Ova nedjelja je posljednja u Crkvenoj godini. Počela je s Došašćem, a svršava svetkovinom Krista Kralja. Želi se naglasiti početak i svršetak Isusova ovozemaljskog života. Rođeni, raspeti, uskrsli Isus Krist gospodar je vremena i vječnosti, života i sudbine svih nas. Pobjednik je nad zlom i smrti. On je vladar – kralj Božjeg kraljevstva istine i ljubavi.
Slušali smo u evanđelju: Isus svezan, osramoćen, popljuvan, od svih napušten, s trnjem oko čela stoji pred Pilatom, visokim časnikom rimskog cara. Optužen je za dvostruki zločin – za uvredu Božjeg i carskog veličanstva. Za jedno i drugo nagrada je smrt.
„Tko je god od istine, sluša moj glas“
Sastali se istina i sila, ljubav i mač. Pilat ne zna što bi s tim čudnim – čuvenim optuženikom što savršeno miran dostojanstveno stoji pred njim. Pilat prekida šutnju i pita ga: „Jesi li ti kralj židovski?“. (Iv.18.33.). Biti kralj u rimskom carstvu toga vremena bilo je ravno veleizdaji. Uz cara, kraljevima nije bilo mjesta osim na križu ili u tamnici. Isus zato odgovara protupitanjem: „Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“. (Iv.18.34.).
Pilat je zbunjen optužnicom i razjarenom masom te mirnim držanjem optuženika, pita ga: Što si učinio?“. (Iv.18.35.). Isus ne odgovara. To Pilata još više zbunjuje. Zna Isus da i Pilat zna da on nije ništa zla učinio, zato i šuti. Tada Isus nastavlja razjašnjenje o sebi i svom kraljevstvu: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“. (Iv.18.36.).
Međutim, o tom kraljevstvu istine, o kralju koji će za tu istinu i na križ, oholi Rimljanin nema pojma.
Isusov konačni odgovor na Pilatov upit: „Ti si dakle kralj?“, bio je: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas“. (Iv.18.37.).
Isus djelomično potvrđuje Pilatovu optužnicu, kao da želi svoju smrt. On je kralj – vladar, ali ne kao ostali što vladaju ljudskim sudbinama. Car u Rimu ne treba drhtati za svoje carstvo, želi Isus poručiti.
Moje kraljevstvo ne pripada ovome svijetu. Nije Isus došao na našu zemlju da osniva svoje carstvo, nego da osvoji duše. Ne želi vladati silom oružja, nego snagom ljubavi. Ne sakuplja porez nego osvaja srca. Ne traži zlato nego dobrotu, svetost. Kraljevstvo njegovo nije ograničeno državnim međama ni stražarskim kulama.
Njegovo je kraljevstvo gdje god ima duša gladnih Boga, Božje istine i ljubavi, bez granica u vremenu i prostoru.
„Tko je god od istine, sluša moj glas“. (Iv.18.37.). Ove Isusove riječi nas sile da preispitamo knjigu svog života, da dobro pogledamo da li „slušamo njegov glas“. Moramo vidjeti da li smo prijatelji istine. Vlada li Krist našim duhom i našim domom, ili je otud protjeran kao nepoželjan? Trebamo se zapitati, što smo mi Kristu? Prijatelji, vojnici, građani njegova kraljevstva koje čeka vječna plaća – Božja mirovina u njegovu kraljevstvu istine i ljubavi, ili bjegunci, izdajice koje čeka tamnica.
Svako srce, svaka obitelj njegovo je kraljevstvo – moralo bi tako biti. Da li je to i naše srce i naš dom? Isus čeka odgovor.
Svojim žarom zagrijmo i one koji su hladni
Mnogi su kroz povijest slijedili Kristov put, počevši od onih skromnih – nepoznatih, pa do velikih državnika koji su zadivili svijet svojom hrabrošću, pameću i ljudskim vrlinama. Bili su to u novije vrijeme Francuski general de Gaulle, američki predsjednici John i Robert Kenedi. Oni su zadivili svijest svojom vjernošću Kristu i njegovoj Crkvi. Sav svijet ih smatra velikanima, a mi katolici gledamo u njih s ponosom. Bili su putokaz mnogim slabićima. General de Gaulle nikada nije, ni u ratu, ni kao šef države, propustio nedjeljnu svetu misu, pa ni onda kada se nalazio u posjetu istočnim zemljama. U njegovoj pratnji uvijek je bio svećenik.
Vrijedno je to istaknuti danas kada slavimo blagdan Krista Kralja, kada ispitujemo svoju vjernost Kristu. Vrijedno je to naglasiti kao primjer bezbrojnim milijunima katolika koji se ni po pameti, ni po ulozi i značenju ne mogu usporediti s Kenedijem i de Gaullom, ali se mogu približiti po vjernosti Kristu.
Pogledajmo naše očeve i majke. Brinu se za zajedničku obiteljsku molitvu, za poštivanje Boga i njegovih zapovijedi, bore se protiv psovke i bestidnih riječi u svom domu. Brižno paze da djeca pohađaju vjeronauk i radosno sudjeluju u svetoj misi. Većina njih zna da vjera i svetinje nisu samo briga svećenika, nego i svakog vjernika.
Svi mi kršćani činimo jednu zajednicu, te ova naša crkva predstavlja tu zajednicu u očima naših susjeda, pa se brinemo oko njena uzdržavanja.
Neka Bog blagoslovi svako srce koje se veseli napretku Kristova kraljevstva. Dobro znaju naše majke da odgajajući djecu uz Krista, grade i sebi i djeci sreću.
Mi svagdano molimo: dođi kraljevstvo Tvoje. To znači da želimo da Bog zavlada u svakom ljudskom srcu. Kad roditelji odgajaju svoju djecu u ljubavi prema Bogu, kad ih uče vjernosti Kristu, oni se na taj način zalažu i rade da Isus zavlada njihovim srcima. Na taj se način brinu za učvršćenje Božjeg kraljevstva.
Kad se radi o dobru, uvijek ga je premalo, a kad se govori o zlu, uvijek ga je previše, makar ga malo bilo. Dobro promisli, zar i ti ne bio mogao nešto više u svom životu učiniti za Božje Kraljevstvo?
Ne žive na svijetu samo oni koji se opijaju seksom i drogom. Ima i čestitih duša. Svi vi koji sudjelujete na svetoj misi, koji se nastojite držati u blizini Kristovoj, spadate među Božje junake koji plivaju boreći se da ih mutne i prljave vode ne ponesu nizbrdicom.
Upitajmo se danas na blagdan Krista Kralja da li bi mogli biti još vjerniji, odaniji prijatelji? Isuse, pomozi nam i oduševi nas za sebe. Daj da svojim žarom zagrijemo i one koji su hladni.