Svaki poljoprivrednik u određeno doba godine podrezuje stabla na svojoj njivi. Najprije odsijeca suhe grane, a potom razrjeđuje krošnju kako bi stablo dobilo više zraka i svjetla, što će omogućiti bolji i kvalitetniji urod. Odsječena grana se suši i vene, te u vatru baca. Naši stari su znali reći da odsječeno pruće od loze, kad se osuši, daje ponajbolju vatru za pečenje srdela na gradelima, srdela koje su othranile generacije. Ta vatra je upravo toliko jaka da se srdela dobro ispeče i ne pregori.
„Evo ti zemlja i podvrgni je sebi“
Grana odsječena od stabla nužno se suši jer je izgubila vezu s izvorom života. Kad se negdje prekine žica dalekovoda, žarulja u tvom stanu ne može svijetliti.
Slično nam poručuje Isus danas u evanđelju: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“. (Iv.15.5.). Odsječena grana ostaje bez ploda, suši se.
To je slika odmetnika, otpadnika od zajednice Kristovih sljedbenika, koji su na neki način izdali – prezreli, odbacili svog Učitelja radi nekih trenutačnih užitaka.
Možda ti u sebi misliš: „Što meni treba Isus da uzorem njivu, zasadim vinograd, voćnjak, sagradim kuću. Mogu ja i bez Isusa ručati, spavati, bez Isusa raditi. Mnogi žive bez njega planirajući svoju svakodnevnicu. Bez njega žive i bez njega s ovog svijeta odlaze.
Zar da ti ti i takovi budu primjer? Tvoj i njihov život nije na istoj razini. Ti si Isusa u jednom svom razdoblju života upoznao, prihvatio kao svog najboljeg prijatelja, slijedio ga, i sada mu okrećeš leđa. Zar je to ljudski? Zar tako postupa karakterna osoba? To je samo dokaz tvoje ograničenosti, lakomislenosti, slabe vjere koja više voli „vrapca u ruci, nego goluba na grani“.
Ti, za koje ti kažeš da dobro žive bez njega, nisu ga ni upoznali. Nisu dakle oni odsječena grana koja ne može dati ploda, jer na stablu nisu ni bili. Rodit će oni dobrim plodovima ako su „zasađeni u plodnu zemlju“. Vjerujem da tu blizu sebe možeš naći one koji potvrđuju gore izrečeno.
Mi Isusa zovemo Spasiteljem, Otkupiteljem. No, nije nas on spasio od truda, znoja i svakidašnjih muka, od bolesti i nevolje. Ostavio je nama i našoj pameti da se od toga branimo. Čuvaj se i Bog će te čuvati, narodna je izreka.
Evo ti zemlja i podvrgni je sebi, izrečeno je u samim počecima stvaranja. Svatko uređuje svoj dom prema svojim potrebama i željama.
Isus nas je spasio od vječne osude i propasti. Nije nas stvorio za sreću koja će trajati nekoliko godina, nego za sreću koja će trajati navjeke.
Čovjek je sastavljen od duše i tijela. Tijelu je ograničeno trajanje – kratak je ljudski vijek. A duši nema svršetka – besmrtna je.
Isus želi da rodimo rod za vječni život
Isusovo spasenje sastoji se u tome da nam je duši osigurao sreću bez kraja. Toj se sreći možemo nadati i postići je povezani s Isusom. Kao što prut može živjeti samo ako vuče iz korijena sok, tako i čovjek može postići vječnu sreću samo ako kroz njega struje božanski sokovi po milosti i sakramentima.
Zasađena loza traži mnogo pažnje, brige i ljubavi. Nije dosta samo lozu zasaditi. Ne možeš je pustiti da raste kako hoće, jer bi se razdivljala i ne bi ti pružila ono što očekuješ – krasne jedre grozdove i rujno vino što razveseljuje čovjeka. Zato se loza obrezuje, polijeva, zato se zaperke s nje lomi…
Isus nas smatra svojom lozom. Želi da rodimo rod za vječni život. I ne čudite se ako nam na ovom svijetu ne ispunjava sve želje, ako pusti kakove nevolje, pa i suze.
Kad bi se loza pitala, nikad ne bi dala nožicama na sebe. U proljeće kad krenu sokovi kroz obrezanu lozu, loza kao da plače. Nije njoj gazda neprijatelj što ju je obrezao. Da je nije obrezao, slabe bi plodove dala.
Zato se ne čudimo ako Isus nekada pripusti suzu i na tvoje oko. Nije tebi Isus neprijatelj, nego te obrezuje „da ne podivljaš“, da doneseš rod za vječnost.
Kad bi se loza pitala, nikad ne bi dala da se umaže modrom galicom, a gazda zna da bez toga od loze neće biti ništa.
I kad bi se nas pitalo, ne bismo sebi nametnuli nikakav teret, ali Bog vidi da bi nas to dovelo do beskorisnosti, pa nas zato ponekad polijeva znojem, nezgodama i bolestima.
Pažljivo čitajući evanđelje uočavamo da Bog ima drukčije mjere nego ljudi. Kod većine ljudi, pa i vjernika, računa se da je u životu uspio onaj tko je sagradio kuću, nabavio lijep namještaj, školovao djecu i kome je život donio mnogo radosti i ugodnosti.
A Božja su mjerila drugačija. Isus nam kaže: „Što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svome naudi?“. (Mt.16.26.).
Drugim riječima znači: Lud je onaj koji želi biti sretan pet minuta, a onda plakati pet godina. I još gore. Što je cijeli naš ovozemaljski život prema onom drugom životu koji vječno traje?
To je pouka i poruka današnjeg evanđelja. Iz toga slijedi: Svaki dan Isusa sve više upoznati, sve više ga ljubiti, svaki dan bolje mu služiti.
Neka svatko postavi pitanje sebi, da li sam ja suha ili živa mladica, kršćanin po životu ili samo po matici krštenih.
Odgovor na to pitanje je od sudbonosne važnosti. Potrudi se da bude pozitivan.