Poslije pobjede nad nacifašizmom sve slobodoljubljive zemlje svijeta uvele su slobodu i demokraciju, te bolji i prosperitetniji život svojim narodima. Antifašizam, u tom smislu je oslobođenje. I Hrvati, u toj antifašističkoj borbi, s uvjerenjem su se borili za slobodu i bolji život svoga hrvatskog naroda. Nisu se borili za nikakvu komunističku, totalitarnu zajednicu naroda, niti za Ćosićevu i Garašaninovu veliku Srbiju. Nametnuta, antagonistička zajednica naroda, nije došla voljom naroda, nije došla prirodnim putem, nije došla povijesnim putem, došla je nasiljem i nestala je, isto tako kako je i došla.
Nakon Drugog svjetskog rata titoističko-staljinističkom, boljševiziranom koncepcijom Saveza komunista skrojene su unutarnje granice, kako je njima najviše odgovaralo, ne gledajući na povijesne i nacionalne činjenice. U interesu im je bilo držati ravnotežu snaga Hrvatske i Srbije, tako da obje budu slabije. Komunistički satrap Josip Broz, znao je, da bi ga Srbija, kada bi ojačala, zbacila za sekundu i postavila Veliku Srbiju na svim ovim prostorima. Znao je da bi Hrvatska brzo počela postavljati zahtjeve za više samostalnosti.
Zato je stvorio Bosnu i Hercegovinu u maksimalnim etničkim granicama, dobivši tako Republiku, koja je bila protiv ustaša i četnika, koja još i danas vidi u ovom zločincu svoga tvorca. Nigdje se ne njeguje kult osobnosti kao u muslimanskim dijelovima BiH. Potvrđeno je to i Ustavom iz 1974. godine.
Kako je vrijeme i suočavanje sa činjenicama potvrdilo sukobom svih ovih antagonističkih naroda u njihovoj povijesnoj samoodređenosti, brzo su se Muslimani okrenuli Erdoganu i novom Otomanskom carstvu. Nedavnim posjetom Sarajevu bošnjački predsjednik je rekao da je došao kao Bog, za njihovu unitarnu možebitnu tvorevinu.
Neuspjeh Titovog projekta: hipreinflacija, stalne nestašice i zapošljavanje, koje je često bilo fiktivno bez stvarnog posla, neuspjeh socio-ekonomskog projekta i neuspjeh Umrle države, naravno, dovedeno je do bankrota 1983. godine, kada je nestalo svega uvoznog. Stalne krize, koje su se nadovezivale jedna na drugu, bez kraja, dovela je tu tamnicu naroda do samog kraja. Stvorena je eksplozivna mješavina povijesnih zabluda i razularene frustracije nacional-socijalističke velikosrpske revolucije. Isti ljudi, koji su podržavali Josipa Broza, podržavali su i Miloševića na putu prema već zacrtanom Memorandumu. Stvarni cilj “događanja naroda” su posve različiti: od proklamirane i antifašističke borbe.
Povukodlačena vojska umrle “antifašističke”države , počela je ostvarivati svoj davni san. Poslije 14. Kongresa, stvari su postale posve jasne.
Srpsko-crnogorsko četnički, kao i hrvatski antifašisti zauvijek su PALI, JER NIKADA NISU NI BILI! Pala je i ideja jugoslavensko-komunističkog satrapa.
Temeljem tih povijesnih činjenica i saznanja HRVATSKI SE NAROD I DANAS DIJELI NA POBJEDNIKE I PORAŽENE, pa im zbog toga nije mjesto u hrvatskom Ustavu. Umjesto da se u Ustavu osigura neutralnost države prema sukobima iz prošlosti, te da se, zauvijek prevladaju stare podjele, ovom se preambulom jugoslavensko-političko-ideološko tumačenje, novije hrvatske povijesti legalizira, od samog nastanka hrvatske države do danas. To je službeno stajalište Republike Hrvatske, po kojima se svi neistomišljenici diskriminiraju i na stručnom i na političkom planu.
Kako je pravda odbljesak svjetlosti dva živa vulkana: SLOBODE I ISTINE, težnja je našega naroda, osim onih, koji našu SLOBODNU I “SAMOSTALNU DRŽAVU, nikada nisu voljeli, ni željeli, da se u polazišne osnove našeg hrvatskog Ustava uveda: da je naša domovina, isključivo, stvorena na DOMOVINSKOM RATU, a ne na nikakvom antifašizmu.
Vidimo, u posljednje vrijeme, da se narod budi, jer ne želi biti pokoren. Autentični duh Naše domovine kopni, jer se PRAZNIMO OD MORALA I IDEALA.
Inkluzivnost i sklonost kompromisima, previše je ustupaka napravljeno lažnoj ljevici i još lažljivim liberalima.
A, gdje je plod od našeg slavnog sjemena”, piše Tin. Ima li i malo srca za ovu napaćenu zemlju, koja izumire? Gdje su likovi koji prodaju iluzije, kako nas se vodi u dobrom i pozitivnom smjeru? “Slobodan je Hrvat sve to teže biti, zato tužan lunja tuđim tlom bez puta, kao zvuk od zvona, kad kroz šumu luta. ”
“A Hrvatu siromahu, još je veći mrak u mraku, još je tvrđa zemlja tvrda. ”
Narod može zakasniti, ali ne može promašiti.
Dr. Filip Šalinović