Ponukani komentarima koji su uslijedili povodom odlaska sa službe u Rogotinu don Josipa Bečića, časnog i dobrog svećenika, osjetili smo potrebu da se oglasimo i obranimo od nedobronamjernih i zločestih komentara usmjerenih prema nama – Crkvenim pučkim pivačima Rogotin.
Izgleda da je postalo pravilo da neki ljudi, izmjene svećenika koriste za svoje privatne obračune sa drugim ljudima i institucijama, a da u biti sama zamjena svećenika je tek povod i služi kao prilika za obračun.
U biti to sa svećenikom nema veze. Takvim „vjernicima“ je to prilika da izađu iz svojih malih života i iz sebe izbace brižno uzgajanu mržnju i zavist na svoje mete, među kojima su Crkveni pučki pivači omiljena.
Tako i ovaj put. Pojave se komentatori na društvenim i drugim mrežama i objašnjavaju jedni drugima, ali žalosno i šire po Neretvi, kako su eto opet „pivači potrali popa“. Blate, ocrnjuju i klevetaju. Ne zato što bi tu bilo zrno istine, nego jer su oni ili im obitelj u svađi s nekim od pjevača, ili jer su zlobni i zavidni.
To su u pravilu ljudi koji i ne idu u crkvu. I sami kažu da su sa svećenikom ostvarili najbolji kontakt izvan crkve. Zamisli, velikih kršćana kojima je najljepše izvan crkve. Takvi su se svojedobno okupili i kao petočlana delegacija išli kod biskupa braniti (?) jednog bivšeg svećenika. Naravno da ih biskup nije htio primiti. U svojoj dosljednosti nakon tog propalog pokušaja, ti bogobojazni branitelji, bili su čak pet-šest puta u crkvi svi skupa u zadnjih 10 godina. Oni očito najbolje kontakte sa crkvom imaju izvan crkve. Neki ni kuće ne daju blagosloviti. U redu, to je njihovo pravo. Ali onda kako mogu biti arbitri u nečemu gdje ih inače nema.
Što se tiče Crkvenih pučkih pivača, očito je potrebno podsjetiti te „katolike“ što pivači znače za predstavljanje Rogotina.
Nećemo pretjerati ako kažemo da su uz lađare, vaterpolo i KUD, Crkveni pučki pivači najvjerodostojniji promicatelji imena Rogotin. U posljednjih 25 godina pronijeli su ime Rogotina po Poljskoj, Češkoj, Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj se ne zna broja manifestacija na kojima su bili i plaketa koje su dobili. Za Rogotin se čulo u Zadru na „Glazbenim večerima u Donatu“, u Šibeniku na „Festivalu dalmatinske šansone“, u Ivanić Gradu na „Smotri muških pjevačkih zborova“, u Zagrebu na „Pasionskoj baštini“ i u katedrali, u Vukovaru, Bjelovaru, na HTV-u u tri navrata na „Lijepom našom“ i u dokumentarcu „Korizmeni običaji u Rogotinu“. Rogotin su predstavili cijenjenim hrvatskim kulturnim djelatnicima poput pok. Ljube Stipišića Delmate, Joška Ćalete, Pere Gotovca, Branka Uvodića, Šime Strikomana i mnogim drugima.
A sprovodi? Da, i tako se čuje za Rogotin. Stvarno se treba zapitati zašto netko iz npr. Bugojna ili sa Hvara zove rogotinske pivače da im uveličaju ispraćaj njihovih dragih. I tako od Mostara do Hvara, od Dubrovnika do Drniša. I možda su tim kritičarima baš ti ispraćaji problem. Uh, zamislite, naplaćuju ih. Njima je normalo platiti npr. svirače na svadbi, ali brate pjevanje na ispraćaju naplatit. Pa to je nečuveno. Valjda po njima klape i druge skupine to rade gratis. Ono, ne znam čovjeka, ali ostavit ću svoj posao i skoknut u Drvenik otpjevat mu sprovod.
E, a besplatni ispraćaj ipak postoji. Ali samo u Rogotinu. I zamislite pivaju ga ti isti Crkveni pivači.Svakome, pa i najbližima ovih pljuvača. I tako ima sto godina. A prije 25 godina je jedan bivši pučki pivač tražio da se i u Rogotinu naplaćuje pjevanje na sprovodu. Naravno da smo bili protiv jer ionako idemo čovjeku ili ženi na sprovod u svom mjestu. Pa ne možemo to naplaćivati. Taj predlagatelj nije odavno sa nama, ali je zato njegova ukućanka jedna od žešćih pljuvačica na Facebook-u. Neka joj Bog oprosti.
Crkveni pučki pivači ljubomorno čuvaju naše stare napjeve, našu nematerijalnu kulturnu baštinu. U tome, priznajemo, znamo biti i tvrdoglavi. Ali smatramo da je to jedini način da se odhrvamo nastojanjima da se uvede neka zamjena. Baš zbog te tvrdoglavosti u Rogotinu je isto „Virovanje“ ili „Svet, svet“ kao i prije sto godina. Zahvaljujući Anti Šunjiću Tarzi, koji je te napjeve prenio mlađima, sačuvana je ta naša baština za buduća pokoljenja.
I da bude jasno. Mi nismo protiv da pjevaju djeca kako nam imputiraju. Naprotiv, ako postoji potencijal, a da to ima glavu i rep, ta su djeca budući pjevači na koru. I žene naravno. Nikada nismo htjeli preuzeti pjevanje koji su po tradiciji pjevale žene nego je do toga došlo jer bi ponekad izostalo njihovo pjevanje pa bi uskočili mi s kora. Ali kad god žene povedu pjesmu pri Prikazanju, sv. Pričesti ili blagoslovu s Presvetim mi ćemo ih podržati. Mi samo ne damo da se istisne naše „Gospodine smiluj se“, „Svet, svet“, „Slava“, „Vjerovanje“, „Jaganjče božiji“, „Ja se kajem“, korizmeni i božićni napjevi. I pjevat ćemo dok možemo.
I na kraju. Svim nedobronamjernim kritičarima koji pod izlikom obrane svećenika pljuju po drugima, kažemo da to nije kršćanski, a nit na taj načini čine uslugu poštovanom don Josipu. Naprotiv, samo šire ružnu sliku o svom Rogotinu kojeg kao puno vole.
Crkveni pučki pivači Rogotin