Već od ranog djetinjstva roditelji su od nas nešto tražili – povjeravali nam neke zadatke – obveze. Naša dužnost je bila da po obavljenom poslu obavijestimo roditelje što smo učinili, pitajući ih da li im još nešto trebamo. Ako nije bilo novih obaveza, pitali bi ih da li se možemo malo igrati. Idi, dijete drago i dobro pazi kako se ponašaš. Budi pristojan i poštuj starije. Nemoj se svađati. Odmor treba da prođe u veselom raspoloženju družeći se s prijateljima.
U evanđelju prošle nedjelje smo čitali kako je Isus slao apostole da oni svijetu propovijedaju Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu.
„Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto i otpočinite malo“
Današnje evanđelje nas izvješćuje: „Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su učinili i naučavali. I reče im: Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo. Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No, kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih“. (Mt.6.30-33).
Isus šalje učenike na odmor. Ovo evanđelje kao da je naručeno za ovo doba godine, što ga mnogi iskorištavaju za svoj godišnji odmor.
Odmor nije luksuz za bogate nego nužda za sve… Svagdanje brige, napori, napetosti – iscrpljuju. Bar na kratko vrijeme trebamo se osloboditi svakidašnjice, opustiti se, prikupiti snage za dane što slijede, za nove zadatke što ih planiramo. Čovjek nije neistrošiv stroj. Previše napet luk puca.
Lovac nosi svoj luk opušteno, nenapeto. Zna on da bi luk izgubio svoju snagu ako bi bio trajno napet.
Upravo je tako i s čovjekom koji ima toliko posla i briga. Da ne klone pod tim teretom, mora nastojati da odmori svoj duh i tijelo kakovom bezazlenom zabavom.
Odmor nije izmislio ni kapitalizam ni socijalizam. Uveo ga je Bog. Židovima je naredio dan molitve i odmora – sedmi dan – sabat, subota. Za osobni, obiteljski, vjerski, moralni i društveni i nacionalni život Izraela subota je značila neizmjerno: odmoriti ruke, obogatiti dušu, sastati se sa svojim Bogom i sebi najbližima, obnoviti se, osvježiti se – i onda nastaviti svoj rad i životni put.
Ulogu židovske subote danas je u čitavom svijetu preuzela kršćanska nedjelja, koja je na žalost u ovom našem vremenu za mnoge postala radni dan. Veliki su prijepori, nastojanja Crkve i Sindikata da se nedjelji vrati iskonsko poslanje – da postane neradni dan, dan obitelji koja se okuplja oko zajedničkog stola u slozi i ljubavi. Trgovci, koji sve gledaju kroz profit, grčevito se bore i uporno odbijaju taj naravni, Božji zakon odmora i okupljanja u zajedništvu.
Dan je to molitve i sabranosti, doživljavanje ljubavi i prijateljstva u obitelji i društvu.
Godišnji odmor je samo proširenje i produljeni tjedni odmor. Tako ga treba shvatiti i prihvatiti.
Pretjerani rad i trka za profitom grijeh je kao i lijenost
Evo ti zemlja i podvrgni je sebi, poruka je to s prvih stranica Biblije. No, Isus ne želi da se „ubijamo“ radom. Pretjerani rad i trka za profitom grijeh je kao i lijenost.
Svima Isus savjetuje: „Odmorite se malo!“. Odmorite ruke i dušu. Treba znati kršćanski iskoristiti vrijeme odmora. Znanstvenici kažu da ubrzo naš najveći problem neće biti rad, nego odmor. Radno vrijeme bit će sve kraće. Čovjeka će zamjenjivati strojevi – roboti. Vrijeme odmora, dnevnog, tjednog, godišnjeg, bit će sve dulje. Kako i u što iskoristiti to slobodno vrijeme da ono ne uništi čovjeka, njegovu energiju i sposobnosti, duh i moral.
Odmor i zabava ne smiju nas dovesti u duhovnu propast. Čitamo u Bibliji kako je kralj David za vrijeme odmora pao u mrežu jedne lukave žene – postao je preljubnik i ubojica njezina muža.
Činjenica je pred kojom ne smijemo zatvarati oči, kako se veoma često kršćani na odmoru i zabavi ponašaju kao da nisu kršteni. Često se ponašaju kao da su Boga poslali na odmor, daleko od sebe, a on se odmara bez Boga i radi što mu pane na ludu pamet.
Daleko od rodnog mjesta „popuste sve uzde“, jer su tu nepoznati i dopuštaju sebi sve ono što u rodnom kraju nikada ne bi ni pomislili.
Zaboraviše da se od Boga i od sebe nigdje i nikada ne može pobjeći. Bog se ne da zavarati, a lagati sebi je jako opasno s dalekosežnim negativnim posljedicama.
Mnogi vrijeme godišnjeg odmora pretvore u vrijeme najprljavijih pustolovina i grijeha. A to se događa stoga što se vrijeme provodi bez Boga, bez molitve, svete mise, sakramenata.
Vrijeme odmora nam nije dano da ga rasipamo u grijesima i ludovanju. Deset Božjih zapovijedi vrijede i obvezuju u kući i na putovanju, na radu i na odmora, na šetalištu i na plaži. Uvijek i svugdje. To su neizmjenjiva pravila ljudskog i kršćanskog bontona.
„Nema praznika ni nerada za svjedoke Kristove“. (Fr. Desplaques). Kršćanin je uvijek kršćanin.
Ne smijemo Boga poslati na odmor, nego se s njime odmarati!