Čovjek često nije svjestan vrijednosti dobara koja posjeduje. To uviđa tek njihovim gubitkom. Slažeš se s time, zar ne? Stoga nemoj ponavljati pogreške mnogih. Čuvaj to bogatstvo darova i cijeni – poštuj darovatelja.
Zahvalni smo Bogu što je naše tijelo obdario čudesnim sposobnostima i podario nam svu ljepotu prirode za mjesto našeg boravka gdje ćemo ostvariti naše zemaljsko poslanje u hodu k našoj konačnoj sreći u vječnoj domovini navijeke slaveći svog Stvoritelja.
Bog nam je dao razum da ga možemo spoznati
Pojedine životinje u određenim odlikama su ispred čovjeka. Vol i konj su jači od njega. Jastreb i sokol imaju puno oštriji vid. Mnoge četveronožne i krilate životinje su od nas brže.
U čovjeku ima nešto što mu daje moć nad životinjama i nad prirodom. To je naš razum i slobodna volja. Razumom ga spoznajemo, a voljom prihvaćamo.
O, do kakovih je sve čuda tehnike došao ljudski razum? Da spomenemo samo radio, televiziju, telefon, mobitel, koji ljudski glas i sliku prenose s kraja na kraj svijeta, pa i u svemirska prostranstva. Čovjek svojim razumom razmišlja, istražuje, kombinira, slaže i sastavlja. I kad nešto novo pronađe, smatramo ga pametnim. A pametan je ne samo onaj tko to pronađe, nego i onaj tko zna to upotrijebiti. Pametan je bio onaj tko je izumio slova, pa i onaj tko ih je naučio i upotrebljava ih.
Životinja može dane i godine zuriti u tih tridesetak slova, a da nikad ne nauči što ti znakovi znače. Može gledati u mašinu – neko tehničko pomagalo, a da nikad ne nauči njime se koristiti.
Smatramo dakle pametnim čovjeka koji zna čitati, a sigurno je da je još pametniji onaj koji je knjigu napisao. Sve nam to govori da mora biti netko jako pametan, a svemoguć i svesilan tko nam je dao tu sposobnost razuma.
Ako mašinerija u jednoj tvornici ne može raditi, ako je ne pokreće i ravna razumska ljudska pamet, mora biti i neka pamet koja pokreće začuđujuću mašineriju prirode, pa izmjenjuje dan i noć, ljeto i zimu. Mora biti neka silna pamet koja je stvorila i pokreće bezbroj nebeskih tijela. Ako je pametan biolog koji poznaje sastav biljaka i životinja, koliko mora biti pametan onaj koji je stvorio biljni i životinjski svijet, tako tajanstven i zamršen da će ljudi imati što proučavati sve dok ih bude na zemlji.
Ako je pametan onaj tko je pronašao atomsku energiju, koliko mora biti pametan onaj koji je tu energiju stvorio? Atomska je energija bila u prirodi od sama njena stvaranja, a ljudima je trebalo tisuće godina da je otkriju. A sam Bog zna kakvih još tajni krije priroda. Ljudi će ih otkrivati i pamet će im govoriti o mudrosti svemogućeg Boga koji je sve to stvorio.
Imamo danas mnogo vrsnih liječnika koji dobro poznaju sastav ljudskog organizma. Samo od sebe nam se nameće pitanje koliko tek mora biti pametan onaj tko je taj organizam stvorio. Bog mi ga je dao, ne roditelji. Bog se samo s njima poslužio kao što se majstor služi svojim alatom.
Želimo reći da nam je Bog dao razum da možemo vladati prirodom i što je kudikamo važnije da možemo spoznati Njega, svog Stvoritelja.
Imaš ti svoje prijatelje koje dobro poznaješ, ali neke stvari o njima ne bi nikad saznao da ti ih oni sami nisu povjerili.
Na našoj duši je Božji potpis
Čovjeku – razumskom biću stalno se nameće pitanje otkuda sva ta priroda što ga okružuje, otkud svemirska prostranstva, i odgovor mu dolazi sam od sebe: Mora od vječnosti postojati jedna Snaga, Mudrost i Dobrota, koja nam sve to podari. Bog je to, tako daleko, a tako blizu. U Njemu i po Njemu, po riječima apostola, živimo, mičemo se i jesmo.
Tajna je to koja nas okružuje. Tajne se otkrivaju onome koga cijenimo i volimo. I Bog je ljudima otkrio tajnu svog unutarnjeg života jer nas voli. Otkrio nam je da su u njemu tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, koje jednim imenom zovemo Presveto Trojstvo. Danas slavimo taj blagdan.
„Dana mi je sva vlast, na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“. (Mt.28.20.).
Ovim riječima današnjeg evanđelja izražena je najveća tajna – čovjekovu umu nedohvatljiva istina naše vjere – tajna, istina presvetog Trojstva.
„Vjerujem u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje.. i u Isusa Krista Sina njegova jedinoga… Vjerujem u Duha Svetoga“.. Ove riječi apostolskog vjerovanja kažu što su vjerovali prvi kršćani, što vjeruju svi kršćani. „Jedan je Bog, a u Bogu su tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Učili smo to kao djeca. Velika je to tajna, nedokučiva istina naše vjere. Mi je ne shvaćamo, ali je prihvaćamo. Objavio nam ju je sam Bog, a on niti se vara, niti nas vara.
Bog je život – punina života. Od te punine mi smo primili jednu kap. Sve nas stvorio je Nestvoreni „na svoju sliku“ kako kaže Biblija. Slikari, umjetnici se potpisuju na slikama koje su izradili. Na našoj duši, našem biću potpis je Boga. Da li smo toga svjesni?
Za svaki dar kažemo „hvala“. Da li smo punom dušom rekli Bogu „hvala“ za veliki dar života? Da li je naš život neprestano zahvaljivanje Bogu? Brižno čuvajmo njegov potpis na našoj duši. Ako grijehom i odlutamo, ako ga ostavimo, znaj da on nije ostavio tebe. Da li smo duboko svjesni što znači biti Bog pa postati čovjek i završiti raspet na križu? To je učinio Sin Božji za nas. Da li smo mu zahvalni životom?
Od dana krštenja naše je biće hram – dom našeg Boga. „Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama“. (1.Kor.6.19.). Bog nas je posinio, a Duh Sveti je tome svjedok. „Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi..“. (Rim.8.18.).
Kršćanin je stanodavac Bogu. Zapitajmo se da mu možda nismo otkazali stan!