„Hrvatska je u Domovinskome ratu pobijedila herojstvom, koje je bilo masovno. U svjetskoj povijesti 20. stoljeća, osim dva svjetska rata, bilo je nekoliko stotina oružanih sukoba u svijetu i nakon svakog sukoba su institucionalizirani heroji i herojstvo. To se jedino nije dogodilo u Hrvatskoj, jer su u naše institucije uselili mnogi neprijatelji. Događa se kriminalizacija Domovinskog rata na svim razinama i te teme se perverzno obrađuju i plasiraju u hrvatsku javnost kako na političkoj, tako i na medijskoj, znanstvenoj, obrazovnoj i kulturološkoj razini.
U to herojsko doba bilo je mnogo neprijateljskih infiltracija, sjetimo se samo Stjepana Mesića, Josipa Boljkovca, Josipa Manolića, Josipa Perkovića. Između dva kruga izbora 1990., oko 220 tisuća komada oružja, vlasništva Teritorijalne obrane, bilo je izručeno i ta je tema ostala prešućena i neistražena, što svjedoči o kontinuitetu neprijateljske moći u hrvatskim institucijama od 1990. pa nadalje“, rekao je prof.dr.sc. Josip Jurčević, na okruglom stolu pod nazivom „Heroji“, kojeg je u prekrasnom ambijentu gračkogaArboretuma, povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dana hrvatskih branitelja, vodila Ivana Andrijašević. Prisutni su mogli vidjeti i izložbu ratnih fotografija „Žena, majka, ratnica“ od „Kluba žena Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – ogranak Grada Petrinje“.
Prof. Jurčević je istaknuo kako su te institucije i ljudi u njima još 1994. Franju Tuđmana proglasile čelnom osobom udruženog zločinačkog pothvata.Zakon o aboliciji iz 1992. nazvao je sramotnim, jer je, zahvaljujući njemu, „heroj obrane Vukovara“ Tomislav Merčep uhićen i osuđen, a „tada ratni zločinac u Vukovaru Vojislav Stanimirović 20 godina kasnije je ugledni građanin“. „Okupirane institucije ubijaju hrvatsku budućnost. Hrvatska mladež ne bježi iz zemlje zbog gladi nego zbog nakaradnog i perverznog vrijednosnog sustava. Krajnji je čas da u naše institucije dovedemo stručne i moralne osobe“, rekao je prof. Jurčević, istaknuvši kako je i herojska uloga žena u Domovinskome ratu jedna od prešućenih tema, ali se mediji to ipak ne usude krivotvoriti.Pri tome je podsjetio i na prevažnu ulogu žena iz Bedema ljubavi.
O Oluji je, iz perspektive dijaspore govorio dr. Neven Olivari, koji živi u Njemačkoj od 1960., u vrijeme srpske agresije bio je već 30 godina na kirurškoj klinici medicinskog fakulteta u Kolnu kao znanstveni asistent, od 1977. kao sveučilišni profesor, a „u početku četničke agresije šef klinike“.Dr. Olivari je govorio o načinima na koji se prikupljala pomoć i kako su događaji u Hrvatskoj utjecali na iseljeništvo. „Bio sam ugodno iznenađen kada sam vidio da su Hrvati preuzeli TV i da dobro i detaljno izvještavaju o brutalnoj agresiji. Bilo je to zlatno doba Hrvatske televizije. Nažalost, toga danas više nema. Sada gledam Tvrtka Jakovinu, Aleksandra Stankovića, Hrvoja Klasića i slične „antifašiste“ koji tvrde da je u Hrvatskoj bio građanski rat. Zamislite da je, umjesto Tuđmana, Hrvatsku u to doba vodio Račan ili Mesić. Ne bi je bilo ili bi bila amputirana. Neki naivni političari su govorili o avnojskim granicama, ali Srbi su fućkali na tzv. avnojske granice. Bez Oluje ne bi bilo hrvatskih granica“, rekao je dr. Olivari i naglasio da su Hrvati daleko bolji vojnici od Srba, da u Hrvatskoj nema fašizma, koji je, pak, u Srbiji masovno zastupljen.
Prvi zapovjednik 3. bojne 116. brigade HV-a Živko Žderić podsjetio je na spektakularnu akciju „Zelena tabla – Mala Bara“, kada je 14. rujna 1991. u Pločama osvojena prva neprijateljska vojarna u Domovinskome ratu i oduzete ogromne količine naoružanja i vojne opreme, te na ratni put postrojbi koje je vodio. Istaknuo je hrabrost tih postrojbi koje nisu izgubile niti jedan položaj i prisjetio se poginulih heroja: Ninoslava Abramovića, Andrije Ćurčića, Albina Ostija, Ivice Petrovića, Stipe Štrbića i Siniše Musulina. Žderić se požalio na, kako je rekao, iskrivljavanje nekih činjenica, jer se, tvrdi, u Drugom svjetskom ratu prva pomorska bitka odigrala ispred Gradca, a službeno u Podgori, dok je to u Domovinskome ratu bilo u luci Ploče, a piše se Šibenik.