Na današnji dan 1950. godine Ploče su prvi put preimenovane u Kardeljevo. Pločanski komunisti osobito su cijelili ovoga crvenog satrapa, koji je na bezbroj primjera pokazao što misli o Hrvatima. Već smo na ovom portalu pisali o njegovom pozivu na otvoreni teror protiv mačekovaca i na uništavanje hrvatskih sela i ljudi, kako bi stanovništvo mobilizirao u partizane, te o njegovoj ulozi u pokolju nad Hrvatima u Kočevskom rogu. Danas ćemo širu javnost upoznati kakav je bio njegov stav o hrvatskoj državi. O tome je pisao Milovan Đilas u svojoj knjizi Wartime. Na stranici 407., analizirajući partizanske prilike u Hrvatskoj 1944. godine Đilas piše:
„U Hrvatskoj se govorilo o uspostavljanju samostalne vlasti za Hrvatsku, što je navelo Kardelja u dogovoru s Rankovićem i sa mnom da predložimo Titu smjenjivanje Hebranga. Bakarić je bio na Visu (u to vrijeme sjedište – vrhovni štab – partizanskih snaga, opaska moja) cijelo vrijeme i koordinirao rad Narodnog vijeća. Svi smo ga volili zbog njegove inteligencije i odmjerene tolerancije, i zaključili smo da njega postavimo za novog tajnika u Hrvatskoj. Kardelj i ja smo određeni da izvršimo promjenu“.
Na stranici 410. Đilas dalje piše: „…imali smo sastanak s članovima Centralnog komiteta. Kardelj je govorio. Analizirao je rad Komiteta, a da ne bude oštar ili preširok. Predstavio je smjenjivanje Hebranga kao potrebno,…“
Kao što znamo, Hebrang je nakon rata zatvoren i likvidiran u beogradskom zatvoru Glavnjača, a njegovu sudbinu doživjeli su i mnogi drugi hrvatski komunisti. A kao što znamo, za pločanske komuniste nije bilo dvojbe u izboru između Kardelja i Hebranga. Tako je ovaj grad do 1954. godine nosio ime Kardeljevo, no tada je odlučno da se gradu vrati ime Ploče dok taj partizanski zločinac ne umre. Kad je ljubav u pitanju nije teško čekati. 10. veljače 1979., ispunjen je i taj uvjet, a u veljači iduće, 1980. godine, Ploče su ponovo postale Kardeljevo.
Osnivanje HDZ-a u ovome gradu, devet godina nakon sramotne odluke tadašnje Skupštine općine, značilo je i vraćanje izvornog imena. Bilo je to vrijeme kada je u Pločama postojao HDZ. Zahtjev za povratak imena Ploče podnesen je 1. travnja 1990. godine sa osnivačke Skupštine ogranka u Bristu, a obnovljen je 3. kolovoza. Prenosimo dio priopćenja koje je Slobodna Dalmacija objavila 7. kolovoza 1990. Priopćenje je potpisao tadašnji predsjednik stanke Vedran Sršen.
„Imenom ovog grada poigravale su se različite totalitarne protuhrvatske ideologije. I ona velikosrpskog hegemonizma prije i ona unitarističko-boljševička nakon rata. Skupština općine Ploče je 2. veljače 1980. godine suprotno volji građana, preimenovala i nametnula Pločama ime Kardeljevo. Rukovodeća komunistička ideologija je sustavno brišući ime grada brisala i našu povijest, želeći zatrti svaki hrvatski nacionalni osjećaj. Tome su služile i tako česte promjene imena našeg grada. Brisanje imena grada Ploča necivilizacijski je i nekulturni čin koji se može u našoj povjesnici mjeriti samo sa barbarskim djelima rušenja spomenika i spaljivanja knjiga. U ovom izrazito hrvatskom gradu 45 godina se na umjetan način stvarala „Jugoslavija u malom“. Prepoznatljiva je to bila politika kojoj je parola „bratstvo-jedinstvo“ služila za potiranje hrvatskog rodoljubnog osjećaja i interesa.
Zato je i bilo potrebno ime Kardelja kada se zna njegova uloga u obračunu s prvim rukovodstvom KPH pred rat, u obračunu s Krležom, te u smjenjivanju i likvidaciji Andrije Hebranga. Za preimenovanje 1980. godine znalo se i za njegovu značajnu ulogu u obračunu sa općenarodnim htijenjima hrvatskog proljeća 1971. godine. Kardeljevo ime je trebalo da bi se jasno kazalo i Pločama i Hrvatskoj da će biti zatrto sve što se kaziva o hrvatskom nacionalnom identitetu i interesima.
Boljševička ideološka zamisao stvaranja u Pločama „Jugoslavije u malom“ najnovijim demokratskim procesima je zauvijek odbačena od hrvatskog naroda. Stoga treba odbaciti i ono što nam je ta filozofija ostavila u naslijeđe, a jedno od tih naslijeđa je i ime Kardeljevo. Zato i tražimo od Skupštine općine Kardeljevo da na narednoj sjednici vraćanjem u narodu ukorijenjenog i udomaćenog imena Ploče, napravi i simbolički raskid sa vremenom posvemašnje boljševizacije i odnarođivanja, a što nas je sve onemogućilo i prije u životu spoznati vrijednosti življenja u slobodnoj, suverenoj i demokratskoj hrvatskoj državi“.