Čovjek u životu proživi mnogo radosnih, a i tužnih trenutaka. Neki od njih odnose se na tebe, a drugi su samo događaji tu pored tebe, na koje ti reagiraš na sebi svojstven način.
Drago ti je što je susjedov voćnjak dobro rodio, ali se mnogo više raduješ što su stabla u tvom voćnjaku okićena lijepim zdravim plodovima.
Veselite se – radujte se svi narodi. Aleluja! Jer uskrsnu Gospodin, Aleluja!
Uskrsna radost podižu dušu i daje joj poleta
Zar je moguće izmjeriti svu tu radost, mir i sreću što se svijetom razlila kroz 2000 godina otkad se prvi put pronijela vijest da je Isus uskrsnuo!
Radosti. Da radosti, ali ne one koja završava tugom i gorčinom – razočaranjem. Ne one radosti koju je okusila Eva kad je zagrizla u zabranjeno voće, pa zatim i Adam. Ne one radosti koju traže njihovi potomci u zabranjenom nemoralnom uživanju. Radost u grijehu nestaje kao voda vrh pijeska, ostavljajući talog koji pritišće savjest.
Kratka je radost grijeha. Ma nije sve u njenoj kratkoći. Ostavlja ona teške, često dugotrajne i bolne posljedice.
Uskrsna radost podiže dušu, krijepi srce, uznosi naše osjećaje u visine do kojih ne dopire smrad grijeha i prljavština strasti. Uskrsna radost podiže dušu i daje joj poleta. Na tu radost Crkva nas poziva.
U pohvalama uskrsnoj svijeći može se čuti: Ovo je noć koja po svemu svijetu one koji u Krista vjeruju otima od magle grijeha, povraća milosti i pridružuje svetosti!… Ovo je noć u kojoj je Krist iz groba uskrsnuo i vedar ljudskom rodu zasjao…
Čestitke najprije idu pobjedniku. Zato mi najprije čestitamo uskrsnulom Isusu, našem Gospodinu.
Njegovo uskrsnuće nas podsjeća da je jača pravda od nepravde, da je jače svjetlo od tame, da je jača istina od laži – da je jača snaga Božja od sile pakla.
Bezbroj je onih koji su se u trenucima boli i suza, u trenucima svojih teških stradanja krijepile ovom nadom da poslije suza dolazi radost, da poslije Velikog Petka dolazi Uskrs!
Čestitamo njegovoj i našoj majci. Veseli se i raduj se Djevice Marijo – jer uskrsnu Gospodin zaista. Prošla si kroz sve patnje: znaš što je siromaštvo, osjećala si na sebi izljeve mržnje silnika i moćnika, iskusila si bol gledajući kako Tvog Sina muče, a ne možeš mu pomoći, ubijaju ga, a ne možeš ga obraniti. Neizmjerna je bol kad majka sina u grob polaže… to si iskusila.
Čestitajmo i jedni drugima s velikom željom da Uskrsnuli dade da dođe dan, da svi oni koji u Njega vjeruju, zajednički Njega slave.
Molimo ga za snagu u trenucima kad nam se bude činilo da smo od svih ostavljeni, da i u tim danima ne zaboravimo da će doći vedro uskrsno jutro.
Kad pobjednici strahuju pred pobijeđenim
Proživjeli smo tešku zimu kad je snijeg prekrio zemlju, kad su se slijegale grane drveća pod teretom snijega i leda, kad je hladnoća prodirala u kuće i u kosti – da li smo onda izgubili nadu da će snijeg ipak otići, da će proljetno sunce zagrijati zemlju, da će zamrzlo drveće prolistati i procvjetati?
Bog, koji svakog proljeća probudi prirodu na novi život, pokazuje nam tako svoju moć. I pomaže nam da lakše shvaćamo tajnu Njegova Uskrsnuća.
Mrtvi ne ustaju, a Jedan je ipak ustao. Mrtvi se iz groba ne vraćaju. Jedan se ipak vratio. Dokazao je time da je On Svemogući Bog. Božansku je snagu pokazivao i onda kad je mrtvog mladića iz Naima uskrsnuo.
Isusovo vlastito uskrsnuće je čudo nad čudima što se ne da usporediti ni s kojim drugim događajem u povijesti čovječanstva, osim Njegovim rođenjem u Betlehemskoj štalici. To je, u stvari, jedan te isti dokaz Božje ljubavi prema palom čovjeku.
Kad su ga ubili i mrtva su Ga se bojali. Grob mu zapečatili, pojačane straže oko groba postavili. Nečuveno. Živi se plaše mrtvoga, pobjednici strahuju pred pobijeđenim.
I ispunilo se ono čega su se njegovi neprijatelji bojali. Dogodilo se ono, čemu se preplašeni prijatelji nisu nadali.
Ubijeni Isus napustio je grob. Vojnici koji su kod groba čuvali stražu, bili su očevici njegova uskrsnuća.
Kao što proljetno sunce razbija u prirodi zimske okove, te budi novi život, pun ljepote i radosti, tako je uskrsnuće Isusovo polako ali sigurno oživjelo vjeru i u preplašenim apostolima i u zastrašenim učenicima i u mnogim prijateljima, koji su se na Veliki Petak razočarali i posakrivali.
Uskrsnuće Kristovo dalo je vjeru, nadu i snagu tisućama i milijunima onih koji su postali Njegovi vjernici, iako su znali da se time izlažu opasnosti progona i mučeništva. Umirali su na mučeništvima sa vjerom i nadom da će s Isusom uskrsnuti na novi i ljepši život.
U ovim uskrsnim danima obnavlja se vjera u dušama, da nepravda i nasilje ne mogu vječno carevati. Obnavlja se vjera da svi koji trpe, imaju tvrdu podlogu i nadu da će preko tjelesne smrti doći u bolji i ljepši život radosti, koji neće imati kraja.
Za taj život se isplati trpjeti poniženje i prezir, pa i mučeništvo. Isplati se žrtvovati ovaj zemaljski život koje i tako nismo u stanju trajno sačuvati. Isplati se vršiti sve ono što od nas traži Isus.
Nestala je tama Velikog Petka i zasjala zora uskrsnuća. Ostanimo s Isusom sjedinjeni po vjeri i nadi, po zajednici njegovih vjernika, po nedjeljnoj svetoj misi. Ostanimo s Njime u radosti i žalosti, kad nas slave i kad grde, kad nas vole i kad nas lažu. I u zdravlju i u bolesti, u obilju i u siromaštvu. I u životu i u smrti.
S Njime živeći ovdje, s Njime ćemo živjeti i u vječnosti slaveći Ga po sve vijeke pjesmom pobjede – ALELUJA!