Suvremena društveno-politička zbivanja, nasilje i terorizmi, upravo privlače našu pozornost na pitanje savjesti u naše doba, s kojim su izravno povezani današnji napredak i humanost. Osvjetljena s različitih gledišta, promatrana iz različitih kuteva, savjest se usprkos svim lomovima i pronevjerenjima ukazuje kao SAKRALNA JEZGRA LJUDSKOG BIĆA, u kojoj se kao ogledalu ogleda čovjek sa svim svojim svijetom opore stvarnosti i nemirnog etosa, s kojim se rađa i pada vječita nada za boljim i ljepšim. Ona je mjerilo čovječnosti, temelj svijesti i humanosti.
Po našem bi mišljenju”ljudska dužnost najsvetija”, otklanjati sve suprotnosti koje vode u tek djelomično nadvladane totalitarizme, subjektivizme, ideologizme, kolektivizme…, u kojima čovjek mijenja poziciju, ali u biti ostaje: sredstvo idejno institucionalnih objektiva. Svi smo mi u ovom svijetu i životu na ispitu. Pojedinci. klanovi, skupine, društva isto tako traže vlastitu žrtvu: jednom da samo fizički služimo, drugi put da nas kao kakvu “vreću” pokorava, drugi put da nas, možda, “demokratski”podržava. Od materijalnog iskorištavanja i trgovačkog manipuliranja do smišljenog žandarski autoritativnog i apsolutističkog raspolaganja narodima i njegovih najviših vrijednosti.
Taj sebeljubivi, izrabljivački, egoistički mentalitet, toliko se iz dana u dan širi, zahvaća pojedince i društva, da se već tehnološki proizvodi i komercijalizira, bolje reći teledirigirano iz raznih i različitih središta moći, sile i vlasti NEOPAŽENO uvlači u sve društvene postaje i stanice, nameće i prodaje na stotinu načina.
Ljudska svijest i savjest imaju ovdje puno posla na razotkrivanju i raskrinkavanju takvih stajališta, prakse i mentaliteta. Od anarhističkih, rušilačkih, terorističkih i stotinu drugih oblika suvremenog despotizma nad narodima i njegovoj svijesti i savjesti.
Koliko u životu i odgoju pojedinaca, toliko i na širem području, u humanoj izgradnji zajednice i društva, znali su to svi veliki humanisti i reformatori država i naroda. Sa savješću su najuže povezane moralne i socijalne odrednice današnjeg i sutrašnjeg svijeta, zov prema boljem i ljepšem.
Podsjetimo li samo na svijetle primjere, koji su joj i u najmračnijim vremenima naše povijesti i u najneljudskijim trenucima nasilja, mnogi naši suvremenici svjetlali i osvijetlili lice, bit će nam jasno do čega sve vode ostvarenja, odnosno iznevjerenja ljudske savjesti. Nerjetko su joj vjerni samo najsmioniji, u svim društvenim vremenima: društveno odbačeni, beskompromisni, svi oni koji više cijene njezin glas, nego konvencionalnost i karijeru. Nosili su i nose njezinu svijeću u vremenima mraka.
Savjest je duhovna snaga; u slobodi se, slobodna potpuno ostvaruje. Ne trpi prisile i nasilja; inače lakejski kržlja i pritajena nestaje. Ako se jednom tome prepusti, ne rađa rodom, nego izrodom.
Opasnost je danas to veća, što se i savjest da olako kupiti i potkupiti. Zajedno s čovjekom i njegovim vremenom i ona zna zakazati, uspavati se i “legalizirati”. A naše doba sa svojim “izmima” i automatizmima, neobično tome pogoduje.
Forenzičari su utvrdili da je Hrvatska preko 20.000 (dvadeset tisuća godina) u Europi, još od neolitske kulture. Genetsko istraživanje ukazuje na tu činjenicu.
Kultura mase i materijalistička usredotočenost na potrošnju, ne mogu pridonijeti očuvanju civilnog društva. Udaljenost od viših ideala, Evropa se sve više obeshrabruje multikulturalnom ideologijom, slabeći patriotski ponos našeg naroda. Činovnici EU-institucija prigrabili sz politički život u Europi i pritom na sve izazove odgovaraju, uvijek istom tehnokratskom formulom: Nema alternative. To je blaga, ali sve realnija tiranija kojoj smo izloženi.
Raduje me činjenica da u našem hrvatskom Saboru postoji nekolicina Zastupnika, koji će glasovati po svojoj savjesti. Neće beskičmenjački dizati ruke ili izdajnički šutjeti. Nije dobro, po svaku cijenu prihvatiti: servilni snobizam i gotovanski mantalitet… Po ovome nam je jasno što sve savjest znači u čovjeku i njegovu svijetu, kakva bi trebala biti i kako bismo je OSOBNO I KOLEKTIVNO MORALI ODGAJATI ! Tako je u svakodnevnom tijeku zbivanja, u tajnosti i na javi, u osobi i zajednicama, društvima i kolektivima, očituju sva lica i naličja današnje osobne i društvene svijesti, njihove vrline i mane, zatvori, mučilišta, tamnice i slobode, osobni i kolektivni egoizmi i altruizmi, duhovne širine, vedri horizonti ili mrkline mraka, napredak i nazadak istodobno: poput lica i naličja vremena u kojima živimo.
Dr. Filip Šalinović