Čak 50 tisuća dolara donirao je Neven Smoje iz Pertha u dalekoj Australiji kako bi se restauriralo 18 dragocjenih inkunabula, osam povelja na pergameni i jedna povelja na ručno rađenom papiru, koje se nalaze u franjevačkome samostanu Svete Marije u Zaostrogu. Na molbu fra Branka Brnasa, gvardijana samostana, uz odobrenje Ministarstva kulture RH, inkunabule je restaurirala Nevenka Perić-Klarić, konzervator-restaurator savjetnik iz Splita, dok je posao oko replika drvenih korica i ukrasnih kopči obavio viši konzervator-restaurator Miroslav Klarić.
Dvije godine stručnog i strpljivog posla
O kakvom projektu je riječ svjedoči činjenica da je za restauriranje preko dvije tisuće listova trebalo dvije godine strpljivog i stručnog rada i napokon se očekuje povratak ovih vrijednih dokumenata u samostansku knjižnicu, za koju fra Branko kaže da je „mauzolej u kojoj kulturna baština najplemenitijih duša zajedno počiva“.
Inkunabule su bile u vrlo lošem stanju i bio je krajnji trenutak da se poduzme ovakav korak. Naime, vlaga je utjecala na kvalitetu papira i oštetila je vlakna, uslijed čega je papir postao krt i trusio se. Vremenom su nastala veća oštećenja i, zbog izblijedjele tinte, pojave smeđih mrlja, plijesni i gljivica, dijelovi listova su izgubljeni. Uz to je knjižni blok bio rašiven, ručno šivani stari uvez je popustio, a jedan dio listova, negdje i cijeli slogovi, se odvojio. Kapitelne vrpce su bile samo djelomično sačuvane na nekim inkunabulama, od kojih je većina bila bez korica ili su bili sačuvani samo dijelovi korica. Točnije, samo je jedna inkunabula imala originalne korice, prednju i zadnju, u koži ukrašenoj slijepim tiskom.
[Best_Wordpress_Gallery id=”303″ gal_title=”180828inkunabule1″]
Prema riječima Nevenke Perić-Klarić, nakon što je foto dokumentirano i zapisano postojeće stanje, najprije je obavljeno suho čišćenje od prašine i zaostalih insekata mekim kistovima i gumicom te su odvojeni slogovi i očišćen je hrpat od ljepila, kože i sličnih sadržaja. Poslije analize kiselosti papira, analize tiskarske boje, koja je bila crno-crvena, i samog papira na djelovanje vode, uslijedilo je pranje, ulaganje u rimey, uklanjanje kiselosti papira, ublažavanje tragova vlage i smeđih mrlja i povrat izgubljene elastičnosti papira. Slijedeći korak bilo je ojačavanje papira s otopinom škrobnog ljepila i vode, prirodno sušenje na mrežama, ručna restauracija klasičnom, najzahtjevnijom, metodom odgovarajućim japanskim papirima i škrobnim ljepilom. U finalnoj fazi obavljeno je sušenje u presi, slaganje u slogove, knjižni blok i šivanje prema zatečenom stanju (stari uvez) na vezice od posebne vrste meke i elastične kože, pelealumateza, pamučnim koncem. Poslije šivanja su izrađene kapitelne vrpce i restaurirane su korice. „Ovako restaurirane inkunabule, u odgovarajućim vremenskim uvjetima, mogu ostati očuvane jako dugo. Bilo je zadovoljstvo raditi na očuvanju ovoga vrijednog gradiva i nadam se da će se slične aktivnosti nastaviti, uz pomoć Ministarstva kulture i franjevaca“, rekla je gospođa Perić-Klarić.
Inkunabule su ovako izgledale prije restauracije …
Nevenu je ljubav prema Zaostrogu usadila majka
Ljubav prema rodnome kraju Nevenu Smoji, nesebičnom donatora bez kojega ovaj značajni projekt ne bi bio moguć, usadila je njegova majka Kristina Banović, porijeklom iz Zaostroga. Kako nam je ispričao njegov rođak Edvard Ivan Alfirević, Nevenova majka Kristina je još kao dijete, zajedno s bratom i sestrom, ostala bez svoje majke. Otac joj je daleke 1924. godine otišao u Australiju, gdje je doveo i nju šest godina kasnije. Kristina se u Australiji udala za Pašku Smoju i rodila troje djece. Svoju ljubav prema rodnom kraju prenosila je i na svoju djecu. Neven se i inače bavi proučavanjem hrvatske i svjetske povijesti, a posebno one Zaostroga. U to je mjesto često puta dolazio kod svoga ujaka dr. Milana Banovića. Iako je bilo planirano, ovaj put nije mogao doći, jer ga je spriječila bolest.
Inkunabula ili prvotisak je naziv za knjige tiskane u Europi do 1500 godine. Nakon izuma Gutenbergovog tiskarskog stroja, počinje tiskanje prvih knjiga – inkunabula. Prva tiskana knjiga bila je Gutenbergova Biblija, tiskana 1455. u dvjestotinjak primjeraka. Primjerci inkunabula su izuzetno dragocjeni. Danas je poznato oko 40 tisuća primjeraka inkunabula. Inkunabule u Zaostrogu, pisane uglavnom na latinskom jeziku, spominju se već prilikom dolaska franjevaca prije 550 godina. U početnom periodu bilo je nekoliko, a kasnije je taj broj rastao.