Poznato mi je kako su Hrvati, najčešće, kroz svoju mukotrpnu povijest “igrali” podložničku ulogu. Uvriježila se narodna sintagma: “Tko ti je gospodar, ti mu trebaš biti sluga. ” Unatoč stvorene Samostalne i Suverene države Hrvatske, nisam vjerovao da će se takva hibridnost provući do današnjih dana.
Nietzsche je zastupao pravo jačega da se dođe do nadčovjeka (Übermensch-a), pa se treba izjasniti. može li se čovjek oduševljavati tim ćudoređem, ili recimo, onim kršćanskim, koje je tome sasvim suprotno? Po staroj klasičnoj estetici lijepo je ono što zadovoljava pravila razmjera i sklada.
Jasno je, da o nekoj čistoj i neodređenoj čovječnosti, ne može biti govora. Mi se ovdje ne opredjeljujemo za određenu ideologiju, nego, jednostavno, iz bitnosti odgojnog posla zaključujemo:nužno mora postojati izgrađeni i točno određeni filozofski, ćudoredni i estetski sustav, jer bez toga traženi čovjek postaje “čardak” ni na nebu ni na zemlji.
U svakidašnjem životu često susrećemo ljude, pripadnike ove takozvane čiste čovječnosti, pa baš po njima, možemo najbolje uočiti sve njezine manjkavosti i zablude. Takvi ljudi boluju od svojih ideja. Ni za što se ne mogu odlučiti, nemaju stava ni načela, ni o čemu ne izriču sud, ni za što nisu zagrijani, a budući da nemaju stava ni stajališta, sve im je jednako drago i mrsko. Snošljivost prema svemu, znak je njihove beznačelnosti, jer u bitnosti uvjerenja-dubokog i proživljenog-leži neka vrst nesnošljivosti. Takvi se ljudi izgube, rasiju i istroše na svim stranama bez vidnog uspjeha, ili bar s mnogo manje od onoga koji bi postigli, kada bi se uputili određenim smjerom. Kad nemaš pravi put, svaki ti je put pravi, pa i stramputica. Imamo primjera i za narode, koji su zbog pomanjkanja svijesti o sebi propali i nestali u vremenu.
Naše vrijeme Samostalne države donijelo je sa sobom najrazličitije kulturne, filozofske i društvene ideologije i i stare sustave. Svima im je, ipak, zajednička prva i vrhovna vrijednost:Bog, kao vrhovni etički kriterij, obitelj i narod. U tome brižljivo nastoje otkriti sve one zakone po kojima ta zajednica živi i razvija se. To je sasvim ispravno, jer društvo nije puki zbroj i umnožak pojedinaca, već nešto novo, što ima svoju posebnu logiku i psihologiju. Podcjenjivanje takvih pitanja i vjerovanje, dobro dolazi onima nevrijednima, koji na taj način postaju lišeni obaveze da se brinu za sebe i za svoju vrijednost, smatrajući dovoljnim da skupa sa sustavom kojemu pripadaju, rješavaju probleme opće naravi. A to tako škodi i samim sustavima, jer oni ne napreduju, već nazaduju, ako ih vode pojedinci koji nemaju druge prednosti, osim same pripadnosti.
Kakav sustav bio da bio, njemu nikada ne smije biti sasvim svejedno, kakva je osobna, intelektualna i ćudoredna vrijednost i jakost pojedinaca koji mu pripadaju kao članovi. Gol, mršav, nepotkovan, nesposoban, ulizica, dodvorac, samo je član na papiru, a dotjeran i u sebi uređen, postaje suradnik, upotrebljiv i koristan čimbenik pokreta, stranke, skupine, naroda i države kojoj pripada. To su dužnosti koje se ne smiju preskočiti. Jesmo li mi u našoj Domovini dosegnuli ideju istinskog razmišljanja o ljudima:koji su isklesani, vrijedni i dotjerani u svakom pogledu, koji bi sa svojim ogromnim stručnim i obrazovnim potencijalima koristili našem narodu, ili su samo dobro vertikalno strukturirani puni intriga s bezobzirnom borbom za vlast, za novac, za pozicije i za karijere’?
DRŽATI BUDUĆNOST OVE ZEMLJE TAOCEM RADI POLITIČKE KORISTI, NEODGOVORNO JE I NEPOŠTENO!
Život je pun neriješenih pitanja, nesporazuma, čvorova i nejasnoća. Često nas hvata očaj i tuga, nestaje nam svjetla i snalaženja, načela i polazne točke. Kao da se sve više zaboravlja istina da svijet sve svoje oznake dobiva po ljudima. Samo po njemu on je lijep i ružan, dobar i zao, istinit i lažan. Hrvati imaju snažan ljudski i stručni potencijal posegnimo za tim, najčešće samozatajnim potencijalom, koje smo dobrim dijelom “bacili”na marginu života. S njima bi lakše, brže i bolje riješili mnoge životne nevolje našega naroda.
O hrvatska majko kamena i meka,
o hrvatska majko sva naša si jeka,
gradila te srca četrnaest vijeka.
koliko suza na tebe su pale,
da bi djelić slobode ti dale. . .
Ništa se neće riješiti lažnim kriterijama, riječima i praznim pojmovima. Svi to, što je moguće prije, moramo shvatiti jer je neuređenost države, društva i javne scene dosegnula granicu prihvatljivosti. Veliki raskorak između stvarnog i propagandnog, vrlo brzo, uvest će nas u izgubljenu realnost,
Ovo su otvorena pitanja, koja se ne smiju preskočiti. BAŠTINICIMA HRVATSKE DRŽAVE PORUČUJEM natpis s Kneževog dvora:
Obliti privatorum Publika curate (ostavite privatno, borite se za zajedničko).
Vi ste jedini, koji ste u stanju to i učiniti!
Dr. Filip Šalinović