trenutak da se uspravimo i razvijemo svoja jedra. Najsretnija generacija u tisuću i više godina slomila je čeljust od željeza, ugasila munje i smirila oluje. Ali čeljust nije nestala. Ne može više gristi, pa šapuće da je naša država razočaranje, naše domoljublje zaostalost, a vjera besmislena.
Veliki naš pjesnik Vladimir Nazor, i onda je pisao da Hrvatska jest slomljena i prignula se, ali nije propala.
…Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje,
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al još tu je!
Nismo smjeli učiti o toj Zvonimirovoj lađi. U teškim su nas vremenima hrabrili svjedočenjem da smo sačuvali vjeru, kad se ona svodila samo na nadu, a odanost i postojanost, svaku nadu pretvori u vjeru. NITKO NAS NE MOŽE POBJEDITI, AKO NAŠA SRCA TO NE DAJU !
Danas, hvala Bogu, nismo u čekaonici međunarodnih asocijacija, već sjedimo za istim stolom, pa nam našu budućnost, nikada više neće, nitko određivati.
Pacifističkom islamskom invazijom, a ne migracijom, jer se radi o čistom osvajanju prostora, nadam se, da naši pretstavnici vlasti neće dopustiti. Vidimo, kako se u kvartovima velikih europskih gradova, u kojima vlada paralelni svijet kriminala i šerijata, uporno nameće rigidna europska lijevo – liberalna udružena politika, udružena s kapitalom, pod krinkom opće prihvatljivih ljudskih prava, lažnim brigama za pojedine skupine s nevladinim udrugama.
U tom kontekstu, mene više od svega, brine nizak indeks fertilnosti po paru od 1, 3 %, što je biološki ireverzibilno za Hrvatsku, pa ako se tako nastavi, Hrvati će za pedesetak godina biti manjina na svom djedovskom ognjištu. Navedeni doseljenici imaju fertilnost od 8 i više posto. Moralni kolonijalizam se ne smije dozvoliti, jer bi to značilo samoubojstvo nacije. Hrvatska mora imati definiran proces revitalizacije. NAŠA DOMOVINA MORA ISPUNITI SNOVE NA KOJIMA JE NASTALA!
Naš narod mora biti svjestan svoje snage! Znak naših velikana, od kojih trebamo učiti bila je: SKROMNOST, A SITNODUŠJE SE VOZI U KOČIJI SAMOLJUBLJA!
Zato, s pravom se, u ovo pred Božićno vrijeme molimo:
Ponesi Gospodine na valovima svojim, ove lađe nasukane, stare kuće ostavljene, te uz pomoć vjetra, probudi vjeru i ljubav zaspalu, spasi naše bijele stijene djevičanske! Izlij svoje podnevno zlato, na gotovo izgubljeni hrvatski narod svoj, koji je stoljećima bio na braniku kršćanstva! Probudi ugašeni tračak svjetlosti na našu domovinu, omekšaj ćudi kamene i zagrij grudi ledene!
U komunizmu sam shvatio da čovjek ne mora biti pokvaren da prihvati komunizam, a u demokraciji da mora biti pokvaren, da ga se ne odrekne.
U Hrvata je uvijek čovjek bio “titula”, a ne doživljaj. Čovjek u svojoj sveobuhvatnosti, s vrhunskim etičkim kriterijima je nezamjenljiva kategorija, s uvjerenjem da će i ostati takav.
Dr. Filip Šalinović