Dobro si razmislio i „skrojio“ planove vedrije budućnosti, te „zasukao rukave“ odlučan da to i ostvariš. Sve je to lijepo – hvale vrijedno, ali znaj da te na putu ostvarenja lijepih želja čekaju mnoga iznenađenja, nepredvidive poteškoće. Svi tvoji planovi „past će u vodu“ ako se brzo umoriš i odustaneš od svojih snova bojeći se „borbe s vjetrenjačama“. Znaj, u strahu su velike oči. I kad je najteže, skupi snagu i nastavi „put po trnju“, kako bi jednog dana procvale ruže.
Gospodin dolazi, čitav svijet je u velikom iščekivanju
Đak je krenuo od kuće u školu, ali se na putu zaigrao s prijateljima zaboravivši kamo je krenuo. Drugi se odlučio za sport, ali na putu do dvorane zaustavi se u nedužnoj igri vršnjaka koji nemaju sportskih ambicija… Ti ideš prijatelju u posjet, ideš na posao, ali na tom putu uvijek sretneš neko društvance koje te poziva na kratku ćakulu, koja kad započne teško prestaje i ti zaboraviš kamo si krenuo.
Sjeo đak kod kuće s knjigom u ruci. Treba odraditi domaći zadatak, pripremiti se za ispit. S ulice odjekuju veseli glasovi igre školskih kolega koji su možda svoju zadaću već naučili, ili su to odgodili za neko drugo vrijeme. Tom zovu ti ne možeš odoljeti, odložiš knjigu i brzo im se pridružiš. Zar ne vidiš kako i koliko si pogriješio. Uči dok ne naučiš, pa će biti vremena i za igru.
Kad je plan dobar, nikakove prepreke nas ne smiju zaustaviti na putu ostvarenja. Gotovo dvije tisuće godina čekali su Židovi – izabrani narod – obećanog Spasitelja. Potlačeni, progonjeni, rasuti po svijetu čekali su veliki dan kad će ih osloboditi, sabrati ih u kraljevstvo bogatstva mira i sreće o kojem su toliko govorili njihovi preci. I taj veliki dan je blizu. Obećani je tu.
Petnaeste godine vladanja Augustova nasljednika cara Tiberija pojavio se prorok pustinjak – Ivan Krstitelj, kako čitamo u današnjem evanđelju. Upozorava on Židove na skori dolazak dugo očekivanog Izbavitelja. Obećani i tako dugo očekivani Mesija – spasitelj je pred vratima. Treba ga dočekati, spremiti se za susret s njime, primiti ga.
Očekivali su Židovi proroka preteču – glasnika koji će najaviti velikog vladara. I nisu se prevarili. Iz pustinje se čuje njegov glas: „Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje“. (Lk.3.4-6). Ove slikovite proročke riječi su mnogo govorile Židovima, a upućene su i nama danas.
Gospodin dolazi. Čitav svijet, pa i nevjernici su u velikom očekivanju – spremaju se za doček Isusova rođendana. Ako je ikako moguće, svatko se vraća u rodni dom, pogotovo u sela gdje ožive stari dobri običaji uz badnjak na kominu i vedra – razdragana lica susjeda u čijim se očima odsjeva radost betlehemskih pastira – radost koja je zahvatila sve prostore i sva vremena.
Ta, Bog se rodio. Okićeni, posebno rasvijetljeni gradovi i sela širom svijeta. Jelke, žarulje koje trepere, prskalice, darovi, čestitke… Sve nas to podsjeća na dan kada se među nama pojavio Bogočovjek – Isus iz Betlehema.
Budimo čisti i besprijekorni za Kristov dan
I Crkva želi da i na vanjski način što svečanije proslavimo Isusov rođendan, ali to nije najbitnije. Božić nam ne smije biti mrtvi spomen Isusova rođenja, nego živi susret s njime u ispovijedi gdje nam se oprašta, kod oltara gdje nas hrani kruhom besmrtnosti, u crkvi gdje slušamo njegov glas, u svom domu gdje se okupljamo u ljubavi i molitvi oko zajedničkog stola. Naš Božić mora biti Isusov osobni posjet nama.
Gospodin dolazi… Crkva nas upozorava riječima Ivana Krstitelja: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze!“. Nije riječ o cestama, nego o srcima. Gospodin želi da tu bude ravan put njegovoj riječi i ljubavi. Kako je često grbav put do našeg srca, često zatvorena vrata. Na tom putu treba poraditi, vrata mu otvoriti.
„Nek se svaka dolina ispuni!“. Ne radi se o rupama na cestama, o dolinama, nego o našim praznim dušama. Treba ih ispuniti djelima dobrote i ljubavi.
„Svaka gora i brežuljak neka se slegne!“. Nije govor o kamenim bregovima, nego o kamenim srcima, otrovu zla u dušama što Bogu onemogućuje put i pristup k nama. Poplava zla i grijeha poplavila je i naš kršćanski svijet – dijeli nas, rastavlja od Boga i ljudi.
Grijeh je bodljikava žica koja se ne postavlja samo na granicama država, već i u međuljudskim odnosima, što Bogu pregrađuje put do nas. To su brda na Božjem putu k nama, na našem putu k Bogu. Treba ih ukloniti.
„Neka krivudavi putovi postanu pravi!“. Ozbiljna opomena. Mi rado i mnogo krivudamo. Život nam je vrlo često u cik-cak liniji. Jednu ruku pružamo Bogu, a ni vragu se ne želimo zamjeriti. Pola srca dajemo Bogu, a pola ostavljamo sebi na raspolaganje. I tako ispada korak k Bogu, dva od njega. Ne možemo tako s Bogom. On traži tebe čitavoga. On treba obje tvoje ruke pružene na molitvu, na pružanje pomoći potrebnome. Ići pravim putem ravno k Bogu, i s tog puta ukloniti sve zapreke, „da budemo čisti i besprijekorni za Kristov dan“!“, za njegov rođendan. Tada će svaki čovjek vidjeti spasenje Božje – osjetiti Božju prisutnost.
Bez Boga u srcu nema Božića u domu. Božić bez Boga – kakva besmislica. Mnogima je to Božić, ali to ne smije biti naš Božić.
Zato pripravite put Gospodinu do svoga srca, do svog doma. Tada će svatko vidjeti spasenje Božje.
Čudan je ovaj svijet. Premješta brda, puni ponore, jame, provalije, a u isto vrijeme kopa ponore i provalije među ljudima. Stvara – povećava razlike, ruši mostove. Prevelika je razlika između bogatih i siromašnih, domaćih i doseljenika, muškaraca i žena, starih i mladih, učenih i neukih.
Veliko je polje rada kako bi istinski pripravili put Gospodinu koji treba tebe, tvoj poklon. Programirana priroda mu se pokorava, a ti?
Učini nešto dobra kao poklon Novorođenome.