Četrdeset godina igranja rukometa u Pločama!
Pločanski šport, a time i Grad Ploče u cjelini slavi jedan rijedak jubilej. Slavi, naime 40 godina kako je ondašnja Stanica narodne milicije, u okviru SUP-a (Sekretarijat unutrašnjih poslova) u Pločama registrirala rukometni klub pod imenom „Kartonplast“. U klubu su tada bila zastupljena muška i ženska sekcija i daleko bi me odvelo kad bih prepričavao kako su od jednog ubrzo nastala dva kluba i koji su bili razlozi za to. Danas muškog nema iz više razloga, a ženski je ucrtao Ploče na športski zemljovid Republike Hrvatske pa i šire.
Nije mi ovdje namjera iznositi sve uspjehe koje je Rukometni klub „Dalmatinka“, kako se posljednjih dvadesetak godina zove, postigao i koje postizava. To bi trebala biti teme jedne obljetničke publikacije.
Kroz klub su prošle stotine djevojčica i djevojaka od kojih su kćeri također igrale ili još igraju rukomet.
Ovom prilikom treba podsjetiti da se treniralo na asfaltiranim i betoniranim gradskom površinama kod stare škole, iza Vatrogasnog doma, iza nove škole, a napose na parkiralištu ispod ŠC „Močvara“ koje parkiralište je po tim treninzima zapamćeno i kao „Donje igralište Močvare“.
Pomalo se stjecalo „pravo građanstva“ na igralištu SC „Močvara“, a da bi se moglo trenirati i pod svjetlom, trebalo je otići i u Komitet.
Kroz klub je, kako rekoh prošao velik broj igračica. Počesto bi ih godišnje bilo i preko sto. Nije nikakvo čudo da se u Pločama iz godine u godinu stvarala značajna rukometna imena kako hrvatskog, tako i jugoslavenskog rukometa. Ulaskom u Športsku dvoranu, rad se intenzivirao i dobio još više na kvaliteti. Iako smo tu i tamo posezali za nekim pojačanjem, politika kluba je bila i bit će oslonac na vlastite snage. To klupskim uspjesima i podvizima daje jednu dodatnu kvalitetu i dimenziju.
Osvajanjem drugog mjesta 1991. godine na, tada državnom prvenstvu za pionirke u Puli, RK „Dalmatinka“ skoro svake godine izlazi na državna prvenstva na kojima postiže odlične rezultate. Tako je bilo i na dva posljednja prvenstva za kadetkinje na kojima smo bili treći i četvrti. Stvara se i značajna trenerska baza jer bez pravog i stručnog rada ne bi bilo ni ovakvih rezultata. „Dalmatinki“ treneri su cijenjeni u Republici Hrvatskoj. Priznanje njima, a i klubu je činjenica da je iz Ploča dugo godina bio koordinator mlađih uzrasta Dalmacije kao i prvi trener kadetske reprezentacije. Također je stručnjak iz Ploča nekoliko godina bio prvi trener seniorske hrvatske reprezentacije, a sada je izbornik juniorske reprezentacije.
Posebna priča je naša ping pong igra s prvom ligom.U četrnaest godina u elitni razred hrvatskog ženskog rukometa ušli smo četiri puta. Prvi put tri, a drugi dvaput za redom u Pločama smo ugošćavali „Podravku“, „Lokomotivu“ i ostale. U tom razdoblju bili smo i sudionici Final Foura na kojem smo bili treći. Prilikom trećeg ulaska „plesali samo jedno ljeto“.
Ove, 2018. godine poklopila se činjenica da smo se prošetali drugom ligom, a to znači da smo postali i sudionici najvišeg ranga natjecanja.
Rijetki su klubovi koji uz značajnu obljetnicu postojanja slave ovakve športske uspjehe. Klub koji u sezoni 2017/18. izgubi samo dvije utakmice, jednu prijateljsku, a jednu kup zaslužuje sve pohvale.
Pločanski rukometni prvoligaš je iz grada koji je najmanje duplo manji od bilo kojeg drugog grada koji se može podičiti da su njegove rukometašice u prvoj ligi. Kad nekomu kažete da je u prvi razred u Pločama upisano šezdesetoro djece onda vam ne vjeruju. Nije im jasno kako je moguće da još uvijek imate reprezentativke.
Ako se po jutru dan poznaje, onda se ne treba bojati rezultata u prvoj ligi. Zar to najbolje ne potvrđuje činjenica da je „Dalmatinka“ prije nekoliko dana, igrajući sa „Splitom 1010.“ uvjerljivo pobijedila.
Rezultat je, nažalost tek jedno poluvrijeme ovog kluba. Za njega se ne treba bojati.
Pravo je pitanje hoće li Ploče podržati ovaj uspjeh bez presedana i sa svoje strane pripomoći da se „Malene“ iz malog mjesta zadrže u elitnom razredu hrvatskog ženskog rukometa. Svi igrački i stručni uvjeti za to postoje. Vjerujemo da će klupsko vodstvo ovo „drugo poluvrijeme“ odigrati uspješno i da će za to imati punu podršku u Pločama.
Kao što ste vidjeli, u ovom malom pregledu kroz proteklih četrdeset godina nisam spominjao imena.
Ovo neka bude samo čestitka klubu u cjelini koji je ploveći kroz Scilu i Haribdu hrvatskih i pločanskih prilika i neprilika, u svakodnevnoj borbi za golo preživljavanje održao glavu iznad vode.
Vjerujem da će u ovom svečarskom ugođaju u tomu uspjeti te da će uz vjerne navijače koji su uvijek uz njega, imati podršku onih koji zapravo odlučuju o „životu i smrti“ pločanskog športa kao i da će ulazak „Dalmatinke“ u I. hrvatsku rukometnu ligu biti zamašnjak vraćanja (svakako uz još par uspješnih športskih klubova) ukupnog pločanskog športa na one pozicije koje športski klubovi i šport u cjelini našega Grada to i zaslužuje.
Prvu službenu utakmicu RK „Dalmatinka“ će odigrati u četrdeset i prvoj godini svoga postojanja. Vjerujem da će sljedećih četrdeset godina početi uspješno. Ako i ne uspije u športu su uspjesi i neuspjesi sastavni dio života. Rukometni klub iz Ploča je padao i dizao se, rezultatski i na svake druge načine. U tomu je očvrsnuo i vjerujem da će svoj športski i rukometni život uspješno nastaviti.
Kao što rekoh, ovaj kratki sastavak posvećen je isključivo Rukometnom klubu „Dalmatinka“. U njemu nisam spominjao pojedince. Ali, bez onih koji su u klubu bili kratko ili u njemu proveli veći dio života, kluba danas ne bi bilo. I pored vrijednih trenera, članova uprave, navijača i svih onih koji su klub podržavali i dalje podržavaju, danas ne bih imao o čemu pisati da nije bilo pločanske mladosti.
One mladosti koja je kroz klub prošla koja je gubila i dobivala utakmice i koja danas vrijedno trenirajući i igrajući predstavlja klub i Grad u Republici Hrvatskoj kao i izvan nje, o čemu zapravo najprije i najviše treba pisati.
Stoga ću u nekoliko nastavaka predstaviti Rukometni klub „Dalmatinka“ u ovom Portalu na način koji je donekle poseban, ali koji vjerno ocrtava i opisuje pločanski ženski rukomet od samih početaka do danas.
Piše: Neven Vicić
Foto: Arhiva (Portal Rogotin)