Ako nas netko želi dozvati, ponovit će poziv više puta. Ako se želimo odazvati, nećemo se na poziv oglušiti.
Prvo čitanje današnje nedjelje govori nam kako je Gospodin na poseban način pozvao u proročku službu mladog Samuela. Gospodin k sebi poziva na razne načine. Potrebno je razaznati njegov glas. Srce će ti to pokazati. U mnoštvu i dnevnoj vrevi lako prepoznaješ glas voljene osobe. I životinje prepoznaju glas svoga gospodara i idu k njemu.
„Pravdu ću tvoju navještati u zboru velikom“
Životni poziv židovskih proroka bio je: da Židovima, izabranom Božjem narodu, prenose Božju poruku, tumače njegov zakon, te da svoj narod zagovaraju kod Gospodina. Zato se proroci posVe stavljaju Gospodinu na raspolaganje u službi spasenja svojih sunarodnjaka – svoje braće.
I savjetova mu otac Eli koji mu reče: „Idi i lezi, a ako te zovne, ti reci: „Gospodine, Gospodine, sluga tvoj sluša““. (I.Sam.3.9.). I posluša Samuel savjet svog oca te na novi poziv tako i odgovori. Samuel je rastao i Gospodin je bio s njime.
Mogao je stoga s psalmistom uzviknuti: Pravdu ću tvoju navještati u zboru velikom i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano.
O, koliko si se puta pokajao što si prečuo glas prijatelja, jer se trenutačno nije slagao s tvojim željama? Gospodnji glas te čuva od zla i usmjerava k pravoj sreći. Stoga dobro pazi što ti tko govori.
Evanđelje nas izvješćuje o osobnom Isusovom susretu s trojicom prvih apostola. Gospodin ih poziva sebi u službu, da njegovu riječ spasenja ponesu svijetu. Do tog časa bili su oni učenici Ivana Krstitelja, koji za Isusa reče: „Evo Jaganjca Božjeg!“ (Iv.1.36). On će osloboditi svijet od grijeha koji nam stoji kao zapreka na putu vlastite sreće.
Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: „Što tražite?“ (Iv.1.38.). Oni mu rekoše: „Rabbi“ – što znači: „Učitelju – gdje stanuješ?“. Reče im: „Dođite i vidjet ćete“. (Iv.1.39.).
Današnji čovjek mnogo luta, traži, pita, istražuje sve i svašta. Popeo se na najviše vrhunce planina, spustio se u najdublje dubine. I po mjesecu je hodao. Istražuje svemirska prostranstva – daleke galaksije u težnji da odgonetne tajnu postanka svijeta i života.
U tom nastojanju često zaboravlja i zapušta samog sebe, vlastito srce, smisao i cilj života, svoju vremenitu i vječnu sreću. Kao ono dvojici učenika, Gospodin upućuje svima nama veliko pitanje: „Što tražite?“. I poziv: „Dođite!“. Svi smo pozvani da poput Marije, stojeći do nogu Gospodinovih, upijamo svaku njegovu riječ, koja nam pruža vječnu sreću, za razliku od dobro serviranog stola koji nas hrani u vremenu.
Uz poziv, Gospodin daje i milost, darove…
Svi smo mi pozvani da na svoj način budemo prorok i apostol. Dođite! Gospodina nas zove, a da toga često nismo ni svjesni. Gospodin je svemu stvorenome odredio određenu zadaću. Da li si dobro promislio koja ti je zadaća i što Gospodin od tebe očekuje? Boži plan spasenja možemo i moramo ostvariti u zajednici s braćom u obitelji, u društvu, u Crkvi.
Uz poziv, Gospodin daje i milost, darove, sposobnost, mogućnost da poziv prihvatimo i ostvarimo, i tako postignemo svoje spasenje.
Nismo mi pozvani poput proroka Samuela, ili apostola Petra i Andrije, ali svakog od nas zove da po njegovu nacrtu izgradi vlastiti život, da sluša Božju poruku i da je prenese drugima. Slušati Božju riječ i prenijeti je drugima – velika je zadaća svakoga kršćanina.
Možemo li, poput Samuela, iskreno reći: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“ (1.Sam.3.10.). Ostvaruje li se Božji plan u našem životu, ili možda imamo neki drugi sebični plan u kojem nema mjesta za drugoga, a to znači ni za Gospodina. Spas je u vršenju Božje, a ne naše volje.
Svake nedjelje, blagdana, Gospodin nas zove. Možda smo gluhi. Slušamo li Božji glas ušima, srcem i životom? Dobro pazi da se ne ostvari ona: „Na jedno uho ušlo, na drugo izašlo“. Slušati znači ne samo čuti, već životom svjedočiti sve ono što od nas traži naš Gospodin, i naš poziv. Tako postaješ apostol. Dobro dijete, kad izvrši ono što je majka od njega tražila, upita je da li još nešto treba, te da li bi se sada mogao malo igrati?
Biti s Isusom ne samo jedan dan nego čitav život, a onda i čitavu vječnost. To nek bude tvoj prvi i najvažniji zadatak. Sveti Pavao u poslanici kršćanima u Korintu piše: „Zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga, koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svome!“. (Kor.6.20.).
Tko stavi ruku na plug, gleda ispred sebe kako bi brazda bile uredna. Uz prijatelja, Gospodina svoga, budi u tuzi i radosti. On te neće ostaviti, nemoj ni ti njega. Ti dobivaš. Njemu ništa ne možeš dati, a niti oduzeti. On je punina, a tebi to treba ko kiša suhoj zemlji kako bi mogla plodom uroditi.
Nek te ne plaše patnje, one su uvjet roda – uskrsnuća. Dao si riječ Gospodinu. Nemoj je pogaziti. Dokaži da si čovjek vrijedan poštovanja, što će Gospodin obilato nagraditi.